GDJE KUĆA NIJE TIJESNA...Obitelji Branilović s desetero djece za život je potrebno najmanje 10.000 kuna na mjesec

Josip ‘budilica’ u 5.30 diže svih 14 Branilovića

15.05.2009.
u 08:35
Pogledaj originalni članak

Smijeh, skakanje, igra, pisanje domaće zadaće, učenje te gledanje televizije sastavni su dio jednoga dana dvanaesteročlane obitelji Branilović iz Gornjeg Hrašćana, sela nedaleko od Čakovca. Dino (18), Dario (16), Tina (15), Danijel (13), Lea (8), Ema (7), Tea (6), Branka (5), Iva (3) i jednogodišnji Josip desetero je djece Bojana i Snježane Branilović.

– Dan započinjemo našom “budilicom” i kućnom mazom Josipom oko 5.30 sati, a završavamo nakon 22 sata, kada djeca odlaze na spavanje. Onda nađemo malo vremena za sebe. Nekima su djeca trošak, a nama oduševljenje. Kod nas je uvijek veselo, a tiho je samo noću – kaže tata Bojan. U istoj kući žive i njegovi roditelji Josip i Katarina.

Šestero đaka
Dnevno im trebaju četiri kilograma kruha. Popije li ujutro svako dijete po čašu mlijeka, samo za doručak potrebne su dvije litre. Tri ili četiri uključivanja perilice rublja dnevno, hrana, odjeća, obuća, škola... Potrošačka košarica za četveročlanu obitelj u Međimurju iznosi više od 6000 kuna mjesečno, a njima su, kažu, izdaci mjesečno 10.000 kuna. Bojan je zaposlen kao vozač u prijevozničkoj tvrtki, a Snježana je na rodiljskom dopustu tri godine. Nešto novca skupe i od dječjeg doplatka. Trenutno imaju šestero đaka – tri u osnovnoj i tri u srednjoj školi.

– Svi odreda su vrlo samostalni i savjesni učenici. Nemamo problema s ocjenama – kaže mama Snježana. Usto što šestero djece sprema u školu, još dvoje odvodi u vrtić koji im u potpunosti plaća Općina Nedelišće.

Dvorište puno djece
– Nikad ni od koga nismo dobili financijsku pomoć. Djeca plaćaju punu cijenu užine u školi dr. Ivana Novaka u Macincu, premda ih u tu školu ide troje. Jedino smo prije nekoliko godina dobili računalo kao obitelj s osmero djece – kažu. Svojim trudom i zalaganjem djeci su omogućili da imaju sedam soba, pa zajedno spavaju samo Tea i Branka te Ema i Lea.

– Kad su praznici, u dvorištu se igra toliko djece da i ne znamo čija su – u šali kaže Bojan. Svjestan je, dodaje, čuđenja i pitanja kako su se odvažili imati toliko djece. Djeca su najveće bogatstvo, odgovara, i svako od njih ima punu roditeljsku ljubav te zna cijeniti ono što ima.

USUSRET VELIKOM KATOLIČKOM BLAGDANU

Simona Mijoković: 'Djed Božićnjak' sotonsko je djelo, a svoju djecu ne darujem na dan Božića

- Moja djeca ne vjeruju u postojanje "Djeda Božićnjaka". To je sotonsko djelo i sigurno znam da svoj život, roditeljstvo i odgoj želim graditi na stijeni Isusa. Ta stijena neće se nikada srušiti. A kada je nešto sagrađeno na pijesku, na lažima, kad tad će se srušiti. Moja djeca znaju da je "Djed Božićnjak" lažac i da ne postoji. On je čak i kradljivac, uzima sve ono što Božić uistinu jest, rođenje Isusa Krista. Uzima kroz nametnutu kupovinu, a što je lažni privid sreće - istaknula je za Večernji list Simona Mijoković.

Pogledajte na vecernji.hr