Josipovićevi roditelji: Curice je imao već od osnovne škole

Osim što se nisu dobro naspavali jer su do dugo u noć slavili izbornu pobjedu svojeg sina Ive Josipovića, u domu Milice (74) i Ante Josipovića (84), roditelja novoga hrvatskog predsjednika, baš ništa nije se promijenilo.

Najbolje dijete na svijetu

Njihov Ivo i dalje je najbolje dijete na svijetu, a prvo jutro otkako im je sin na čelu države, rutinu im "kvare" tek česti telefonski pozivi čestitara od kojih su im najdraži oni iz njihove rodne Baške Vode.

– Uvijek sam bila uvjerena da će od njega postati veliki čovjek koji će uvijek kročiti ispravnim putem – počela je priču mama Milica u domu na Medveščaku, u kojem je Ivo Josipović odrastao i u koji kada god je u prilici svraća.

– U životu mu nikada ništa nismo nametali. Uvijek je bio okružen obiteljskom ljubavlju i pažnjom i imao je puno odgovornosti naše prema njemu, a vraćao je jednakom snagom svoju ljubav prema nama.

Milica, bivša učiteljica razredne nastave, i njezin suprug Ante, bivši pravnik, zaljubili su se na prvi pogled. Iz Baške Vode u Zagreb doselili su prije nego što je tada 21-godišnja Milica prije 52 godine na svijet donijela malog Ivu, čega se s velikim osmijehom rado prisjetila.

– Prvi put je zaplakao točno u 10 sati i 15 minuta. Bio je mirna, ali plačljiva i gladna beba, a i kasnije je ostao miran dječak. Doduše, znao se na ulici posvaditi s dječacima, ali nikada nije radio bedastoće, a nogomet mu je bio pravi porok.

Tom sportu naučio ga je tata Ante, hajdukovac do srži koji ga je vodio na utakmice gdje su skupa zdušno navijali.

– Igrao je vraški dobro. A i šah je savladao zahvaljujući meni, no već kao sedmogodišnji učenik počeo je pobjeđivati mene učitelja – našalio se Ante.

Prisjetili su se oni i veselih roštilja u bivšem Pionirskom gradu kamo bi svake nedjelje vodili Ivu i njegovu tri godine mlađu sestru Višnju, kao i njegovih prvih ljubavi i rokerske faze.

– Bio je zaljubljiv. Imao je curice još u osnovnoj školi, a i kasnije nekoliko ozbiljnih djevojaka. No kada nam je prvi put kući na upoznavanje doveo svoju suprugu Tanju, znali smo da je to to. Bili smo oduševljeni, a oni mladi i zaljubljeni. Divan su par, a ona je prekrasna snaha, supruga i majka našoj Lani – kaže Milica. A što se tiče obrazovanja, da se pitalo mamu i tatu, naš predsjednik danas bi bio liječnik ili elektrotehničar jer to su bile njihove želje. No iznenadio ih je i izabrao put prava i glazbe.

– Muzikalnost je pokazivao od prvih dana. Mi Dalmatinci smo muzikalni ljudi, pa i ja sam njemu i Višnji stalno pjevala kada su bili mali. Iznimka je moj suprug Ante, koji baš nema sluha – otkrila je Milica dodavši da je uvijek strahovala hoće li Ivo stići obaviti sve svoje obveze. Učio je dosta, ali kaže mama, nikada nije bio štreber, a čak joj je i Ivina profesorica klavira govorila da malo žešće vježba, da bi još puno više postigao u glazbi.

– Evo, ovdje je stajao klavir koji je Ivo, oženivši se, ponio u svoj novi dom – pokazujući mjesto gdje je predsjednik vježbao, priča ona i kaže:

– Još je ne znam koliko godina kasnije instiktivno kada bi nas posjetio odlazio tamo misleći da je klavir još tu pa da zasvira. A danas, kada se cijela obitelj kod njega okupi na ručku, Ivo nam svira.

Iako nije vičan kuhanju, roditelji su nam povjerili da je predsjednik veliki ljubitelj bolonjeza, bakalara i graha, a posebna poslastica su mu fileki, no brine ih što ne voli povrće i jede premalo voća. Zadivljeni su koliko je izvrstan u ulozi oca svojoj Lani jer između njih je, kaže, posebna ljubav. I dalo bi se tu nizati mnoštvo uspomena iz života u ljubavi odgojenog Ive Josipovića, no one će ostati unutar obiteljskog albuma. A za kraj, vrline u koje predsjednikovi roditelji iskreno vjeruju da ih na funkciji Ivo neće izgubiti su, kažu oni, njegova iskrena dobrota prema ljudima i čisto poštenje.

Pobjeda loša za Pravni fakultet, dobra za Hrvatsku

Profesori na Pravnom fakultetu ponosni su što iz njihovih redova dolazi predsjednik. Dekan Željko Potočnjak, koji ga poznaje od studentskih dana uz smijeh kaže da je izborna pobjeda Josipovića “loša za Pravni fakultet, ali dobra za Hrvatsku”.

– Kritičari mu pripisuju mlakost, no to nije točno. Introvertiran je i odmjeren, tri puta promisli prije nego što išta kaže, no u sebi je izuzetno angažiran – kaže Potočnjak, te hvali njegovu otvorenost prema ljudima i idejama.

Zajedno su, prisjeća se kao studenti uređivali studentski časopis na pravu, bili demonstratori i asistenti. Danas se njihov uži profesorski krug opušta u restoranu “Stari fijaker”. Tajnik fakulteta Stjepan Lice hvaleći Josipovićeve radne navike, otkriva da se u jeku kampanje prije Božića, pojavio na obrani diplomskog rada.

– Osobno sam se jako iznenadio kad se došao i uredno obavio profesorske poslove. No, s druge strane to nije čudno budući da nikada nije zahtijevao ikakve povlastice iako je bio saborski zastupnik – priča Lice te povjerava da su se prva dama Tatjana i predsjednik upoznali kao asistenti na fakultetu.

Iz rodnog mjesta poručuju: Iz Baške vode na inauguraciju dolazimo u dva prepuna autobusa

– Dobili smo pravog čovika za predsjednika. Gospodin, pristojan, drag i pametan. Znam ga otkako se rodio! Pomoći će on ne Baškoj Vodi, nego ciloj Hrvatskoj – ponosna je Ivka Radić, koju smo zatekli pred kućom. Njoj su 92 godine i teško se kreće, ali izišla je na izbore i dala glas za Ivu.

– Nisam zadovoljan rezultatom ovdje. Ivo je kod nas dobio 62, a Bandić u svom mjestu 100 posto glasova. Tako je trebao i Ivo u Baškoj Vodi! – kaže Slobodan Josipović, kojega smo zatekli na rivi.

– Bit će nam isto kao i dosad. Imali smo tri ministra, Graniće i Juru Radića, pa nisu ništa učinili – kaže jedan komentator. No, Jozipović, predsjednik mjesnog SDP-a, s time se ne slaže:

– Josipovića poznajem, igrali smo nogomet zajedno. Bit će jedan od boljih predsjednika, vidjet ćete. Ivina sestrična Merlin Mihajlović poručuje:

– Ivo je od djetinjstva dobar, samozatajan, pametan... Bit će odličan predsjednik. No, poznavajući njega, nitko neće imati protekciju! – tvrdi Merlin. Baškovođani se, inače, spremaju na kolektivni dolazak na inauguraciju.

– Idemo s dva autobusa, no možda ćemo morati uzeti i treći.