Dolaskom jeseni i Zagreb živne, u grad se vraćaju društvena događanja, kazališna se sezona zahuktava... Tako je i u kazalištu Vidra u Draškovićevoj ulici gdje je trenutačno sve u znaku pet žena i jednog muškarca. On je Rene Bitorajac, naš proslavljeni glumac koji za 14. listopada redateljski sprema predstavu “5žena.com”. No nije mu to ovih dana jedina okupacija. Naime, Rene će uskoro stati pred ekrane kao voditelj showa “Tvoje lice zvuči poznato”, a uskoro snima i novi film... Uz sve to, njegova najslađa briga kojoj s užitkom daje vremena njegova je obitelj. O svemu tome govori u intervjuu...
Režiranje predstave “5žena.com” nije vam prvo redateljsko iskustvo, ali unatoč tomu osjećate li ipak laganu tremu?
– Režiju sam do sada potpisao dva puta u paru s Tarikom Filipovićem. Riječ je o dvije vrlo uspješne Kerempuhove predstave „Magic act show“ i još aktualnom “Spektakluku”, koje su zajedno doživjele 500 izvedbi. Ovo mi je prva samostalna režija i, za razliku od prije navedenih, u ovoj predstavi ne glumim. Dakle, potpuno novo iskustvo i ujedno veliki ispit. Velika mi je čast što su mi djevojke iskazale svoje povjerenje jer ja sam njihov odabir s kojim su se složili i Teatroman i Kerempuh. Neću razočarati ni sebe ni njih.
Predstava kao nogomet
Neke glumice iz predstave već su se dokazale, pred nekima je, kažu kritičari, odlična karijera. Kako je raditi s Natašom Dangubić, Darijom Lorenci Flatz, Natašom Janjić, Ninom Erak-Svrtan i Mijom Anočić Valentić?
– Sve ste rekli. Nogometnim rječnikom, ja sam Guardiola koji je došao u Bayern koji je pak dotad sve osvojio. Na probama nije bilo povišenog tona, problema s autoritetom nemam. Svi se jako dobro poznajemo i motivirani smo. Drugim riječima, u svlačionici je odlična atmosfera. Na nama je samo da pobjeđujemo.
Predstava je premijerno prikazana u Španjolskoj prije više od deset godina i postala je vrlo popularna. Kakvom se odazivu domaće publike vi nadate?
– Ja se nikad ne zadovoljavam prosjekom. Nadam se da će predstava postati hit. Zapravo me samo to zanima. To, naravno, ne ovisi isključivo o meni, ali iskustvo mi govori da je usmena predaja najbolja reklama za predstavu pa je dovoljno napraviti svoj dio posla kako treba.
Predstava govori o muško-ženskim odnosima. Jeste li naučili nešto novo o “kompliciranom” ženskom mozgu radeći na predstavi?
– Prije svake probe pet žena govori o svojim problemima i to sve u isto vrijeme. Svašta sam čuo, ali još uvijek mi je teško doprijeti u srž ženskog poimanja stvari. Ipak, što se predstave i teksta tiče, u njemu će se prepoznati apsolutno svi. U predstavi ćete vidjeti i sebe i svog dragog, svoje prijatelje pa i roditelje. Imao sam potpuno otvorene ruke u adaptaciji teksta pa su djevojke uvijek mogle reći što im je dobro, a što ne. Prilagodili smo tekst i sebi i publici i podneblju.
Djeca idu u kazalište
Iz vaše muške perspektive, je li ženama teže u poslu, a i općenito u životu?
– One si naprave tako da je. Šalim se! Nikom nije lako. Biti žena ima svojih prednosti ako ih znate iskoristiti. Mi muški moramo puno kopati.
Postoji li ijedan segment zbog kojeg biste nekad voljeli da ste žena?
– Ne. Stopio sam se sa svojom muškom životnom ulogom.
Uz predstavu “5žena.com” i voditeljski angažman u “Tvoje lice zvuči poznato”, ima li mjesta za druge stvari?
– Uz dobru organizaciju sve se može. Za mjesec dana počinjemo sa snimanjem velikog i zahtjevnog filma u režiji Igora Šeregija. Većinu filma snimamo u Beogradu i to kao navijači Dinama. Bit će veselo. Moja uloga je isti onaj Krpa iz “Metastaza” samo šest godina prije. U Kerempuhu nastavljamo sa “Spektaklukom”, uskoro će 200-ta izvedba.
Ističete često da je vam je obitelj najvažnija na svijetu. Osjećate li da oni ispaštaju zbog vašeg posla, da vas nema doma u nekim bitnim trenucima?
– Ništa dosad nisam propustio. Jako puno sam s njima. Na kraju krajeva osam mjeseci nisam radio gotovo ništa osim predstava u kazalištu. Toliko smo se navikli jedni na druge da već nakon tri dana razdvojenosti imamo krize.
Vi ste od djetinjstva bili na kazališnim daskama. Pokazuju li vaša djeca interes za glumu?
– Fora im je to. Vole ići u kazalište, vole doći meni na probu, a vole si i sami slagati predstavice na kojima smo supruga i ja publika. Ipak, nisu još upisani u dramski studio. Ima vremena.
Kaže se da su mala djeca mala briga, a velika djeca velika briga. Primjećujete li to već sada i pribojavate li se pubertetskih godina?
– Moja djeca, Gabrijel i Larisa, još su mala, osam i pet godina. Osluškujem okolo što me sve čeka i naravno da mi nije svejedno. Ali potpisao sam ugovor za ulogu tate pa ćemo sve te teškoće otrpjeti. Samo neka je zdravlja. Zasad idu u dobrom smjeru. Nisu divljaci, nisu ovisni o igricama...
Jeste li nakon osam godina braka s Anom uspjeli doći do magične formule koja ga čini sretnim?
– Ne analiziram brak i zajedništvo nikakvim formulama. Matematika, kemija, fizika, formule i jednadžbe nikad mi nisu bile jača strana. Ovo je životna priča koja se uči u hodu, a zasad nam vrlo dobro ide!
Koja vam je najdraža Anina vrlina?
– Među tolikim, kako odabrati najdražu?
Koliko često odlazite u svoju drvenu kuću i je li to vaš najbolji način odmora?
– Apsolutno. Svi obožavamo ići u Gorski kotar. Klinci se izdivljaju, a mi se pošteno odmorimo. Sadimo, kosimo i šećemo se. Koristimo svaku priliku za odlazak.
>> Mijenjaju muškarce kao čarape, a karijera im važnija od djece