Josipović zaustavio urotnike iz SDP-a u rušenju Zorana Milanovića

Ništa se novo nije dogodilo. Samo je Josipoviću sjela zadnja rata koju mu je SDP iskeširao za kampanju – odgovorio je visoki dužnosnik SDP-a na pitanje što je u pozadini žestoke kritike Ive Josipovića na račun SDP-a. Isto smo pitali i bivšeg predsjednika.

– Ništa se nije dogodilo. Došlo je vrijeme da se neke stvari izgovore – objasnio je Josipović neočekivano obrušavanje na stranku koja ga je dva puta kandidirala na predsjedničkim izborima. Vodstvo SDP-a, točnije Zorana Milanovića, optužio je za nesklonost ozbiljnim reformama u društvu i zaključio da mu nema smisla ulaziti u SDP kako bi statirao politici za koju smatra da nije dobra.

Daljnji politički angažman

Bivši predsjednik najavljuje daljnji politički angažman, no još uvijek ne želi otkriti konkretne planove.

Kada je riječ o SDP-u, povratak mu od početka nije bio poželjna opcija jer se mogao angažirati samo kao običan član bez ikakve funkcije, a time i ozbiljnijeg utjecaja. Nakon gubitka izbora Josipoviću se više sviđala ideja o formiranju vlastite stranke ili da bude na čelu koalicije stranaka lijevog centra koju bi predvodio na parlamentarnim izborima. Vjerojatno je odlučio kamo i kako će dalje s obzirom na to da je zadnji službeni dan predsjedničkog mandata iskoristio da javno obznani u kakvom je odnosu i što stvarno misli o Milanoviću. Ali je pritom, svjesno ili ne, spalio i nekoliko mostova.

Kao prvo, povratak u SDP više mu nije moguć ni u teoriji. Kritikom ovoj stranci nije se zamjerio samo Milanoviću, nego i cijelom SDP-u. Svi redom jako mu zamjeraju što je pljunuo na stranku koja je stajala iza njegove kandidature. A to je učinio premda su mu platili više od polovice troškova kampanje (za Josipovićevu kampanju zadužili su se u iznosu između četiri i pet milijuna kuna), i nakon što su njihovi volonteri za njega odrađivali terenski dio kampanje. Naravno, iz Josipovićeva ugla taj angažman izgleda malo drukčije. Još se tijekom kampanje žalio da nisu dovoljno angažirani, dok su iz njegova stožera tvrdili se na samim izborima na mnogim biračkim mjestima SDP-ovi promatrači nisu ni pojavili, a to je za posljedicu imalo niz nepravilnosti koje su ostale bez reakcije.

Druga bitna posljedica Josipovićeve kritike SDP-a jest što će još dodatno učvrstiti Milanovićevu poziciju na čelu stranke. Svjesno ili ne, Josipović je istjerao na čistinu onu frakciju u SDP-u koja ne odobrava Milanovićev način vođenja stranke, pa ni države, a svojedobno je bila spremna na čelnu poziciju lansirati nekog drugog. Izjavom da on neće biti okosnica pobune unutar SDP-a i vođa udara na Milanovića, Josipović je one koji nisu na liniji šefa stranke natjerao da iskažu lojalnost SDP-u, a time i Milanoviću. Tako se ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić, za kojega se zna da je u vrlo dobrim odnosima s Josipovićem (bio mu je šef kampanje u prvim izborima koje je dobio) odmah izjasnio rekavši da mu je žao što je Josipović odbacio SDP.

– No, svatko bira svoj put, a ja ostajem u SDP-u – zaključio je Mrsić.

Isto misle i oni SDP-ovci koji su se još prije tri mjeseca domišljavali kako promijeniti vođu. Ali da bi se do kraja razumjelo kako je Josipović pomogao učvršćivanju Milanovićeve pozicije treba znati da su “urotnici” sa svojim namjerama krajem prošle godine otišli na Pantovčak i izložili ih Josipoviću. Uoči službenog početka predsjedničke kampanje iz njihova je kruga došla informacija da su na nagovor Josipovića obustavili sve aktivnosti na eventualnom rušenju Milanovića. Tvrdili su da ih je Josipović uvjerio kako se trebaju strpjeti, tražio da ne “talasaju” dok ne prođu izbori, a kada dobije još jedan mandat, onda će ih podržati. Milanović je vrlo brzo doznao za to, pa je Josipoviću bio podrška u kampanji uz saznanje da njegov predsjednički kandidat komunicira s “urotnicima”. Zato i ne čudi što se ponašao kao da Josipović i nije njegov kandidat.

Treća stvar koju je Josipović polučio kritikom SDP-u je da, sudeći prema tvrdnjama više SDP-ovaca s kojima smo razgovarali, nitko neće napustiti stranku kako bi se pridružio bivšem predsjedniku ako će osnovati svoju stranku ili se pridružiti nekoj od postojećih.

Trošio energiju na Visoku

Svojim ponašanjem i odlukama koje donosi od kada je izgubio izbore za predsjednika države, Josipović bi i na četvrtom polju mogao neizravno činiti usluge aktualnom premijeru Milanoviću. Naime, odmah po zbrajanju rezultata glasova za predsjednika države unutar Kukuriku koalicije razvili su se ozbiljni razgovori o tome da se manje stranke, ponajprije HNS, a spominje se i IDS, izdvoje u zasebnu koaliciju kojoj bi Josipović bio na čelu i koje bi izašle na parlamentarne izbore bez SDP-a. U HNS-u kažu da se o tome ozbiljno razgovaralo s bivšim predsjednikom, da im je ideja djelovala kao dobitna opcija, ali Josipović nije mogao donijeti odluku dok je sve još bilo vruće. Potom je počeo trošiti energiju na pojedinosti vezane za primopredaju dužnosti, posebno (ne)preseljenja Ureda predsjednika u Visoku ulicu, a paralelno s tim blijedjela je sama ideja i splasnuo je entuzijazam. HNS je sada, kaže nam sugovornik iz te stranke, puno bliži stavu da na izbore ide u dogovoru sa SDP-om.

– Koalicija u kojoj smo dobili izbore je i dalje naš izbor – kaže na tu temu predsjednik HSU-a Silvano Hrelja dodajući kako razmišljanja o predizbornom savezu manjih stranaka koje bi se okupile oko Josipovića u njegovoj stranci nikada nisu formalizirana. Tim prije, napominje, što je bivši predsjednik pokazivao simpatije za druge umirovljeničke stranke.

Govoreći o Josipoviću, izvor iz vrha SDP-a rekao je da sve o njegovu obrušavanju na stranku govori podatak da u srijedu na sjednici Predsjedništva SDP-a nitko nije čak ni izgovorio Josipovićevo ime, a kamoli raspravljao o njegovoj izjavi na račun stranke koju je dao samo nekoliko sati prije.

>> 'Josipović me neugodno iznenadio', Pusić: 'Svi trebaju smiriti strasti!'

>> Nitko od saborskih zastupnika ne želi u Josipovićev 'treći put'