Hrvoje Horvat mlađi (36) nije kao igrač dostigao rukometne rezultate kakve je imao njegov otac Hrvoje Horvat stariji (68) koji je s bjelovarskim Partizanom osvojio Kup prvaka, a s reprezentacijom bivše Jugoslavije zlato na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. godine. Mlađi “Cveba” ima lijepu kolekciju medalja s europskih i svjetskih prvenstava u rukometu na pijesku, a mogao bi tatu nadmašiti kao trener. S Dubravom je ove sezone igrao u finalu hrvatskog kupa i drugu sezonu zaredom Dubrava igra ligu za prvaka Hrvatske.
– Za mene je već veliki uspjeh bio kada smo lani igrali ligu za prvaka. Iskreno, za ovu sezonu sam se bojao jer su nam otišli svi bitniji igrači: Kaleb, Kovačević, Tokić i Vozab. I zato je ova sezona za mene još veće iznenađenje od prošle. Igrački kadar bio je dosta “tanak” pa smo se morali pojačavati u hodu. Tako nam je iz Zagreba na posudbu došao Butorac, a i vratili smo neke naše igrače s posudbi iz nižerazrednih liga. I tako smo na kraju napravili korak naprijed – rekao je Horvat.
Sljedeće sezone Dubrava će prvi put igrati u jednom europskom kupu.
Igrači amateri, studenti...
To će sigurno biti veliki motiv za mene, ali i za igrače. Jasno, trebat će i nešto više novca nego ove sezone, ali vjerujem da će uprava kluba pronaći odgovarajuća rješenja. Mi smo amaterski klub, najviše sredstava dobivamo od grada, a ostalo nekako skupe prijatelji kluba. Moji igrači ne igraju za velik novac, uglavnom su to sve redom studenti, a nekoliko ih još uz rukomet i radi – rekao je Horvat.
Dubrava ima dobru suradnju s CO Zagrebom, posebice što se tiče posudbi igrača.
– Istina, ali vjerujem da će Dubrava svojim rezultatima privući i neke druge mlade igrače koji su željni igračkog napretka.
Kada se pogleda statistika Premijer lige, onda se lijepo može vidjeti da je Dubrava u vrhu što se tiče napada. Postiže puno pogodaka na utakmici.
– Znam da se utakmice dobivaju obranama, ali meni se više sviđa napad. Nema te obrane koju moji dečki ne mogu nadmudriti.
Utakmice vodi prilično mirno, bez puno galame.
S tatom u Njemačku
– Autoritet kod igrača ne stječe se galamom, već znanjem. Nema potrebe za vikom. Opet, dečki znaju da kada povisim ton, onda zaista nešto nije u redu. Doduše, kada povisim ton, to su zaista rijetki trenuci, to je kao da se dogodi nekakvo svjetsko čudo.
Rukomet je počeo igrati u Bjelovaru.
– Pa rukomet je u tom gradu bio popularan i sva su djeca barem jedanput zakoračila u dvoranu. Neki su ostali dulje, neki kraće. Ja sam ostao dulje. Ozbiljno sam krenuo trenirati u četvrtom razredu osnovne škole. Kada je tata otišao za trenera u njemački Gummersbach, ondje sam proveo dvije sezone pa sam došao u Zagreb, gdje sam igrao za CO Zagreb, Medveščak i na kraju za Dubravu. Bio sam i dvije godine u inozemstvu, jednu u Njemačkoj, jednu u Švicarskoj.
Hrvoje Horvat Cveba, Foto: Damir Špehar/Pixsell
Sestre Vanja i Jasenka nisu bile sportašice, ali su se udale za sportaše. Vanja je bila udana za nogometaša Zorana Mamića, sadašnjeg trenera Dinama, a Jasenka za rukometaša Iztoka Puca.
– Nažalost, dogodila se ta tragedija s Iztokom čija nas je smrt sve šokirala. Čovjek je nestao preko noći. Još nismo svjesni da ga nema. I njegov sin Borut nije prebolio, prestao je igrati i tenis.
U braku je s Aleksandrom. Imaju kćer Taru, a na putu je i braco.
– Supruga bi trebala roditi u rujnu, a sin će se zvati Borna.
Ima i neobičan hobi...
– Da, obožavam roniti. No, kako su obaveze vezane uz rukomet sve veće i veće, ronjenja je sve manje i manje – zaključio je Hrvoje Horvat.
>> Mladi 'veprovi': Nakon Vorija i Kopljara stižu novi dečki s istoka