Zbog njihove povijesti i utakmice Hrvatska - Srbija, obojica su posebno zanimljivi. Tomislav Ivković u jednim je beogradskim novinama izjavio da im je reprezentacija kao seljačka radna zadruga.
- To je izvučeno iz konteksta, ali rekao sam da se nisu ponašali na razini na kojoj se reprezentacija treba ponašati. Ozbiljan nogometni savez ne može biti u stalnom konfliktu s igračima, izbornicima... Godinama kaskaju za nama i ostalima u regiji u organizacijskom smislu. Pogodilo ih je odvajanje Crne Gore, izgubili su puno kvalitetnih igrača, bili su u nekakvom vakuumu, pa su došle svađe. Ali, dobri su. Pa reprezentacija koja ne pozove Ljajića mora biti dobra reprezentacija.
1999. nije bila dobra priprema
Koliko ste ih pratili?
- Gledao sam utakmice kvalifikacija, primjerice s Belgijom. Trebali su im zabiti tri komada, a izgubili su 3:0. Ne možemo protiv njih ući bezobrazno, ali moramo se postaviti kao favoriti jer to i jesmo, godinama smo zajedno, odigrali smo puno važnih utakmica. Dakle, nije to za nas novo ozračje.
Ali je ipak posebno.
- To sigurno jest, ali ozračje se mora za igrača izgubiti onog trenutka kada počne utakmica.
Koliko je problem Štimcu i Mihajloviću dovesti igrače u takvu atmosferu.
- Ma nije to problem, svi igrači igraju u inozemstvu i odigrali su puno velikih utakmica. Što bi trebali nego igrati? Pa neće uzeti pušku i boriti se, idu igrati nogomet koji stalno igraju.
Bivši vatreni Mario Stanić kaže da su oni 1999. izgorjeli baš od te želje...
- Mislim da nisu toliko izgorjeli koliko su vjerovali da će nakon 0:0 u Beogradu lako dobiti u Zagrebu. I onda ti se utakmica okrene, ne ide ti kao inače, ne zabiješ. No, mislim da u početku utakmica nije bila dobro pripremljena, iako je nedostajalo i dosta igrača, no i bez njih smo mogli dobiti.
Imate li kontakte u Beogradu?
- Posljednji put sam bio tamo prije rata, samo sam se jednom vidio s Piksijem Stojkovićem u Portugalu. No, u Zvezdi sam puno naučio, tada je bila najbolje organizirani klub, otvorili su mi se novi horizonti. Te dvije godine u Crvenoj zvezdi dobro su mi došle, pa čak i za današnji trenerski posao.
Vratimo se ovom susretu 22. ožujka, koliko je to utakmica nabijena emocijama ili je gledate samo nogometno?
- Samo nogometno, ja sam tu dosta hladnokrvan, zvali su me Iceman. Jednom sam napravio grešku kad sam bio junior, u Puli smo igrali za mladu reprezentaciju. I strašno sam se ‘napalio’, a onda je došla utakmica i bio sam najgori, primio gol kroz noge, katastrofa. Poslije bih se uvijek sjetio toga dana i uvijek sam se mogao isključiti od svega, ništa mi ne smeta. Vjerujem da će tako i naši glavni igrači, Srna, Pletikosa, Modrić, Ćorluka, Kranjčar... ući s mirom u glavi. Jer, mi smo jedna od najiskusnijih reprezentacija, imamo znanje i iskustvo. Ne treba srljati, mi tu utakmicu ne smijemo izgubiti, a Srbe jedino pobjeda vraća u život – zaključio je Ivković i prepustio riječ Goranu Juriću koji i danas izgleda kao kad je igrao u Dinamu, tadašnjoj Croatiji.
U to je vrijeme išao u oba nogometna ‘pohoda’ u Beograd, s plavima na noge Partizanu, te s Hrvatskom na Marakanu. Podsjetili smo ga na nestanak električne energije tijekom susreta SRJ – Hrvatska.
- Naravno da mi nije bilo svejedno. Nikome nije bilo svejedno, dobro se sjećam svega, bio sam na klupi. Nije bilo svejedno ni njima, nisu ni oni znali što će biti. No, sve je završilo dobro iako je rezultat mogao biti i bolji, odigrali smo čvrsto, pametno, imali i šanse. Nažalost, u Zagrebu nismo uspjeli - prisjetio se Jurić.
Kako su vas dočekali u Beogradu budući da ste igrali u Zvezdi?
- Korektno, ne mogu reći ništa loše.
Iz Zvezde vas je pustio Džajić kad se saznalo da imate dijabetes.
I dalje sam na injekcijama
- Bili smo u Istri na pripremama i stav kluba je bio da nitko ne može ići jer smo bili, mislim, u četvrtfinalu Kupa prvaka. Nekoliko mjeseci prije toga utvrđen mi je dijabetes, razgovarao sam s Džajićem jer mi je došla ponuda i on je rekao da će sve učiniti da me puste.
Kako je sada s bolešću?
- Sve je u najboljem redu.
I dalje si dajete injekcije?
- Naravno.
Zdravko Mamić vas je nanovo proslavio s onim – kad si Goca Jurić zabije onaj šećer u ruku i vikne ‘Ajmooo’, suparniku se sledi krv u žilama. Rekao je da mu fali takav igrač...
- Pametan čovjek.
Koliko znamo, imate ambicije biti trener, biste li bili isto tako beskompromisni, autoritativni kao što ste bili igrač?
- Drukčiji ne mogu biti.
No, sad je ipak udarna tema Hrvatska - Srbija.
- Velika je to utakmica zbog svega što je bilo, ali sad je na redu nogomet i treba je tako i gledati. Po kvaliteti mi smo u prednosti, no znate kako je u nogometu, ne pobjeđuje uvijek bolji. Iako, uvjeren sam da ćemo pobijediti jer možemo biti mirniji, oni ostaju ‘živi’ samo ako nas pobijede, a mi smo u ovom trenutku ipak veliki korak ispred Srbije.