Josip Friščić: Veći europejac od onih kojima su puna usta EU

Sumnju u Friščićev euroskepticizam sad su se obistinile. Tko god da ga je percipirao kao antieuropejca, previše je pojednostavnio stvari. Friščić nije tako jednostavan da bi ga se bez ostatka moglo svrstati u ladicu s naljepnicom 'anti’. Njegovo ponašanje tijekom kratkotrajne krize oko suspenzije ZERP-a za članice EU u neku je ruku europskije nego onih kojima je proeuropska orijentacija zaštitni politički znak.

Friščić je rekao da neće dići ruku za suspenziju ZERP-a i u tome je ostao dosljedan. U SDP-u, a u konačnici i HNS-u, rekli su da će podržati suspenziju ZERP-a jer im je važnija Europska unija. Na kraju nisu digli ruku za suspenziju ZERP-a, jer im je od Europske unije bilo važnije nešto drugo: zaigrati na kartu mogućeg raskola u vladajućoj koaliciji.

Posve je shvatljivo što ih je zanio politički izazov mogućega prečaca iz opozicije do vlasti, no na ispitu iz dosljednosti, rezultat im je bio daleko ispod Friščićeva, kojeg su u kuloarima već opisivali kao najnestabilniju komponentu vladajuće garniture.

Je li Friščić ostao uz Sanadera samo zato što bi stranci bilo nezgodno zahvaliti se na svim sinekurama u državnoj administraciji i javnim poduzećima, koje su joj pripale u podjeli funkcija po stranačkom ključu? Možda!

Ali isto tako hipotetički, stvari se mogu postaviti i posve drugačije. Tvrdo ostajući pri stavu da neće sudjelovati u ponovnom odgađanju ZERP-a za članice Europske unije, a da pritom nije razbio koaliciju, Friščić je pokazao da se u politici može biti različit, ali ne i destruktivan. Zašto bi svako otkrivanje različitog stava moralo završiti tako da se pompozno raskidaju koalicije?

Zašto unutar Vlade sastavljene od različitih stranaka ne bi smjelo biti različitih stavova, a da se sutra nastavi raditi zajedno? Zašto, uostalom, različitih stavova ne bi bilo i unutar iste stranke?
U vatrenom krštenju oko ZERP-a, Friščić se pokazao veći europejac od socijaldemokrata i narodnjaka jer, za razliku od njih, nije koketirao s izvanrednim izborima koji bi tek zakucali tempo pregovora s EU.

Pritom je napravio i mali iskorak u razvoju demokracije, dokazavši da se u različitosti može ostati i konstruktivan i kooperativan. Jasno, uz pomoć glavnog koalicijskog partnera kojem je također bilo stalo da HSS ne bude ponižen i da dokaže kako nije točno da HDZ nužno uništava manje savezničke stranke.