Priča o mostu Drava koji je trebao biti završen prije gotovo pet godina i na kojem su radovi stali prije dvije godine, iako je ostalo obaviti ih još samo 0,3 posto, još je jedan podsjetnik na megalomaniju hrvatskih političara. Ali i tužni podsjetnik na propast hrvatske građevinske industrije.
Ugovor za gradnju tog mosta, vrijedan gotovo milijardu kuna, potpisan je 2009. iako nije bio osiguran novac za tu investiciju. Stoga su radovi i počeli tek 2011. Bilo je to vrijeme kad su se potpisivali i ugovori za autocestu od Ploča do Dubrovnika, za koju također nije bilo novca pa su ti ugovori na kraju i raskinuti. Planiralo se tada graditi i dionicu autoceste od Osijeka do Belog Manastira, kao nastavak na most Drava, no od toga se ipak odustalo jer nije bilo – novca. Kad se sad sve to stavi u neke realne okvire, autocesta do Dubrovnika daleka je budućnost, a dionica Osijek – Beli Manastir, pak, nazire se tamo negdje oko 2020.
Most Drava je pak surova hrvatska stvarnost. Spomenik neodgovornom upravljanju javnim tvrtkama i javnim novcem od političara kojima je na zadnjem mjestu bio javni interes. Megalomanskim projektima bez pokrića gradili su sebi spomenike i dizali rejting, a neki od njih su se, sudeći prema optužnicama, i dobro materijalno okoristili od toga. A domaće građevinske tvrtke imale su u to vrijeme pune ruke posla. Dobivale su ugovore vrijedne milijarde kuna za gradnju autocesta, cesta i mostova.
Prihodi i zarada strahovito su im rasli. No to se sve istopilo kad su država i njene tvrtke prestale suludo dizati kredite kako bi gradile neisplative prometnice. U stečaju ili na putu prema njemu sad su gotovo svi ti građevinski divovi kroz koje su prošle milijarde iz državnih tvrtki. Gdje je završio sav taj novac, veliko je pitanje. Sad bi te iste tvrtke u stečaju ili pred njim trebale završiti ono što su započele na mostu Drava prije gotovo osam godina. Dobile su za taj projekt dosad više od 800 milijuna kuna. Trebaju obaviti još radove vrijedne tri milijuna kuna. To bi za neke od njih mogao biti i zadnji posao koji će odraditi. A to je sve tako tužna i tako apsurdna hrvatska priča.
Na slici je, inače, osječki pješački most, izgrađen početkom 80-ih i itekako u funkciji.