Malo zapinje kod otvaranja, ali greške nema! Spusti li se kiša, pod starom jumbrielom (kišobranom) bit će mjesta i za troje! – veselo je kazao Josip Podsečki iz Rinkovca koji je, odazivajući se pozivu Općine Bednje i KUD-a Franje Serta upućenom svim mještanima da za veliko bednjansko proštenje odjenu narodne nošnje, na slavlje došao u društvu dviju dama i – golemog kišobrana iz 1915. godine!
– Nekad je u cijelom selu bio samo jedan, eventualno dva kišobrana, a gazda ga je posuđivao susjedima samo za posebne prilike. Jumbriela se mogla dobiti samo kad se išlo na sud ili u gruntovnicu u Ivanec – objasnio je Joža te rekao da mu je raritetni primjerak kišobrana za njegovu etnozbirku poklonio prijatelj Pero Končevski. Kolekcionarska vrijednost rinkovečke jumbriele vjerojatno je pridonijela i tome da je za kratko vrijeme postala turistički lajmotiv, pa se s kišobranom i proštenjarima u tradicionalnim nošnjama slikalo na desetke posjetitelja! A oni su, kao i svake godine, stigli i iz Zagreba, Slovenije, Varaždina i cijele bednjanske okolice.
Posebnu pozornost privlačile su, dosad nikad ili rijetko viđene, starinske bednjanske oprave što su ih žene izvukle iz škrinja i, nakon dugih desetljeća, u njima ponovno krenule k meši. Cvetika Mravlinčić iz Pleši pojavila se u bijeloj nošnji iz 19. stoljeća, ukrašenoj izvornim bednjanskim vezom.
– Taj vez vrlo je rijedak, malo gdje ga se još može naći. Poseban je i našnitani šurc s tri reda rugica (ukrasa). Šurc se nekad ravnao, škropio, valjao, šnitao i tukao po dva dana, samo da bi šnite bile kak treba – rekla je Cvetika Mravlinčić.
Pokazala je i poseban tvrd crni pojas kojim su nekad djevojke isticale vitak struk.
Europski Oglasnik za nekretnine i turizam. Besplatno oglašavanje. MamaMia.com