Junakinja i žrtva strašnog časa

Pažljivo pratim što se zbiva s Jadrankom Cigelj i nikako da točno razabarem zbog čega ju je naša vlada navrat-nanos smijenila s dužnosti predstojnice Ureda za udruge.

Je li razlog navodni upitnik što su ga naši (tajni) policajci postavljali kandidatima za članstvo u državnom Savjetu za razvoj civilnog društva ili je razlog parodijska verzija tog upitnika, što su ga sastavile (neke) građanske udruge? Je li razlog sama tzv. sigurnosna provjera kandidata za savjetnike ili cirkuska predstava što su je pred vratima konferencije, kojom se obilježavao međunarodni Dan građanskih udruga, režirali i izveli ljutiti "civilci"? Tko je bio nezadovoljan kandidatima za Savjet: (neke) udruge ili Vlada RH, Jadranka Cigelj ili Jadranka Kosor? Zašto su nezadovoljnici bili nezadovoljni: zbog toga što su se na popisu od deset kandidata, recimo, našli Sandra Benčić iz Centra za mirovne studije, Damir Bačić iz Hrvatskog sabora kulture i Toni Vidan iz Zelene akcije ili Sadika Zvirkić iz karlovačke Ženske grupe "Korak", Vesna Mihoković-Puhovski iz Foruma za slobodu odgoja i Ivan Pandža iz zagrebačke Hvidre?

Na ta pitanja nema odgovora, no Jadranka je Cigelj unatoč tomu najurena. Zbog čega? Kako je uopće moguće da jedan ugledni državni dužnosnik s biografijom pred kojom se i doma i vani svi klanjaju bude tako ekspresno udaljen s položaja? Zna li uopće naša vlast tko je Jadranka Cigelj i što je sve prošla i što je sve učinila ta žena od svog boravka u "apartmanu 102" u Omarskoj do zagrebačkog Gornjeg grada? Kako netko tko je sastavio pjesničku antologiju "U ovom strašnom času" može potpisati odluku o smjenjivanju jedne od najautentičnijih junakinja i žrtava tog strašnog časa?

Da, gospodine, već čujem kako mi se odgovora: "Ali gospođa predstojnica podvrgla je čestite aktiviste provjeri (tajne) policije"! Pa, recimo, da je tome tako, premda je još sve nejasno. Recimo da je Jadranka Cigelj uistinu zamolila policiju da se raspita tko su kandidati za odgovorne državne dužnosti. Ali, što tu ne valja? Zašto bi se netko tko se kandidira za državnog savjetnika ustručavao odgovoriti na nekoliko banalnih pitanja. Ne mora, dakako, odgovoriti, ali se onda ne mora ni kandidirati. Kad kao turist putuje u Ameriku ili Australiju ne smeta mu kad ga strana policija pita kako mu se zvao ratni zapovjednik, a kad želi na hrvatski državni položaj, smeta mu kad ga hrvatski policajac pita je li kažnjavan!?

Pa zar smo već zaboravili afere s Vladinim vozačima koji švercaju drogu ili sa suprugom naše diplomatkinje u Americi, uhvaćenog s kokainom u džepu? Zar Vlada nije zaključila da će se provjere postrožiti? Ma, jest, zaključila je, ali, eto, dovoljno je da ju bilo tko iz tzv. civilnog društva poprijeko pogleda, pa da sve zaboravi. Čak i gospođu koju pamti cijeli svijet!