Došao je i taj dan, Dinamo je odigrao posljednju utakmicu prvog dijela sezone, protiv Slavena Belupa, ali pobjeda od 3:2 je bačena u drugi plan. Nije to trebala biti nekakva posebna utakmica, plavi su ionako već imali lijepu bodovnu prednost u HNL-u, iz Europe su ispali. No, ta utakmica je bila posebna jer je u nogometnu mirovinu otišao kapetan Josip Šimunić.
Bude li zdrav, a u zadnje ga vrijeme muče ozljede, bilo bi lijepo da upiše i taj nastup i da se u Maksimiru oprosti od nogometa. U zadnje vrijeme Joe nije bio u formi, ipak mu je na plećima 36 godina i to se osjetilo u igri. No, iza sebe ima sjajnu, veliku karijeru u kojoj je bilo svega.
Joe odlazi u mirovinu iz Dinama u koji je došao posljednjeg dana prijelaznog roka u kolovozu 2011. No, treba podsjetiti da je on u Dinamu bio i kao 18-godišnji igrač koji je stigao iz Melbourne Knightsa, iz rodne Australije (rođen u Canberri 1978.). Došao je na probu, no nije prošao pa je otišao u Njemačku i ondje napravio krasnu karijeru. Od HSV-a, preko Herthe za koju je i najdulje igrao, te Hoffenheima. Te 2011. vodila se velika borba oko Šimunića. Sve je manje igrao za Hoffenheim, a velika želja bila mu je igrati u Hrvatskoj. I Dinamo i Hajduk upustili su se u bitku.
– Gotovo je, Šimunić dolazi u Hajduk! – uzviknuo je nekoliko dana prije kraja prijelaznog roka tadašnji predsjednik Hajduka Hrvoje Maleš, ali Šimunić je smirivao i rekao da nije još ništa gotovo.
– Slobodno napišite da Šimunić dolazi u Dinamo. Ne mogu još o detaljima, ali tako će biti! – uzvratio je Zdravko Mamić.
I kad su već istjecali zadnji sati za transfer, Joe je na pripremama reprezentacije sam potvrdio: – Sad je gotovo, dolazim u Dinamo. Želio sam igrati u Hrvatskoj, ta želja mi se ispunila, a ponosan sam što su me htjela naša dva najbolja kluba!
Sad je i toj priči došao kraj. Šimunić nije uspio s Dinamom napraviti ono što su plavi i on željeli, dočekati europsko proljeće. Proživio je ono što svatko u Dinamu proživi, on je to sve samo proživljavao još dublje kao veliki emotivac. I morao se s mnogo toga nositi. Pogotovu u posljednje vrijeme, nakon one utakmice s Islandom kad je uzeo mikrofon u Maksimiru i uzviknuo: "Za dom!".
To mu je uništilo reprezentativnu karijeru, zaključalo vrata Svjetskog prvenstva u Brazilu nakon 105 utakmica za Hrvatsku, po čemu je treći u povijesti, iza Darija Srne i Stipe Pletikose. Nažalost, Joe će dobrim dijelom ostati u sjećanju po tome, bio je to gaf kojeg nije bio svjestan iako je i tada rekao da je tako nešto oduvijek želio napraviti. S druge strane, koliko god je zbog toga pribijan na križ, kad god se danas negdje pojavi, on je uglavnom junak, ljudi ga izuzetno vole i cijene. Bio je i dobri duh reprezentacije. Uostalom, kad ga Slaven Bilić nije uopće koristio na Euru, kipio je i šutio radi dobrobiti reprezentacije, tek je poslije otvorio dušu i rekao što misli o svemu
Igrački je reprezentaciji dao mnogo, na poziciji stopera i lijevog braniča uvijek je ginuo. Tehnički savršen igrač, za tu poziciju i previše tehnički dobar. Što mu je čak znalo biti i smetnja, pa se znao zaigrati, pa i pogriješiti. No, nije bio od onih stopera koji će opaliti loptu na tribinu ili u kukuruz. Ostat će u sjećanju i kao igrač koji je dobio na jednoj utakmici tri žuta kartona, na SP-u u Njemačkoj mu je Graham Poll u susretu s Australijom pokazao tri kartona i teško pogriješio.
Joe odlazi iz nogometa, barem iz igranja. Iz Širokog Brijega demantirali su informacije da bi karijeru mogao nastaviti u njihovu klubu. Koliko god je dobar s prvim čovjekom tog kluba, Zlatanom Mijom Jelićem, od toga neće biti ništa. Zacijelo se to povezalo i s činjenicom da Šimunićeva obitelj dolazi iz okolice Fojnice, da je ondje mnogo toga izgradio i obnovio. I nakon karijere sigurno će i onamo češće odlaziti.
– Sigurno hoće, ali koliko znam, planira živjeti pola godine u Zagrebu, a pola u Australiji – kazao nam je jedan Josipov znanac.
Joe nam je pričao da neće biti trener, ali da bi volio raditi s djecom, možda napraviti nekakav nogometni kamp u Australiji. Naime, u Australiji već ima obiteljski posao, riječ je o građevini. Uostalom, u karijeri je mnogo zaradio i može birati što želi raditi. Možda su mu se planovi i malo izmijenili. Iako je ovih godina zagrebačkog života mnogo toga prošao, doživio je i mnogo lijepih trenutaka. Uostalom, zasnovao je obitelj, dobio dijete i sad može uživati u životu.
A svi mi ne bismo ga trebali pamtiti po maksimirskom skandiranju, nego po igri. I bude li prilike, u nedjelju se oprostiti od njegove karijere i zahvaliti mu na svemu što je napravio. A napravio je kao rijetko tko i zaslužuje poštovanje nogometnog puka. A bilo bi lijepo i u ožujku, na utakmici reprezentacije s Norveškom, oprostiti se od reprezentativne karijere jer je on to zaslužio. Samo, ne dajte mu mikrofon...
>> Pogledajte kako se Dinamo oprostio od Šimunića
>> Šimunić je zaslužio oproštaj, dao nam je mnogo i želimo mu sreću
Hvala Hrvatino.