Josipović i Milanović razjedinili su Hrvatsku

Hrvatska razjedinjenija nego ikad prije! To je činjenica o kojoj već pišu i svjetski mediji uz napomenu da se Hrvatska sve više gubi u sve žešćim ideološkim podjelama koje su samo došle kao šlag na sve lošiju gospodarsku situaciju! Doista, kamo to Hrvatska ide, kamo tone? Gdje je dno, dokad će ovo trajati, gdje je izlaz?

Premijer Zoran Milanović lakonski govori da bi iduće godine trebalo početi biti bolje, a da ćemo za tri godine valjda izaći iz krize! No on je već odavno izvan vremena i prostora! Njegov pak potpredsjednik za gospodarstvo Branko Grčić stalno mantra o boljem sutra i bolje bi mu stajalo da je guru neke vjerske zajednice, a ne prvi čovjek Vlade za gospodarstvo. Slavko Linić neprestano prijeti novim porezima, čime unosi još veći nered i u tako lošu ekonomsku i investicijsku klimu. A predsjednik Ivo Josipović s Pantovčaka nam tko zna koji put govori da su nam potrebne investicije, reforme...

No neće Josipović izrijekom kazati da je Milanovićeva vlast kriva i odgovorna za gospodarsku katastrofu! Neće javno i glasno reći da je Vlada podbacila, da nije izvršila nijedno predizborno obećanje, neće reći da je nesposobna, neće sazvati sjednicu Vlade, neće sazvati Vijeće za obranu i nacionalnu sigurnost, samo će nam udjeljivati kamiličaste izjave od kojih bi nam svima trebalo biti bolje, a zapravo ljudima od njegove kamilice postaje sve mučnije!

Ankete o Josipovićevoj popularnosti samo su varka, za njega prvoga. Zašto se on toliko obrušio na Vukovar, a onda i na tajne službe? Jer su ankete govorile jedno, a u Vukovaru mu stotinjak tisuća ljudi okrenulo leđa. I tko je kriv? Tajne službe koje bi trebale voditi brigu o Josipovićevu liku i djelu te valjda odsad pratiti sve koji mu okreću leđa. U tome je Milanović u pravu, nije zadatak tajnih službi uplitati se u protokol.

No jedno je sigurno, i to treba stalno ponavljati! Za današnju nevjerojatnu ideološku podjelu u Hrvatskoj glavom i bradom odgovorni su i krivi Ivo Josipović i Zoran Milanović te njihovi ideološki jurišnici i zajapureni bojovnici. Josipović i Milanović nisu dobili izbore na programu koji je uključivao temeljne odrednice hrvatskog društva. Taj dvojac dobio je izbore kako bi se u Hrvatskoj popravila gospodarska situacija, kako bi se proveo “Plan 21”, kako bismo dobili “novu pravednost”, kako bismo počeli što prije što bolje živjeti, kako bi mladi imali perspektivu... Osim financijske discipline, Josipović i Milanović ništa drugo nisu učinili. Odnosno, što su učinili?

Onog trenutka kad su dirnuli u obilježavanje Bleiburga, Josipović i Milanović otvorili su Pandorinu kutiju, pustili su duha iz boce! Današnja Hrvatska sazdana je na Domovinskom ratu koji je ujedinio sve u obrani od JNA i srpske agresije. Tuđmanova ideja pomirbe trebala je trajno zakopati ideološke podjele koje su najveći zamah dobile u Drugom svjetskom ratu i nakon njega. Nekažnjavanje komunističkih zločina, dapače divljenje kapama s petokrakama u Srbu, a s druge strane zatomljivanje i omalovažavanje Bleiburga proizvelo je novi ideološki rat koji se samo kasnije proširio i na druge teme. Umjesto da se u Hrvatskoj skupe glave oko izlaska iz gospodarske krize, glave se razbijaju uzaludnim i nepotrebnim ideološkim sukobima, a svi koji mogu odlaze u potrazi za boljom budućnosti. Nisu u tome ništa nevini ni mnogi mediji koji su samo još te podjele dohranjivali i hrane ih iz dana u dan. Za čiji interes?

Hrvatska je u dubokoj krizi, gospodarskoj, društvenoj, političkoj... Predsjednik države trebao bi biti čimbenik koji bi trebao raditi na spašavanju onoga što se još spasiti može, biti državnik, a ne politikant. No ni on ne može pobjeći od sebe. Iako nam tek ono najgore dolazi, moguća paraliza cijele države sindikalnim generalnim štrajkom. Uzvik “Za dom spremni” nije nikako primjeren. Ali toga će biti sve više samo zbog protesta prema ovakvoj vlasti i ovakvoj situaciji. Tko će to presjeći?