– Joža, pa kaj si to ti? Kaj me se zmisliš? Pa kak te se ne bi zmislil, pak te nisam jedanput nagrudal! E, da znaš, sad bum ti se osvetil, ali ne grudama, nek ovaj put gemištima – dijalog je Josipa Šorše i Dragutina Tkalčevića, kojim je započeo susret generacije koja je davne 1958. godine u Gorjakovu kod Pregrade prva i posljednja završila svih osam razreda u mjesnoj školi.
Zaprepaštenje pri susretu
Dolazili su na sastanak jedno po jedno i s nevjericom gledali jedni druge koliki je trag na njima ostavio zub vremena. Naime, neki od njih nisu se vidjeli otkad su završili osmi razred.
– Iznenadio sam se kad sam vidio neke od njih, ali zaprepastili su se i oni kada su vidjeli mene – kroza smijeh nam je rekao jedan od organizatora tog emocijama nabijenog susreta Stjepan Blažun.
Kaže da su, kada im je predložio sastanak, svi odmah pristali, iako su se bojali hoće li se prepoznati nakon toliko godina.
A posebno su se obradovali susretu sa svojom učiteljicom Marijom Brezinščak. Njoj je, priznala nam je, trebalo malo vremana da prepozna sve svoje učenike, ali se zato vremena kada su se družili i zajedno učili dobro sjeća.
– Bilo je to moje prvo radno mjesto, a preuzela sam tu djecu 1953. godine, kada su bili 4. razred – prisjeća se učiteljica Mira, kako je i danas zovu njezini učenici. Dodala je kako su od te godine u školi svake godine imali jedan razred više, pa su 1958. godine imali već osam razreda. Nakon toga škola u Gorjakovu postala je područna, prvo OŠ Velike Horvatske, a potom OŠ Janka Leskovara iz Pregrade.
Nakon što su se ispred škole svi pozdravili i izljubili, starim zvonom ih je kolega Blažun pozvao u učionicu. A u razredu su ih dočekali svi učenici današnje škole u Gorjakovu – njih šestero (dvoje je bilo bolesno pa nisu došli u školu, op. a.).
Nekada 150, danas osmero
– Nevjerojatno, u naše je vrijeme ovdje bio mravinjak, u školi je bilo oko 150 učenika – začudila se nekadašnja generacija učenika, za koju su sadašnji učenici pripremili dva igrokaza te nekoliko glazbenih točaka, ali i mnogo pitanja. Zanimalo ih je kako je u školi bilo u njihovo vrijeme. A iznenađenje je bio i gablec – žganci s mlijekom. Baš kao i nekada.
molim još ovakvih priča.ovo sa 8 učenika je zaista žalosno.