Jugoturbinini motori izdržali su Černobilj, Fukushima popustila

Zahvaljujući 80 tona teškim motorima nekadašnje karlovačke tvornice Jugoturbina, tvornice dizelskih motora, nuklearna havarija koja se dogodila 26. travnja 1986. godine u Černobilju nije postala katastrofom svjetskih razmjera.

Pouzdanost iznad 99%

Zanimljivo je da, nakon intenzivnog rada na saniranju stanja na postrojenju nuklearke, havarijski motori iz Hrvatske još i danas rade i koriste se kao stacionarno postrojenje za proizvodnju struje. U tom procesu koriste se i generatori izrađeni u zagrebačkom Končaru. Tako široki černobiljski pojas ovisi o strojevima i uređajima proizvedenim na ovdašnjim prostorima. Riječ je o iznimno robusnoj, ali vrlo pouzdanoj opremi. U slučaju havarije ili bilo kojeg drugog kvara ili incidenta na nuklearnom postrojenju, havarijski se motori sami stavljaju u pogon i za samo 20 sekundi, preko generatora, u sustav počinju isporučivati struju. Da je riječ o iznimno vitalnom dijelu postrojenja, govore i podaci koji su u javnost procurili nakon katastrofe u japanskoj Fukushimi. Tamo su slični havarijski motori ugrađeni uza svaki nuklearni blok bili potopljeni tsunamijem i nisu se u vrijeme poremećaja rada postrojenja uopće upalili. Zbog toga su Japanci danima ulagali nadljudske napore da bi, umjesto preko havarijskih motora, do postrojenja u Fukushimi struju doveli alternativnim metodama. U međuvremenu, umjesto pumpama koje su se trebale pokretati strujom iz havarijskog seta, reaktor su hladili polijevajući ga vodom iz zraka. Osim u Černobilj, ovakvi motori ugrađivani su i u mnoge druge nuklearke na tadašnjem istočnom tržištu. Slični strojevi i danas se proizvode u pogonima karlovačkog Adriadiesela, sljednika Jugoturbinine Tvornice diesel motora.

– Od 1976. do 1988. Jugoturbina je isporučila čak 45 takvih havarijskih motora u nekadašnji SSSR. Od toga je 21 otišao na prostor sadašnje Ukrajine, a prema našim podacima, 11 ih je još uvijek u uporabi. U taj broj ne računamo ove u Černobilju. Iako nije riječ o nekoj sofisticiranoj i naprednoj tehnologiji jer su današnji motori vrlo slični onima koji su se proizvodili 70-ih godina, od njih se traži pouzdanost viša od 99 posto. Osim toga, vijek trajanja im je čak 30 godina – kaže Vladimir Hristov, direktor Adriadiesela.

Kako većini od nekad isporučenih motora istječe taj jamstveni rok, u Karlovcu računaju kako bi mogli dobiti poslove na njihovu generalnom uređenju, čime bi im se vijek produljio za dodatnih 15 godina. Osim toga, u Adriadieselu se nadaju da bi mogli konkurirati i za proizvodnju niza novih motora.

Nedostupni Popijač

– Nakon Černobilja, a posebno nakon Fukushime, i u nuklearkama na području bivšeg SSSR-a počinju se detaljne provjere u vezi sa sigurnošću postrojenja. Tako se, uz tri havarijska motora, koliko ih se dosad ugrađivalo po jednom bloku nuklearke, dodatno ugrađuju po još dva između dva susjedna bloka, koji po potrebi mogu raditi za jedan ili drugi dio postrojenja – objasnio je Hristov.

Sklapanju novih poslova mogle bi pomoći i najave ruskih čelnika koji do 2020. godine žele energetski neovisnu državu. U tu svrhu sagradit će čak 40 novih nuklearnih blokova. Karlovački graditelji motora svakako bi imali prednost pri sklapanju tih poslova jer za njihove motore Rusi imaju svu potrebnu dokumentaciju, uključujući detaljne građevinske zahtjeve, pa bi novi projekti, temeljeni na nekadašnjim osnovama, bili znatno jeftiniji od ulaska novih tehnologija. Novih čak 120 havarijskih motora donijelo bi velik posao za Adriadiesel, ali i za Končar i druge hrvatske tvrtke. Cijena je jednog seta od tri motora čak deset milijuna eura. Osim toga, riječ je o dugogodišnjem projektu koji uključuje i potrebu proizvodnje rezervnih dijelova, sudjelovanje u remontima i servisima. Jedan takav motor tijekom idućih dana napustiti će pogone u Karlovcu i zatim će se ugraditi u nuklearku Južnoukrajinska. U razgovorima s Ukrajincima spomenuta je i mogućnost izrade koljeničastih vratila ili bloka motora, koje Adriadiesel zasad ne proizvodi, već ih kupuje na tržištu; kućišta u Koreji, a koljeničasto vratilo u SAD-u. Ukrajinski veleposlanik Oleksandr Levčenko, koji je posjetio tvornicu, požalio se da se, otkad je na mjestu veleposlanika, uspio vidjeti sa svim čelnim ljudima države osim s ministrom gospodarstva.

– Vaš ministar stalno ima puno posla, radi na pregovorima s EU, ima važne posjete i sastanke, pa sam na kraju odustao od toga da me primi. Odlučio sam se spustiti na razinu županija i tamo dogovarati konkretne projekte.