Južna Koreja danas je najveći svjetski proizvođač elektronike na svijetu, i to svi znaju. Ono što gotovo nitko u Hrvatskoj ne zna je podatak kako je Južna Koreja jedan od najvećih svjetskih uvoznika i veliko potencijalno tržište za hrvatske proizvođače. Toliko veliko i toliko željno uvoznih proizvoda da Južnokorejci novčano potiču strane proizvođače da im se dođu predstaviti s proizvodima koje nude.
Naime, zbog velikog izvoza koji ostvaruju Samsung, Hyundai, LG i ostale južnokorejske megakompanije, Južna Koreja ima godišnji suficit od 70 milijardi dolara koji moraju utrošiti na uvoz. Njihova poslovna politika ne dozvoljava da se višak novca gomila na računima jer smatraju da to umrtvljuje gospodarstvo te "uspavljuje" poslovnu klimu. Što Južna Koreja ni pod koju cijenu ne želi dopustiti. Još pedesetih godina prošlog stoljeća bili su najsiromašnija zemlja svijeta, siromašnija čak i od Afganistana, a svoj uspon do gospodarske velesile previše su mukotrpno izgradili da bi svojim građanima sada dopustili da se ulijene. Živjeti u luksuzu mogu, ali živjeti "lijeno", s više od nekoliko simboličnih dana godišnjeg odmora na koliko imaju pravo – nema šanse. Upravo zbog toga Južna Koreja rješava se "viška" novca uvozom svega onoga što Korejci vole. A na popisu tih roba i usluga puno je toga što Hrvatska može ponuditi.
I male su tvrtke u igri
Naime, razvijajući svoju visoku tehnologiju, južnokorejske tvrtke zapostavile su razvoj svega ostaloga. Imaju vrhunske čipove i mikroprocesore, ali gotovo da nemaju prehrambenu industriju. Imaju prvoklasne televizore, ali nedostaje im kemijskih proizvoda. Stvaraju sofisticirane robote, ali im je potrebna oprema za zdravstvo i farmaceutsku industriju.
– Hrvati, ne uništavajte Imunološki zavod, sve što proizvedete kupit ćemo od vas. Ne uništavajte proizvođače lijekova ili hrane, korejsko tržište vam je širom otvoreno – rekao mi je dr. Lee Byoungki, jedan od vodećih južnokorejskih ekonomista, direktor Korejskog instituta za ekonomska istraživanja s kojim sam prije nekoliko dana u Seulu razgovarao o mogućnostima koje hrvatske tvrtke imaju na tamošnjem tržištu. A mogućnosti su ogromne. Južna Koreja zainteresirana je za uvoz ne samo lijekova već i prehrambenih proizvoda, vina pa čak i opreme za procesnu industriju i to u ogromnim količinama. O kolikoj razini uvoza je riječ govori podatak kako Južna Koreja samo mesa uvozi u vrijednosti od 55 milijardi kuna godišnje. Za usporedbu, vrijednost cjelokupne hrvatske poljoprivrede na godišnjoj razini, dakle proizvodnje mesa, žitarica, vina, povrća i svega ostalog što dolazi iz "tvornica pod vedrim nebom" više je nego dvostruko manja, dvadesetak milijardi kuna na godinu.
– Iako imaju samo pedesetak milijuna stanovnika, Južna Koreja je sedmi najveći uvoznik na svijetu i tu postoji velika šansa za hrvatske proizvođače. Treba imati na umu jedan sasvim drukčiji pristup koji oni imaju pri nabavi robe. Naime, njima nije bitna cijena, već vrhunska kvaliteta proizvoda. Spremni su platiti više, ali kvaliteta tih proizvoda mora biti u samom vrhu. Pojednostavljeno, bolju prođu na južnokorejskom tržištu ima skupa Bajadera s organski uzgojenim bademima iz Dalmacije nego neka jeftina čokolada – kaže Igor Zgrabljić, tajnik Hrvatsko-korejskog poslovnog kluba koji je prošle godine osnovan u Zagrebu. Ova organizacija udruga je hrvatskih privrednika otvorena svima koji svoje proizvode žele plasirati na južnokorejsko tržište, a pokrenuta je uz pomoć južnokorejskog veleposlanstva u Zagrebu i KOTRA-e, korejske trgovačke agencije.
Koliko su Korejci željni utrošiti svoj novac u inozemstvu, najbolje govori podatak da čak i novčano potpomažu strane izvoznike u nastupu na tamošnjem tržištu. Prije nekoliko dana u Seulu je održan nautički sajam, a KOTRA je izlagačima i posjetiteljima iz Hrvatske sufinancirala zrakoplovne karte i dva noćenja u tamošnjim hotelima. Samo kako bi što bolje i jednostavnije predstavili svoju ponudu i Korejcima prodali svoje proizvode. Jer onih 70 milijardi dolara trgovinskog suficita jednostavno moraju potrošiti.
Upravo zahvaljujući Hrvatsko-korejskom poslovnom klubu, KOTRA-i i veleposlanstvu Južne Koreje u Zagrebu, izvoz na tržište ovog dalekoistočnog gospodarskog tigra nije rezerviran samo za velike hrvatske tvrtke koje imaju novca za samostalan nastup na tamošnjim sajmovima i službena putovanja, već i za male, obiteljske tvrtke. Jedini je uvjet da imaju što ponuditi tamošnjem tržištu.
– Nije bitna veličina tvrtke i opseg proizvodnje, bitna je samo kvaliteta proizvoda. Članstvo u klubu otvoreno je svim hrvatskim tvrtkama, velikima i malima, koji žele ući na južnokorejsko tržište, a radimo kao svojevrsna produžena ruka. Našim članovima osiguravamo kontakte, spajamo ih s budućim partnerima u Koreji, otvaramo vrata na koja bi sami vrlo teško došli – kaže Zgrabljić.
Povoljan položaj hrvatskih izvoznika na južnokorejskom tržištu osigurava i činjenica da Južna Koreja i Europska unija imaju potpisan ugovor o slobodnoj trgovini. Time proizvodi iz EU, a samim time i hrvatski proizvodi, ulaze u posebnu povlaštenu kategoriju na koju se primjenjuju znatno jednostavniji i pristupačniji trgovinski propisi te niže carinske tarife. Europska unija ovoga trenutka drži oko 9 posto južnokorejskog uvoza, no hrvatski udjel za sada je još prilično malen. Tijekom 2013. hrvatske su tvrtke u Južnu Koreju izvezle 71 milijun kuna različitih roba, dok je Južna Koreja pak u Hrvatsku izvezla četiri puta više. A ovaj bi omjer Južnokorejci rado promijenili.
Gotovo da ne postoji hrvatski proizvod koji se Južnoj Koreji danas ne može prodati. Tako je jedna zagrebačka tvrtka poznata po proizvodnji televizora prošle godine prodala južnokorejskoj nacionalnoj televizijskoj kući elektroničke sklopove u vrijednosti od 2 milijuna dolara. Danas se preko ovih sklopova emitira korejski televizijski i radijski program. I sve to iz tornja samo nekoliko kilometara udaljenog od sjedišta Samsunga.
Prilika za turizam
Hrvatske izvoznike na prvi pogled možda može obeshrabriti udaljenost do korejskog poluotoka i cijena transporta, no ona i nije tako velika. Velika je vjerojatnost da ćete skuplje platiti prijevoz robe kamionom od Slavonije do Rijeke, nego prijevoz kontejnera brodom od Rijeke do neke od korejskih luka. Putovanje traje 35 do 42 dana, no za mnoge vrste robe to nije nikakav problem i ne utječe na kvalitetu. Lako kvarljive namirnice šalju se pak posebno organiziranim zrakoplovnim letovima.
Posebnu priliku u ovome trenutku ima i hrvatski turistički sektor. Naime, zbog jedne reality emisije koja je prošle godine snimana u Hrvatskoj, a potom emitirana na korejskoj nacionalnoj TV mreži, Korejci su "ludi" za Hrvatskom. Prošle godine njih 320.000 posjetilo je Lijepu Našu u raznim turističkim aranžmanima, a podjednako su obilazili Jadran kao i unutrašnjost zemlje. Moglo ih se vidjeti u Zagorju, u Slavoniji, na Plitvičkim jezerima... Obilazili su plaže, ali i dvorce. U Zagrebu su prošle godine Korejci bili prvi po broju noćenja u hotelima.
– Oduševljenje Korejaca Hrvatskom trajat će još godinu ili dvije. Ove godine očekuje se 350 do 400 tisuća dolazaka iz Južne Koreje u Hrvatsku, ali sada je red na hrvatskim turističkim agencijama da iskoriste taj potencijal. Trebaju stupiti u kontakt s južnokorejskim turoperaterima i privući što više gostiju u svoje aranžmane. Korejci imaju novca i žele ga potrošiti, ali treba im ponuditi i pružiti ono što žele, treba ih "povući za rukav" – kaže Zgrabljić.
Varaždinski kimchi
Uz turizam i izravni izvoz na korejski poluotok, postoji još jedna mogućnost kako zagrabiti dio od 70 milijardi dolara vrijednog južnokorejskog uvoznog kolača. Korejska dijaspora. Naime, nekoliko je velikih južnokorejskih trgovinskih lanaca koji svoje prodavaonice imaju u Njemačkoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji... U ovim se supermarketima korejskoj dijaspori nude tradicionalni korejski prehrambeni proizvodi koji ne moraju nužno biti proizvedeni na Dalekom istoku, a nema razloga da ih ne proizvode hrvatske tvrtke. Tako bi kimchi, fermentirani ljuti kupus, prilog bez kojega je gotovo nezamislivo ijedno korejsko jelo, mogli proizvoditi u Varaždinu, od tamošnjeg zelja. Ovakav proizvod bez velikih problema mogli bi proizvoditi za korejske tvrtke koje bi ga plasirale Korejcima koji žive u Europi. A njih je mnogo. Jedini uvjet je vrhunska kvaliteta. Jer novca Koreja ima, novac nije problem. Treba ga samo znati izvući.
>>Kvalitetni brendovi i izvoz najbolji su generator rasta tvrtke
>>Strateški cilj nam je jačanje pozicije u regiji, slijedi europsko tržište
Koji su to Hrvatski proizvodi? Pa u tome i jest problem, mi nista ne proizvodimo, pa nemaju zato od nas sto uvesti. Nije samo Koreja drzava koja uvozi neke stvari, problem je u tome da mi nemamo sto izvesti osim lopova i bezvrijednih politicara a ne vjerujem da bi to Juzna Koreja uvozila.