Dužničko ropstvo i siromaštvo građana – teme su o kojima će predsjednik Ivo Josipović u subotu razgovarati sa 22 člana Vijeća za socijalnu pravdu i 17 članova Savjeta za gospodarstvo. Današnje okupljanje bit će prvi zajednički sastanak tih tijela.
Pomoć ne zaslužuju svi
A uoči njega razgovarali smo s nekim članovima Vijeća za socijalnu pravdu i svi se slažu da su navedene dvije teme gorući problemi.
– Mnogi su se ljudi zadužili jer su željeli živjeti bolje nego što mogu, a opet ima ljudi koji su zbog gospodarskog stanja u zemlji ostali bez posla i zaduživanje im je bilo recept za preživljavanje. Znači, neki zaslužuju pomoć, a neki baš i ne – objasnio je Zorislav Antun Petrović iz Transparency Internationala. Pravna savjetnica Dušanka Marinković Drača ističe da se, kada je riječ o sanaciji prezaduženih pravnih osoba, nešto i radi, no kada je riječ o prezaduženoj fizičkoj osobi, onda se time bavi sama ta osoba i njena obitelj.
– Ako netko za pišljivih 37 kuna duga mora platiti više od 900 kuna kamata i javnobilježničkih troškova u ovrsi, to je sramota – naglasila je Ljubica Pilić iz Sindikata djelatnika u kulturi. Na upit je li moguće da će Hrvatska ikad postati socijalno pravedna država, čelnik Građanske udruge za ljudska prava Zoran Pusić uzvraća da uzore imamo u nekim skandinavskim zemljama koje imaju najviše socijalne standarde pa otkrivati toplu vodu ne moramo. Postoji mogućnost da i krenemo u tom smjeru, ali samo ako država bude pametnija i socijalno osjetljivija. I svećenik Adalbert Rebić optimist je jer, kaže, povijest se kreće u valovima pa ćemo i nakon sadašnje krize znati iskoristiti prilike za oživljavanje gospodarstva.
– Hrvatska kao socijalno pravedna država sigurno će jednom biti moguća, no ja je takvom neću doživjeti jer je svaka vlast koja dolazi sve gora i gora. U zadnjih 20 godina ništa se nije pomaklo nabolje – oštra je psihologinja Mirjana Krizmanić. U istom tonu nastavlja i pri upitu jesu li se njihovi dosadašnji savjeti dati predsjedniku oživotvorili i u praksi:
Prilično nemoćni
– Učinci naših sastanaka i savjeta su mali ili nikakvi. Ne možemo zbog toga optužiti predsjednika jer on, isto kao i mi, može savjetovati, ali ga se ne sluša. On je sklon nešto učiniti, ali nema moći i potrebne ingerencije, a one koji ih imaju to uopće ne zanima. Naše je vijeće i potrebno i dobro, ali je prilično nemoćno. Vladi i premijeru se fućka što mi mislimo i kažemo.
A uoči današnjeg prvog sastanka s bankarima i ekonomistima iz Savjeta za gospodarstvo, profesor Žarko Puhovski iznio je svoja očekivanja:
– Država i banke morali bi pokazati nacrte propisa kojima bi se ljudima olakšalo. Država bi te propise trebala donijeti, ali ne očekujem da će se to dogoditi. Država bi trebala odustati od načela "dugovi javni, a profit privatni". Država treba sebi izboriti pravo da sudjeluje u dobiti.
>> Josipović će tražiti olakšice za građane koji su dužni bankama
Predsjednik sluša, jer kada se pristojno odazvao pristojno će se i ponašati i neće upadati govorniku u riječ. Kakvi su rezultati slušanja? Premijer ne sluša ali njega slušaju. Sreća da predsjednik poradi ingerencije ne može ništa učiniti, jer bi bio u stalnom tajnom sukobu sa premijerom i poslušnicima. Premijer samo svoje interese zagovara, a za druge ga nije briga.