Vrdoljak: Star si čovjek, Joža, moraš snositi konzekvence

Dva i pol sata nakon mučnog razgovora s Josipom Manolićem, predsjednik Franjo Tuđman već je bio na sjednici Predsjedništva HDZ-a, koja je toga 24. ožujka 1994. počela točno u podne. Na dnevnom redu bile su dvije točke: “Prijedlog Glavnog tajništva o suspenziji Josipa Manolića” i “Razno”. Prema transkriptu s te sjednice, glavni tajnik HDZ-a Jure Radić na početku je izvijestio kako Glavno tajništvo predlaže da se Manolića udalji iz Predsjedništva i Središnjeg odbora stranke te da se povede postupak pred Sudom časti jer ne prestaje javno izražavati neslaganje s politikom HDZ-a. U intervjuima tvrdi da je pravni sustav u katastrofalnoj situaciji, da je Washingtonski sporazum zaokret hrvatske politike i dokaz da je bila pogrešna, da ministar Gojko Šušak mora otići itd.

Potom je Tuđman izvijestio kako je Manolić odbio njegov zahtjev da podnese ostavku, a u nastavku je iznio genezu njihova razilaženja. “U politici je bio dosljedan i suglasan s mojom politikom sve do jeseni 1992. godine”, rekao je Tuđman i otkrio kako su mu u to vrijeme predstavnici SAD-a ponudili suradnju u stvaranju sigurnosne službe, ali pod uvjetom da u toj službi više ne bude Manolić. “Gospodo, u onoj situaciji kad smo bili formalno priznati, ali kad smo zapravo imali protiv sebe još uvijek sve te glavne međunarodne čimbenike, ja sam prosudio da je u interesu hrvatske države da prihvatim takav prijedlog glavne svjetske velesile”, kazao je Tuđman i napomenuo kako je to bilo i “jamstvo da ćemo imati saveznike u toj svjetskoj sili”.

Tražio da ide u Sabor

Stoga je Tuđman predložio Manoliću, koji je tada bio na čelu Službe za zaštitu ustavnog poretka, da ode u Ustavni sud i to kao predsjednik toga suda, no on je izrazio želju da ode u Sabor, na mjesto predsjednika Županijskog doma. “Iz prijateljstva prema Joži i ne mogavši zamisliti da će se Joža okrenuti ovako protiv hrvatske državne politike i protiv mene, ja sam prihvatio to da ide u Sabor. Pogriješio sam, kao što vidite”, priznao je Tuđman te iznio tri razloga Manolićeva “skretanja”. Prvi, “ostao je odveć ukotvljen na pozicijama komunističke ljevice”, drugi je razlog politika prema BiH, a treći je to što nije prihvatio novo vodstvo HDZ-a izabrano na Drugom općem saboru, a niti središnju politiku, koja je marginalizirala i desne i lijeve radikale.

Potom je govorio Manolić, koji je istaknuo da ostaje iza svih svojih javnih izjava, da je u pogledu BiH “bio u pravu od početka”, da je s Muslimanima trebalo graditi zajedničku politiku protiv agresije Srbije, a o Šušku je rekao: “Ja sam Šuška uzeo samo kao simbol jedne politike u BiH iako s njime nikada osobnog sukoba nisam imao. Naprotiv, bio mi je simpatičan sa svojim potezima, sa svojom skromnošću. No, politički gledano, kad odlazi jedna politika, onda se moraju naći nosioci takve politike i maknuti. Ne likvidirati, nego maknuti na sporedni kolosijek i osigurati prostor ovoj politici sporazumijevanja.” Na kraju je odbacio Tuđmanovu ocjenu o vezanosti za komunizam, jer je s tom ideologijom raskrstio, ponovno je naglasio da ostavku neće podnijeti jer bi to bilo priznanje da je imao pogrešne stavove te rekao da ostaje u politici, zbog čega je i odbio ponudu da se povuče u Ustavni sud.

Kad je otvorena rasprava, prvi se za riječ javio Antun Vrdoljak, koji je u to vrijeme bio na čelu HRT-a. “Star si čovjek, Joža, kao i ja, stariji od mene, stari ljudi moraju snositi konzekvence. Nisi prihvatio ostavku, ne preostaje ništa drugo nego da se stranka o tome izjasni. Ako ćemo ići na sabor, ja znam rezultat. Znaš ga i ti. Budi pametan”, rekao je Vrdoljak i dodao: “Ova je država ovih dana, Joža, dobila silnu potporu svijeta. I, Joža, nisu tebe zvali u Washington, nego Franju Tuđmana. Nisi ti govorio u Vijeću sigurnosti, nego Franjo Tuđman. Prema tome, kako možeš reći, ja sam pobijedio, meni to u svijetu priznaju, a vidi, bogati, njega kite odlikovanjem. To je nelogično. Joža, ne možeš ostati u stranci.”

Stjepan Mesić branio je Manolićevo pravo na vlastito mišljenje i bio je protiv njegova isključenja, a Nikica Valentić kritizirao je Manolićeve istupe ističući kako “nam treba jedinstvo jer još nismo dobili državu i još pobjeda nije izvojevana”. Potom je rekao: “Nije mi lako danas ovdje sjediti, jer Joža Manolić mene je praktički uveo u Inu, bio mi je kao otac.” Zaključio je da će Manolićev odlazak izazvati potrese u stranci i najavio da će se povući iz politike “najkasnije do konca ove godine”. Budućnost je pokazala da velikih potresa u stranci nije bilo, a i on je s dužnosti premijera otišao tek potkraj 1995. godine.

Hrvoje Hitrec rekao je da Manolićevu politiku ne može podržati, ali se o suspenziji nije izjasnio. Slično kao i Đuro Dečak. No zato je predsjednik Izvršnog odbora HDZ-a Ivić Pašalić bio vrlo jasan: ustvrdivši da iza Tuđmanove politike stoji apsolutna većina HDZ-a, dao je na znanje da će biti protiv Manolića.

Branio Manolića

Potom je riječ dobio Gojko Šušak, koji je rekao da najradije ne bi bio na ovom sastanku jer su stvari postavljene “ili ja ili Josip Manolić”, a potom je nastavio: “Od mog dolaska u Hrvatsku do danas ja ni o jednom članu stranke nikad nisam javno progovorio. Takvog principa držat ću se sve dok sam u stranci. Ja sam Jožu prihvatio kao i svakoga člana u stranci, i dok je bio predsjednik Vlade i poslije kao stranačkog prvaka. I jedino mi je žao kao čovjeku što daje takve izjave o meni. Gospodine predsjedniče, ja sam na skupu u Imotskom 1990., kad se itekako ustašovalo, kad je skup vodio gospodin Vladimir Šeks, fratar Duka, Neven Jurica, kada se digla jedna grupa malo popijanijih, dobro zapasanih noževa iza pasa i, da oprostite, kleli mater i vama i nama svima što nam radi Joža Manolić u vrhu, bivši udbovac. Onda su svi zašutjeli, to naše cijelo vodstvo. Ja sam stao pred skup i rekao: ‘Ja sam dijete hrvatskih ustaša, ja prihvaćam Jožu Manolića, zašto vi to ne možete učiniti’. Ja sam to činio, predsjedniče, i u Buenos Airesu pred originalnim ustašama, i u Peruu, i u Venezueli, i u Chicagu, i u New Yorku, i gdje god sam došao. Ja više nemam komentara. Svatko mora sa svojim životom živjeti. Kakva god se odluka donijela, ja je javno neću komentirati. Hvala.”

Kad se potom za suspenziju izjasnio Jure Radić, Tuđman je iznova pozvao Manolića da promijeni mišljenje i podnese ostavku, no on je to ponovno odbio. Bio je to njegov posljednji istup na nekom stranačkom tijelu HDZ-a. Sjednica je završila u 15.20, a time je završila i politička karijera Josipa Manolića u HDZ-u. Sutradan je uklonjen sa svih dužnosti u stranci, a isključen je 5. travnja. S mjesta predsjednika Županijskog doma Sabora smijenjen je 23. svibnja 1994. godine.

(Sutra: Tuđman o politici prema BiH)