Još uvijek imamo osam tisuća neriješenih predmeta starijih od 14 godina

Branko Hrvatin predsjednik je Vrhovnog suda od srpnja 2005. godine i od tada se ponajviše bavi problematikom neriješenih predmeta. Uveo je detaljno praćenje svih predmeta starijih od tri godine, po sudovima i po sucima, o tome se redovito izvještava i razgovara s predsjednicima sudova, tako da je broj takvih predmeta u velikom padu.

• Prigovorili ste nedavno medijima što nedovoljno pažnje daju pomacima nabolje u sudstvu.
– U hrvatskoj je javnosti nedovoljno poznato da je broj neriješenih predmeta pao ispod milijun, na oko 970 tisuća, a većina građana uvjerena je da je to i dalje na milijun i pol predmeta. Ja ne kažem da je stanje sada dobro, ali je već puno bolje. Međutim, sjenu na sav taj trud baca to što i dalje imamo u građanskoj grani sudovanja osam tisuća jako starih predmeta, starijih od 14 godina. Neki od tih predmeta stoje iz  objektivnih razloga, ali svakako se ne mogu isključiti ni subjektivne slabosti. U kaznenoj grani sudovanja stanje je znatno bolje, jer je broj starih neriješenih predmeta manji. U nekima je raspisana tjeralica, ali i tu su neki postupci suviše dugi, jer su predmeti teški, ali to ne može opravdati dužinu trajanja postupka. No, svi su ti predmeti sad evidentirani, prati se što suci rade i koliko ročišta zakazuju. Zašto smo išli u detaljno praćenje svih predmeta u svim sudovima? Zato što moramo raditi u zadanim uvjetima, ne možemo čekati da se provedu reformske mjere, da se smanji broj sudova i sve ono što Europa traži od nas, pa da tek onda djelujemo.

• Koliko je u istrazi predmeta starijih od tri godine?
– Sad točno znamo koliko je predmeta u istrazi u svim istražnim centrima županijskih sudova. Primjerice, u Županijskom sudu u Splitu u veljači je bilo u tijeku još 70 predmeta koji su tu tri godine ili stariji, a u Zagrebu su to 54 predmeta. Svi ti predmeti kontroliraju se posebno i pojedinačno, to čine predsjednici sudova. Međutim, valja reći i da u Kaznenom odjelu Županijskog suda u Splitu kao i na Kaznenom odjelu splitskog Općinskog suda radi premalo sudaca.

• O tome da u Splitu nema dovoljno sudaca govori se već godinama. Zašto vam Ministarstvo ne odobri veći broj sudaca?
– Početkom travnja imenovana su četiri suca u Općinski sud u Splitu umjesto onih sudaca koji su otišli sa suda. Postigli smo dogovor s Ministarstvom o imenovanju još četiri nova suca i nadam se da će u što kraćem roku oni biti i imenovani.

• Često se sumnja da, kad neki kazneni postupak stoji u istrazi, može biti riječ o pogodovanju, zataškavanju kaznenog djela.
– Upravo zato su svi predmeti evidentirani. Cijela akcija na rezanju broja starih predmeta dio je i antikorupcijskog programa. Zato smo krenuli sa smanjivanjem broja starih predmeta. Kad postoji nekontrolirana masa neriješenih predmeta, jasno je da se tu može dogoditi ili prikrivati neko pogodovanje. Kad je riječ o kaznenim predmetima, početkom 2006. godine – kad smo krenuli s ovim mjerama – bilo je 15.150 predmeta u kojima je postupak trajao tri ili više godina. To je tada činilo 30 posto od ukupno neriješenih kaznenih predmeta. Na kraju 2007. godine ostalo je još 5938 neriješenih predmeta starijih od tri gdoine, odnosno oko 11 posto ukupnog broja neriješenih predmeta, što je postotak koji ima većina pravosuđa u Europi.


U Hrvatskoj na sudove trajno dolazi priljev koji je znatno viši u broju predmeta nego u drugim zemljama. U Finskoj na 100.000 stanovnika ima 188 novih predmeta godišnje na sudovima, a u nas oko 3500!
Foto: Mišo Lišanin

• Vi ste na mjestu predsjednika Vrhovnog suda već gotovo tri godine. Jeste li zadovoljni reagiranjem i suradnjom s Ministarstvom pravosuđa? Promatrači, naime, zaključuju da Vrhovni sud puno toga predlaže što se ne ostvaruje.
– Mi smo s Vrhovnog suda predložili neke mjere, tu smo poruku poslali i mislim da ćemo naići na dobar odjek.

• Koliko je sudaca razriješeno u stegovnim postupcima?
– Od 2000. do 2007. godine Državno sudbeno vijeće razriješilo je sudačke dužnosti 11 sudaca, a osam sudaca protiv kojih je bio pokrenut stegovni postupak zatražilo je razrješenje prije nego što je postupak dovršen. Određen broj sudaca otišao je kad je vidio da će protiv njih biti pokrenut stegovni postupak.  

• Zašto Vi kao predsjednik Vrhovnog suda niste pokrenuli nijedan stegovni postupak?
– To trebaju činiti predsjednici sudova, ja sam tu eventualno samo korektiv. Međutim, broj pokrenutih stegovnih postupaka u posljednje dvije godine raste, to je posljedica kontrole predsjednika sudova u okviru mjera kontrole rada na rješavanju starih predmeta koje smo uveli, ali i ostalih mjera. Tako smo 2005. godine imali 8 pokrenutih stegovnih postupaka, a lani je pokrenuto 19 postupaka.

• Prateći stegovne postupke mogao se steći dojam da predsjednici sudova mogu i arbitrarno odlučiti protiv kojeg suca će pokrenuti postupak, a koga će poštedjeti.
– To je najlošiji dio. Ono što ja tražim od predsjednika jest upravo da analiziraju rad sudaca i da stoje iza toga.

• Koliko ste zadovoljni radom predsjednika sudova?
– Bilo je i razrješenja predsjednika sudova, dva su takva slučaja. Ono što ja tražim od predsjednika sudova to je odgovornost za organizaciju rada u sudu, praćenje rezultata rada i odgovornost za to.

• Tražili ste da predsjednike sudova ubuduće imenuje predsjednik Vrhovnog suda, a ne ministar pravosuđa. Međutim, ta ideja nije naišla na plodno tlo u izvršnoj vlasti.
– Mislim da će to naići na razumijevanje i prihvaćanje. O tome sam razgovarao s ministricom pravosuđa Anom Lovrin i ta je poruka izvršnoj vlasti definitivno poslana. Moram reći da preko mene tu govori struka: to nije samo moja ideja – struka je to podržala. Sad je samo pitanje kako će to biti riješeno, hoće li to biti samostalno imenovanje ili supotpis uz ministra. Moja ideja je bila da predsjednik Vrhovnog suda imenuje predsjednike općinskih sudova uz mišljenje predsjednika županijskih sudova, a da samostalno imenuje predsjednike županijskih sudova. Uočio sam da bi predsjednik Vrhovnog suda trebao imati jače alate u odnosu na kontrolu odgovornosti prema predsjednicima sudova. Imamo odličnu suradnju, ali predsjednici sudova bi definitivno osjećali strukovno jaču odgovornost kad bi ih imenovao samo predsjednik Vrhovnog suda.

Cijeli intervju pročitajete u subotnjem tiskanom izdanju Obzora