Hrvatski neurokirurzi uspješno su pacijentu iz Italije operirali kralježnicu, iako su mu liječnici iz drugih europskih zemalja prognozirali kako se neće moći kretati bez invalidskih kolica.
- Spomenuti gospodin je imao ozbiljne tegobe. U četiri navrata je operiran. Sve operacije su mu bile na kralježnici, pri zadnjoj mu je bio ugrađen stimulator koji je služio za smanjivanje bolova. Čovjek je bio na morfiju i jednostavno je tražio rješenje iz te bezizlazne situacije. Bio je nepokretan i nigdje u Italiji nije naišao na otvorena vrata, kazao je prof.dr.sc. Krešimir Rotim, dr.med., specijalist neurokirurgije.
Naime, njemački i talijanski specijalist odbijali su peti operativni zahvat jer je bio izrazito rizičan. Hrvatski liječnici nakon pomno proučene dokumentacije i svih istaknutih rizičnih čimbenika pacijentu, odlučili su se na zahvat.
- Onu prvu operaciju kada radite, radite u nekakvim anatomskim okolnostima, tkiva su sačuvana, imate dobre orijentire, svaka iduća operacija je puno teža od one prethodne jer su promijenjene okolnosti u kojima radite. Operacija je zahtjevna, sve se nalazi u nekakvom ožiljku. Vi morate ispreparirati sve anatomske strukture, ukloniti ono što čovjeka boli. U ovom konkretnom slučaju bila je riječ o stabilizaciji i implantatima, odnosno trebalo je plasirati te vijke, šipke i kedževe na mjesto. Trebalo je, da kažem laički, posložiti tu kralježnicu onako kako ona inače stoji kod zdravih ljudi, nastavlja prof.dr.sc. Rotia za emisiju Zdrav život.
Pacijent srednjih godina na kojem je izvedena rizična operacija završio je u invalidskim kolicima zbog prevelike boli i količine morfija.
- I na kraju, radi slabosti je čovjek prestao hodati. On je prvi puta prohodao i napravio par koraka nakon gotovo dvije godine, upravo ovdje kod nas, kaže Rotim, a prve korake pacijent je napravio nakon zahtjevne operacije koja je trajala šest sati. Nakon operacije proveden je i monitoring svih živaca koji su bili u području kralježnice koja je podvrgnuta zahvatu.
- To je bio jedan od uvjeta kako možemo točno procijeniti u kojem su preoperativnom stanju ti živci, a i tijekom operacije da ih možemo pratiti kad napravimo dekompresiju tih neuralnih struktura, onda vidimo kako se oni oporavljaju. Dakle, išla je operacija uz primjenu tih intraoperativnih monitoriranih potencijala. Nakon toga je išla sama dekompresija neuralnih struktura, pojašnjava doc. dr. sc. Tomislav Sajko, dr.med.
Samo 24 sata nakon operacije, pacijentu se ostvarila do tada neispunjena želja - da može hodati.
- Nakon 24 sata su mu uklonjene drenaže i već je stao na noge. Na početku je to bilo uz pomoć fizioterapeuta, već treći dan je napravio samostalne korake, što je bio jako dobar rezultat s obzirom na to da recimo, zadnje dvije godine uopće nije skoro ustao iz kolica, dodaje dr. Sajko.
Dvojica liječnika ističu kako ovakva ovakva operacija ne bi bila moguća bez sjajnog tima sastavljenog od medicinskih sestara, neurologinje, anesteziologinje, instrumentarki i tehničara
Mi ni ne znamo koliko imamo dobre doktore, većina misli da su vani doktori svemogući, a kod nas da ništa ne valja.