Sunčev sustav naša je kozmička četvrt. To je ogromno područje koje još uvijek nismo u potpunosti istražili. Naš Sunčev sustav je poseban i zato što je jedini poznati planetarni sustav u kojem znamo za činjenicu da postoji život. Zemlja čini taj sustav posebnim. No Zemlja nije sama u Sunčevu sustavu. Trenutačno postoji osam priznatih planeta koji kruže oko Sunca, kao i nekoliko patuljastih planeta. No Sunčev sustav je također dom asteroidima, kometima, kao i udaljenim satelitima koji orbitiraju oko vanjskih planeta. Najudaljeniji planet od Sunca je Neptun. Više od 30 puta udaljeniji od Sunca nego Zemlja, Neptun nije vidljiv golim okom. No, postoji mnogo objekata izvan Neptuna! Zapravo, postoji ogromna udaljenost od Neptuna do takozvanih granica Sunčeva sustava. A najdalja i najprostranija moguća granica Sunčeva sustava je Oortov oblak, koji se proteže do oko 100.000 astronomskih jedinica od Sunca, prema NASA-i.
Astronomska jedinica je metoda kojom astronomi mjere velike udaljenosti u Sunčevu sustavu. Jedna astronomska jedinica, ili 1 AJ, prosječna je udaljenost od Sunca do Zemlje. Zemljina orbita oko Sunca zapravo je eliptična, varira od 147 milijuna km do 152 milijuna km. Dakle, mjerenje astronomskih jedinica odnosi se upravo na prosječnu udaljenost Zemlje od Sunca, a ona iznosi 149,598.000 km. Dakle, između orbite Neptuna i onoga što nazivamo krajem ili granicom Sunčeva sustava može biti mnogo objekata. Već znamo neke od tih objekata koji nastanjuju ove udaljene regije. Jedan od najpoznatijih objekata bivši je planet Pluton. Pluton, koji je nekad bio planet, degradiran je 2006. godine na status patuljastog planeta. Prema Međunarodnoj astronomskoj uniji, koja postavlja definicije za planetarnu znanost, patuljasti planet je nebesko tijelo koje orbitira oko Sunca, ima dovoljno mase da poprimi gotovo okrugli oblik, nije "očistilo susjedstvo" oko svoje orbite i nije mjesec (satelit). Koji su zahtjevi za status planeta? Prema definiciji, planetarno tijelo mora biti u orbiti oko Sunca, imati dovoljno mase da postigne gotovo okrugli oblik i mora "očistiti susjedstvo" oko svoje orbite.
Ova definicija, koja je Plutonu 2006. godine uklonila status planeta, diskvalificira poznate objekte u glavnom asteroidnom pojasu i Kuiperovu pojasu izvan Neptuna da budu imenovani kao planeti. IAU trenutačno priznaje pet patuljastih planeta: Ceres, Pluton, Haumea, Makemake i Eris. Ceres leži u glavnom asteroidnom pojasu između Marsa i Jupitera, dok su ostali u Kuiperovu pojasu. Kuiperov pojas je regija u obliku krafne od ledenih tijela koja se proteže daleko izvan Neptunove orbite. To je dom Plutonu i Arrokothu. Oba svijeta posjetila je svemirska letjelica NASA-e New Horizons. Možda postoji milijuni drugih ledenih svjetova u Kuiperovu pojasu koji su ostaci iz formiranja našeg Sunčeva sustava. Arrokoth je transneptunski objekt koji se nalazi u Kuiperovu pojasu. Arrokoth je postao najudaljeniji i najprimitivniji objekt u Sunčevu sustavu koji je posjetila svemirska letjelica kada je NASA-ina svemirska sonda New Horizons izvela prelet 1. siječnja 2019.
VEZANI ČLANCI:
No izvan orbite patuljastog planeta Plutona mogao bi postojati još jedan tajanstveni svijet. I nije samo patuljasti planet. Ovaj tajanstveni svijet naziva se Planet 9, poznat i kao Deveti planet, a ponekad i kao planet X.
Međutim, kako znamo da bi drugi svijet mogao postojati izvan orbite Plutona? Astronomi su promatrali neobične orbite objekata u Kuiperovu pojasu, koje je teško objasniti bez prisustva još jednog velikog planeta. Ti objekti imaju jako izdužene orbite koje pokazuju u istom smjeru, što sugerira da na njih utječe gravitacija nevidljivog planeta. Izvan Plutona nalaze se i drugi manji objekti. To su objekti koje proučavaju astronomi, a koji pokazuju jasne anomalije u svojim orbitama. Ti objekti orbitiraju Sunce na čudan način, a stručnjaci ih nazivaju transneptunskim objektima.
Usporedba sa šetnjom pasa
Ovi objekti bili su misterij i nismo znali za njihovo postojanje sve do 2000-ih. Zapravo, neki od najudaljenijih transneptunskih objekata izuzetno su slabi i mali te ih je vrlo teško uočiti. No s vremenom, kako je identificirano više objekata u ovom posebnom području Sunčeva sustava, astronomi su počeli primjećivati da neki transneptunski objekti imaju čudne orbite. Skupina transneptunskih objekta (TNO) pokazala je da dijele slične orbite, podsjećajući na pse koji se šeću po parku. Zamislite promatranje ljudi kako šeću svoje pse, a zatim sebe kako šećete nekoliko pasa, slijedeći isti put, ali se trudite održati kontrolu dok svaki pas vuče svoj povodac prema drugim psima. Ovaj scenarij paralelan je ponašanju ovih TNO-ova, koji ne samo da orbitiraju pod visokim kutovima u usporedbi s tipičnim transneptunskim putanjama, već se čini da ih vodi jedinstveni smjer. Poravnanje i jedinstvene orbitalne karakteristike sugeriraju utjecaj masivne, nevidljive sile – pretpostavlja se da je to Planet 9 – koji suptilno usmjerava "pse", održavajući red među putanjama koje slijede.
>>> VIDEO Otišao u svemir! Pogledajte impresivne snimke lansiranja Boeingove kapsule
No, ako takav planet zaista postoji, zar ga već ne bismo trebali otkriti? Uz teleskop James Webb možemo promatrati galaksije udaljene milijarde svjetlosnih godina, pa kako onda ne možemo pronaći masivni planet u našem kozmičkom susjedstvu? Međutim, nije sve tako jednostavno. Svemirski teleskop James Webb nije posebno učinkovit u potrazi za planetom s karakteristikama navodnog Planeta 9. Planeti emitiraju vrlo slabe crvene valne duljine svjetlosti pa ih jasno možemo vidjeti samo kada odbijaju svjetlost svoje zvijezde. Što je planet dalje od svoje zvijezde, teže ga je uočiti. Ako Planet 9 zaista postoji, vjerojatno se nalazi vrlo, vrlo daleko od Sunca, skriven u tami svemira. Također, ne znamo točno gdje ga tražiti i ne možemo samo nasumično ciljati mjesto na noćnom nebu i nadati se otkriću ovog tajanstvenog svijeta. Srećom, budući opservatoriji poput Opservatorija Vera Rubin u Čileu možda će nam pomoći u tom pothvatu. Opservatorij Vera Rubin bit će zadužen za nadgledanje neba i očekuje se da će ubrzati otkrivanje udaljenih objekata u našem Sunčevu sustavu, uključujući i Planet 9.
Na temelju proučavanja nekoliko transneptunskih objekata imamo određene informacije o mogućem izgledu Planeta 9, ako uopće postoji. Znanstvenici vjeruju da bi taj planet mogao imati masu otprilike deset puta veću od Zemljine i bio bi veličinom sličan Uranu ili Neptunu. Pretpostavlja se da bi orbita Planeta 9 bila otprilike 20 puta dalje od Sunca nego orbita Neptuna, koji kruži Sunce na prosječnoj udaljenosti od 4,5 milijarde kilometara. Ako postoji, Planetu 9 bi trebalo između 10.000 i 20.000 godina za jednu orbitu oko Sunca. Za usporedbu, Neptunu je potrebno oko 165 godina. Pluton, na primjer, za jednu orbitu oko Sunca treba 248 zemaljskih godina. Stoga, ekstremna udaljenost Planeta 9 od Sunca čini ga iznimno teškim za pronalazak.
VEZANI ČLANCI:
Postojanje crne rupe?
Međutim, što ako nešto drugo uzrokuje neobične orbite ovih transneptunskih objekata? Što ako uopće nije riječ o planetu? Neki astronomi smatraju pomisao da postoji masivni planet izvan orbite Plutona neozbiljnom. Neki predlažu da su grupirani transneptunski objekti prirodni rezultat formiranja Sunčeva sustava. Drugi teoretiziraju da na najudaljenijim granicama Sunčeva sustava postoji vrlo mala crna rupa odgovorna za neobične orbite tih objekata. Pretpostavlja se da bi takva primordijalna crna rupa bila ne veća od grejpa. Teorija sugerira da su takve minijaturne crne rupe mogle nastati u prvih nekoliko trenutaka nakon velikog praska. No postojanje ovih drevnih kozmičkih fenomena još uvijek nije potvrđeno, baš kao ni postojanje Planeta 9.
Dakle, što je zapravo Planet 9? Je li to crna rupa veličine grejpa? Je li to masivni planet? Ili je možda Planet 9 samo plod znanstvene mašte? Najnovija znanstvena istraživanja nagovještavaju da bi Planet 9 mogao biti nužan za objašnjenje posebne grupe transneptunskih objekata. Objekt čija orbita se preklapa s Neptunovom, koji se približava Suncu, a zatim odmiče, obično ne bi mogao dugo zadržati takvu putanju. Promatranja takvih objekata ukazuju na to da za održavanje njihovih orbita može biti potrebna vanjska sila — možda hipotetički Planet 9. Ako Planet 9 stvarno postoji, mogao bi povremeno privlačiti orbite udaljenih transneptunskih objekata prema unutra, dovoljno blizu da prođu Neptunovom orbitom. Bez gravitacijskog utjecaja Planeta 9 ti bi se objekti rijetko, ako ikad, približavali unutrašnjosti Neptunove orbite.
>>> FOTO Znate li koja je najduža rijeka u Hrvatskoj?
Odmah pomislih na astrologe koji se kunu u horoskope temljem kretanja planeta, a kad tamo čovječanstvo nema pojma ni koliko se to planeta nalazi u Sunčevom sustav! ahahahahahahh