Nazvao sam ga 28. prosinca ujutro:
– Bok, stari, jel razmišljaš o pakiranju kofera?
– Ne, zakaj, kaj ti je, pa Ivo bu ga pomel.
– Dobro, u svakom slučaju provjeri gdje ti je kofer.
Jer, budite oprezni, imate posla s opasnim igračem koji je i sam priznao da nije 'svetac', jer da jest, ne bi u ovako korumpiranoj državi mogao deset godina vladati metropolom. Uz njega su stali i predstavnici Katoličke crkve, ne mareći odveć za Bandićevu prošlost, a kao zagrebački gradonačelnik i te kako je bio povezan sa sportom. Netko će reći da predsjednik nema, poput, primjerice, premijerke i Vlade, moć odlučivanja i preoblikovanja zakona o sportu, koji se nameće kao nužnost za napredak sporta uopće. No, bez obzira na to, mnogobrojni sportski djelatnici i sportaši također su glasači, pa ih sigurno može zanimati kako o sportu od 2010. godine razmišljaju Ivo Josipović i Milan Bandić.
Financirati male sportove
Ivo Josipović, pobjednik prvoga kruga predsjedničkih izbora, na vrhunski sport gleda kao na biznis.
– Mislim da je privatizacija klubova apsolutno put budućnosti. Kapital mora ući u klubove, a nužno je da ljudi koji ih vode posluju korektno, što znači da je obvezno plaćanje poreza.
Josipović je odijelio vrhunski sport od tzv. malih sportova.
– Mislim da bi država, a posebno županije, morala više ulagati u manje sportove koji ne mogu ući u tržišnu utakmicu. I u mnogo razvijenijim zemljama financiraju se mali sportovi. Ali profesionalizam podrazumijeva da se ljudi koji vode klubove znaju snaći za novac kojim bi se financirali.
Iako se o Josipovićevu odnosu prema sportu zapravo vrlo malo zna, on je svojom izjavom otkrio da dobro poznaje situaciju. Podsjetio je, naime, da je dr. Franjo Tuđman državnim novcem punio proračun Croatije, nogometnog kluba iz Maksimirske 128 čiji vodeći ljudi, a njegovi poslušnici zapravo nisu plaćali porez te su državi ostavili goleme dugove. Progovorio je Josipović i o Bandićevu raspojasanom dijeljenju novca poreznih obveznika najvećim zagrebačkim klubovima koji su posljednjih godina uglavnom proizvodili neuspjehe. Mislio je i na Snježnu kraljicu, najskuplju utrku u povijesti svjetskoga skijaškog kupa, koja donosi samo gubitke.
Je li Josipović tim logičnim pogledom prema vrhunskom sportu zapravo postigao autogol? Sigurno, jer izgubio je glasove gotovo svih sportskih djelatnika koji jako dobro žive u tim klubovima te mnogobrojnih sportaša. Zanimljivo, uz Josipovića se ne spominje ni jedan sportaš koji mu je dao potporu, dok su neki sada bivši vrhunski sportaši u stožeru Milana Bandića.
Uspjesi donose novac
Kako i ne bi bili kada je sam Milan Bandić, koji je deset godina upravljao gradom i raspolagao mnogim atraktivnim poslovnim lokacijama, prema nekima bio i više nego izdašne ruke. Bandić je o sportu nakon izbora rekao sljedeće:
– Treba samo puno delati. Ako se u klubovima bude dobro radilo, bit će uspjeha, gledatelja i novca.
Osim Cibone u kojoj je predsjednik Ivo Jelušić, Milanovićev privjesak, kako ga Bandić naziva, svi ostali važni ljudi našeg sporta dat će glas Bandiću, od kojeg su dosad imali i te kakve koristi.
No, za kojeg se god od dvojice kandidata puk 10. siječnja odlučio, uvjeravam vas da sportu neće biti baš nimalo bolje. Jer i Ivu Josipovića i Milana Bandića zanima samo ugodnih pet godina na Pantovčaku, za sport im se, kao uostalom i za sve druge segmente društva – zapravo fućka.
Bilo je Badnje jutro, uz aperitiv prije bakalara pitao sam starog prijatelja za koga će glasovati na predsjedničkim izborima (riječ je o prvom krugu).
– Pa kaj ti ne znaš, ja sam ti jedan od osnivača grupe na Facebooku pod nazivom "Neću da mi Milan Bandić bude predsjednik". Ak' bude, odmah 11. siječnja iselil bum se iz Hrvatske!
Vidovnjaci postoje, bog ne postoji pa ti vidi sto je logicnije.