Nestanak agenta njemačke tajne obavještajne službe (BND) kodnog imena Adolf, koji je bio u vezi s hrvatskim emigrantom Đurekovićem nakon njegova bijega u Njemačku, razlog je zbog kojega su pravosudna i sigurnosna tijela u Njemačkoj, nakon 23 godine, obnovila istragu o ubojstvu šefa marketinga zagrebačke Ine Stjepana Đurekovića. On je, naime, u režiji jugoslavenske Službe za državnu sigurnost (SDB) ubijen 28. srpnja 1983. godine u Volfratshausenu.
Tajna
Ovu godinama strogo čuvanu tajnu otkrio nam je Tomislav Naletilić, hrvatski emigrant koji je u to vrijeme u Njemačkoj bio aktivan u hrvatskoj emigraciji. Njegove riječi potvrdili su i drugi pripadnici hrvatske emigracije koje je njemački sud pozvao kao svjedoke u procesu protiv Krunoslava Pratesa, koji se povezuje s Đurekovićevom likvidacijom.
Nestanak njemačkog agenta razlog je zašto tek sad njemačke vlasti pokreću istragu u ubojstvu kontroverznog direktora Ine te zašto oni od hrvatskih vlasti traže izručenje Josipa Perkovića, bivšeg načelnika Drugog odjela Službe državne sigurnosti u Zagrebu. Na sudskoj raspravi, koja je zakazana u ožujku ove godine, na sudu u Münchenu, gdje će se suditi bivšem suradniku SDB-a Krunoslavu Pratesu, kojega su njemačke vlasti zbog dokazane povezanosti s likvidacijom Đurekovića uhitile sredinom prošle godine, bit će iznesen niz dosad nepoznatih detalja, koji bi mogli šokirati hrvatsku javnost. Takav scenarij najavljuju pripadnici Hrvatskog emigrantskog pokreta u Njemačkoj, koji su na svojim leđima osjetili svutežinu represije Udbina aparata, a koji će se tamo pojaviti kao svjedoci.
Rekonstrukcija
Prema njihovoj rekonstrukciji, nestanak agenta BND-a, koji je fizički osiguravao kretanje Stjepana Đurekovića, bio je dugo godina predmet istrage koju su tajno vodili njemački i jugoslavenski obavještajci. Čak su pred raspad Jugoslavije čelnici njemačkog BND-a tražili pokretanje međudržavne istrage, no, kako nisu dobili pozitivne signale iz obavještajnih struktura u Beogradu, cijela je stvar zataškana. Spominje se podatak da je sredinom 1985. godine uprava BND-a od čelnih ljudi jugoslavenskog SDB-a tražila očitovanje kako bi se došlo do informacije kako je nestao njihov agent.
I tada je, na inicijativu SDB-ovih ureda u Beogradu i Zagrebu, spriječena istraga, iz posve pragmatičnih razloga, jer je Nijemcima zaprijećeno da će u tom slučaju morati povući oko 150 svojih obavještajaca, koji su u postitovskom razdoblju operirali Jugoslavijom. Nekadašnji prijatelj Stjepana Đurekovića, aktivni sudionik u organiziranju hrvatske emigracije u Njemačkoj i žrtva Udbinih akcija, Tomislav Neletilić iz Širokog Brijega, danas tvrdi da su Nijemci pokojnom Đurekoviću pružili fizičku zaštitu zbog podataka koje im je dao o naftnim skladištima na prostoru bivše Jugoslavije i još nekim političkim i sigurnosno osjetljivim pitanjima.
S pokojnim Đurekovićem susretao sam se više puta. Tada sam mu kazao da se čuva Krunoslava Pratesa jer sam sumnjao da je suradnik Udbe. Pratesa sam upoznao još 1977. godine i odmah mi je bio sumnjiv. Jedino mi je pokojni Bruno Bušić vjerovao, a poslije se pokazalo da sam bio u pravu tvrdi Tomislav Naletilić.
On, kao i nekoliko njegovih prijatelja iz hrvatske emigracije u Njemačkoj, koji su danas spremni svjedočiti protiv Pratesa i Perkovića, tvrdi da je cijelu operaciju kodnog imena "Dunav" vodio tadašnji načelnik Druge uprave SDB-a u Beogradu Ivan Lasić. On je kao voditelji akcije, zajedno sa Stankom Čolakom i Josipom Perkovićem, zataškavao ubojstvo njemačkog agenta i pred komunističkim moćnicima Stanom Dolancem, Milkom Planinc, koji su ubojstvo politički blagoslovili.
Spomenuta trojka (Lasić, Čolak, Perković), tvrdi Tomislav Naletilić, zna i tko su Đurekovićevi egzekutori. Je li to bio Đorđe Božović Giška, koji je poslije kao pripadnik srpskih paravojnih snaga poginuo u Hrvatskoj, Željko Ražnatović Arkan ili netko treći pitanje je na koji će odgovor dati sudski proces. Tadašnji jugoslavenski tisak, po nalogu službene politike, Đurekovića je proglašavao pljačkašem i preprodavačem nafte te pripadnikom njemačke obavještajne službe BND-e, na čijem je čelu u to vrijeme bio Klaus Kinkel, poslije njemački ministar vanjskih poslova.
Kiselina
Lasić je bio glavni u cijeloj akciji. Uostalom, to tvrdi i Božidar Spasić, beogradski udbaš koji je meni najprije bacio kiselinu u oči, a potom spalio moju kavanu "Karlshof" u Karlsruheu tvrdi naš sugovornik.
"Smišljali smo", piše Spasić u knjizi "Lasica koja govori", "kako da tog ustaškog terorista onesposobimo, ali da ga ne ubijemo. Jedne su mu večeri dva naša agenata prišla pred njegovim lokalom i u lice mu sasula kiselinu. Naletilić je kao pokošen pao na zemlju urlajući od bola, a naša dvojica agenata su se brzo kroz park udaljili u ranije određenu bazu."
Nakon što se Naletilić oporavio, u režiji iste osobe spaljen mu je kafić. Razlog zbog kojih je postao česta meta Udbe, kaže Tomislav Naletilić, jesu informacije kojima je raspolagao u vezi s tajnovitim ubojstvom Stjepana Đurekovića te stradanjem agenta njemačkog BND-a.
Perković zna ime Đurekovićeva ubojice
Tomislav Naletilić tvrdi da je akciju likvidacije Đurekovića pod kodnim imenom "Dunav" vodio tadašnji načelnik Druge uprave SDB-a u Beogradu Ivan Lasić. On je, kako kaže, zajedno sa Stankom Čolakom i Josipom Perkovićem zataškavao ubojstvo njemačkog agenta i pred svojim političkim pokroviteljima i tadašnjim komunističkim moćnicima. Tvrdi da Lasić, Čolak i Perković znaju tko su ubojice hrvatskog emigranta Đurekovića, ali i njemačkog agenta koji je poginuo u toj akciji.
Perković je djelovao uz odobrenje Z. Mustača
Josip Perković je, prema tvrdnjama Ivana Lasića koji ne opovrgava da su surađivali s njemačkim BND-om navodno putem svoga suradnika Krunoslava Pratesa, čiji je pseudonim bio Boem, nabavio duplikat ključeva ulaznih vrata tiskare u kojoj je Đureković ubijen. Lasić navodi i da Perković u toj operaciji nije mogao sudjelovati bez odobrenja tadašnjeg zamjenika republičkog sekretara za unutrašnje poslove Zdravka Mustača. Jugoslavenske tajne službe bile su odgovorne i za smrt Đurekovićeva sina Damira, koji je emigrirao nekoliko mjeseci prije očeva odlaska u Njemačku, a pronađen je mrtav 1987. u Torontu. Navodno je bila riječ o samoubojstvu.