Iako je od pada Berlinskoga zida i raspada SFRJ prošlo dvadeset godina, Hrvatska će 10. siječnja birati između dvojice kandidata s komunističkom prošlošću. Njihove partijske priče na neki način zrcale povijest SKH i SDP-a od početka 80-ih godina prošloga stoljeća, kada su obojica postala članovi partije, do današnjih dana.
Ivo Josipović, kandidat SDP-a, koji potječe iz poznate baškopoljske partizanske i komunističke obitelji, postao je član partije potkraj studija 1980., pošto je umro jugoslavenski diktator Tito.
– Nakon Titove smrti, mnogo se ljudi upisalo u partiju, htjeli smo mijenjati stvari – obrazlaže Ivo Josipović svoju mladalačku odluku.
Josipovićevi kolege s fakulteta, kako se prisjećaju neki od njih, zbog toga čina nisu pred njim bili do kraja otvoreni.
Pa ipak, Josipović nije bio politički aktivan, unatoč članstvu u partiji. Ne zna se, međutim, je li mu članstvo u partiji pomoglo pri dobivanju mjesta asistenta na Pravnom fakultetu, ali mu je sigurno pomoglo da, uz magisterij iz prava, dobije lagodnije mjesto pri služenju vojnog roka u Beogradu 1984. Nakon obuke na Avali, dobio je prekomandu – u Generalštab JNA.
Posao u Ledu
S druge strane, Milan Bandić studirao je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Tijekom studija radio je preko student-servisa i dobivao “crkavicu”, odnosno stipendiju koju je hercegovačka općina Grude dijelila siromašnim studentima. Poslije studija radio je u Ledu, u hladnjačama. Potom je otišao u vojsku koju je kao vojni policajac služio u Zagrebu. Bio je stacioniran u vojarni “Maršal Tito” (danas vojarna “Croatia”, op. a). Godine 1981. odslužio je vojni rok te je primljen u SKH.
“Učlanio sam se u partiju u Mjesnoj zajednici sestara Baković. Iskreno, bilo je to dijelom zbog ideja, a dijelom zbog egzistencije jer nisam mogao dobiti posao”, prisjeća se Milan Bandić svojih partijskih početaka.
Poslije partijske inicijacije, i Bandiću su počele cvjetati ruže. U Ledu je dobio posao u administraciji, a 1983. godine zaposlio se u Općinskom komitetu SKH Peščenica, u kojem je bio stručno-politički radnik za ONO i DSZ.
– Općinski sekretarijat za narodnu obranu vodio je umirovljeni pukovnik JNA, inače nositelj partizanske spomenice, koji je bio jako rigidan. Kako je pukovnik odlazio u mirovinu, iskoristili smo priliku i zaposlili komunikativnog Bandića. Na posao su ga primili ondašnji vodeći ljudi SK Peščenica, Miro Šimić i Marko Ćustić te Ivo Radman koji je radio u Sekretarijatu narodne obrane i društvene samozaštite, i ja.
Dosta je njih bilo protiv Bandića, ali mi smo bili za njega. Bio je drukčiji, komunikativan i elokventan. Bandić ima veliko srce i ljubav prema gradu Zagrebu i njegovim ljudima – prisjeća se Ivan Šikić, predsjednik općine Peščenica 1982./’83.
Na početku demokratskih promjena Bandić je dobio ponudu iz HDZ-a, no glatko ju je odbio uz obrazloženje da Hrvatska mora u SDP-u imati alternativu.
Poslije toga, u priču su se upleli važni ljudi zagrebačke partije, Marko Ćosić i Zdravko Tomac, koji je Bandiću bio profesor na politologiji.
– Ivici Račanu 1990. predložili smo Bandića, povukli smo ga iz Peščenice i doveli u SDP Grada Zagreba gdje se dokazao – prisjeća se Tomac.
Brz napredak
Bandić je brzo napredovao u SDP-u Grada Zagreba – 1993. postao je tajnik gradske organizacije SDP-a, dvije godine poslije prvi je put kao zastupnik ušao u Gradsku skupštinu, a potkraj 1997. postao je predsjednik zagrebačkoga SDP-a. Za pet-šest godina osnovao je više od 200 ogranaka SDP-a u Gradu Zagrebu.
Za razliku od Bandića, Josipović se 90-ih godina tek nakratko aktivirao u SKH-SDP.
– Na Račanov poziv napisao sam prvi demokratski statut SDP-a – prisjeća se Josipović.
Bandić se, međutim, njegova angažmana u SDP-u na početku 90-ih ne sjeća.
– Možda je nešto privatno radio za Račana, ali njega se ne sjećam. Kao jedan od vodećih ljudi SDP-a u Zagrebu, znao bih da je bio angažiran – kaže Milan Bandić.
Zdravko Tomac tvrdi, pak, da se na početku 90-ih, pri preobrazbi SKH u SDP, vodila oštra borba između dviju frakcija unutar stranke – hrvatske i tvrdolinijaške.
Nositelji hrvatske struje, tvrdi Tomac, bili su aktivisti SDP-a Grada Zagreba, a “jugoslavenske” su bili u središnjici stranke, na Iblerovu trgu.
Tomčeve optužbe
– Godine 1992. u Dalmaciji je izišao pamflet protiv mene i Račana, optuženi smo da smo nacionalisti, “crveni ustaše”, a napadi su se nastavili i 1993. U skupini “nezadovoljnika” bili su Nikola Visković i Zoran Malenica s Pravnoga fakulteta u Splitu. Njima se pridružio i Feral Tribune. Josipović nije bio isturen, ali je pripadao toj skupini te je 1994. napustio SDP. Nije se slagao s Račanom i sa mnom jer smo bili previše nacionalno orijentirani – tvrdi Tomac.
Njegove tvrdnje odlučno opovrgava predsjednički kandidat Ivo Josipović.
– Ja te ljude, Viskovića i Malenicu, uopće ne poznajem. Tomac je duboko ušao u prljavu kampanju Milana Bandića i kao što laže na Z1 i u tiskovinama, poput Hrvatskog lista, da sam pisao optužnice protiv hrvatskih generala, tako laže i o mojoj ulozi u transformaciji SDP-a. Da sam ja pripadao opciji koju opisuje Tomac, zar bi me Račan zvao za saborskog zastupnika?! Dapače, zauzimao sam se za bolju suradnju s politikom lijevog centra, s politikom Mike Tripala – uzvratio je Josipović. On se u politiku ponovno vratio 2003. na Račanov poziv i nagovor. Tada je postao neovisni zastupnik u Hrvatskom saboru, a formalni član SDP-a postao je tek 2007.
– Račan je vadio ljude “iz šešira”, poput Tuđmana, “kao stručnjake i neopterećene”. Milanovića je “izmislio” 2000., a Josipovića i Jurčića 2003. kao nestranačke ljude. On je to činio da se ne bi vratili stari ljudi sa starim idejama. Iz šešira je zapravo izvukao ljude koje veže ambicija – objašnjava Zdravko Tomac.
Pristaše Milana Bandića prigovaraju Josipoviću da je postao član SDP-a “odozgo”, odnosno da mu je to “dano u naslijeđe”, a Bandić se, siroče, “morao za sve krvavo izboriti”.
‘Rastjerivač tame’
– Za razliku od svoga protukandidata, Bandića, koji je cijeli život bio partijski aparatčik, ja nisam nikada bio ni na jednoj funkciji u SKH – uzvratio je Josipović na tvrdnje o “datosti odozgo”.
– Kad je Josipović rođen, već ga je čekao glasovir, a Bandić je morao rastjerivati tamu, učeći pod svijećama – zaključio je jedan Bandićev bliski rođak.
Josipović i Bandić: Partijska knjižica za uspon do vlasti
Melania Trump i u 55. godini ima manekensku figuru: Jednu stvar nikada ne jede, a ovako izgleda njezin jelovnik
Nemam neki poseban međuobrok koji uvijek jedem. Ako mi se nešto gricka, grickala bih voće ili neku čokoladu, rekla je u jednom intervjuu
FOTO Dok je Milanović pio kavu na trgu u Trogiru, pogledajte kakvu je pušku imao jedan zaštitar
Radi se o puški koja je namijenjena za sigurno spuštanje dronova koji se bez najave dignu u blizini štićene osobe ili javnog skupa visokog rizika, poput nogometnih utakmica
Što hrvatski građani najviše kupuju na kredit? Nenamjenski gotovinski krediti narasli na 8,7 milijardi eura
Kako bi ostvarili neke životne ciljeve ili želje, građani se često zadužuju kreditima, karticama ili odlaze u prekoračenje na računu. Evo što Hrvati najradije kupuju na kredit.
Može li ovaj dodatak usporiti starenje i pomoći općem blagostanju?
Ma meni nije jasno da mi u Hrvatskoj nemamo jednog pametnog i postenog covjeka kojem dolikuje mjesto predsjednika.Sta je ovo kakve su to sprdnje,jadan li si Hrvatski narode.Nikad mi svjetla necemo viditi.