Još vrijedi Marićeva nagrada od 750.000 kuna

Dok su u crne kronike u svibnju 2006. ušli vezani lancima za ruke i noge kao opasni kriminalci, većina tada uhićenih danas su slobodni građani. Unatoč diskretnim sugestijama novinara kako je upitno ima li dokaza, nakon objave presude za krvave pljačke kroz brojne komentare - osobito one anonimne, lišene skrupula - često se provlači shvaćanje kako je posao sudaca da osude.

Na sreću, ta su vremena daleko iza nas. Sudski je posao presuditi. I, opet valja reći: bolje sto krivih osloboditi nego jednog nevinog osuditi. Kao što medicina uz sav napredak znanosti poznaje neizlječive bolesti, tako će uvijek biti “savršenih zločina” i “nesavršenih ljudi”.

Možda je policija u vrijeme ministra Kirina bila fiksirana na ovu sedmorku, a premalo forenzički kreativna i uporna u traženju i fiksiranju tragova, možda su očevici kontaminirali dokaze, možda su državni odvjetnici bili nedorasli, a možda su i banditi u svom grabežnom naumu bili jednostavno nepogrešivi pa su oružje bacili, 3,8 milijuna kuna nisu trošili, a “potpise” nisu ostavljali...

Konačno, možda je i sudsko vijeće pogriješilo. A možda se zbog novih okolnosti javi netko tko će poželjeti još važeću nagradu Zlatka Marića od 750.000 kuna za pomoć u otkrivanju ubojica zaštitara.