K. Grabar Kitarović pokazuje državničku superiornost s kakvom je pobjeđivao Tuđman

Ponedjeljak, 22. rujna

Hrvatska se teško oslobađa zablude da se snažna osobnost prepoznaje po izricanju odlučnih ili ekstremnih stavova. Pa je tako Kolinda Grabar Kitarović gostovanjem u HTV-ovoj emisiji “Nedjeljom u dva” razočarala neke desne medije a zacijelo i dio konzervativnih birača podosta kolebljivim mišljenjima o Titu, ćirilici, homoseksualcima, pobačaju, marihuani... Razočarala je još više lijeve medije koji joj spočitavaju mlakost i izostanak čvrstih i jasnih opredjeljenja oko nekih tema. Da je samo ocrnila Tita, izjasnila se protiv ćirilice i homoseksualnog partnerstva, apsolutizirala zabranu pobačaja, posve isključila uporabu marihuane..., lijevi bi vrištali zbog desničarenja, rigidnosti, zadrtosti, makar ta zadrtost dolazila iz savršenog damskog pakovanja, i proglasili je “kandidatom opasnih namjera”. A prigovori zdesna kao da dolaze od onih koji je nisu dobro ni čuli.

Idemo redom. Nije se suzdržavala reći da je Tito bio diktator, ali i da je imao određenih zasluga, te da o njegovu imenu u nazivima trgova i ulica treba odlučiti lokalna zajednica. Zar itko može poreći da, na primjer, Istrani prema Titu imaju određenu zahvalnost te da njegovo ime za Pulu ima drukčije značenje nego, na primjer, za Zagreb, gdje je lokalni šerif Bandić, da nije kukavički kalkulant i bijedni trgovac sa svime i crnim i crvenim, odavno trebao omogućiti preimenovanje Trga maršala Tita i obilježavanje Tuđmanovim imenom i spomenikom nekog središnjeg zagrebačkog trga, za što se zauzela i Kolinda. HDZ-ova kandidatkinja za predsjednicu odlučno se izjasnila protiv ćirilice tamo gdje ona vrijeđa lokalno stanovništvo. Izjasnila se i protiv homoseksualnih brakova ali i za partnerstvo, te pogotovo protiv zastiranja gospodarske katastrofe, nezaposlenosti i siromaštva stalnom proizvodnjom homoseksualnih tema u javnosti. Izjasnila se i protiv marihuane ako ne služi u medicinske svrhe. Izjasnila se i protiv pobačaja, ali napomenuvši da je to vrlo teško pitanje o kojem treba čuti mišljenje liječnika i drugih stručnjaka i, dakako, žena. Budimo iskreni i upitajmo se – zar nema velik broj katolkinja koje se ispovijedaju, pričešćuju i idu na mise a izvršile su pobačaj!? Zar onda Kolindin stav da treba što više sprečavati neželjene trudnoće nije ljudski?

Odgovori na mnoga svjetonazorska pitanja mogu biti jednoznačni, ali onda su isključivi. Pogotovo ih se treba čuvati kandidat za Pantovčak, netko tko želi biti predsjednik svih građana Hrvatske. Franjo Tuđman je na predsjedničkim izborima uvijek dobivao mnogo više glasova nego HDZ na parlamentarnim, što će reći da ga je biralo i podosta onih koji inače glasuju za lijeve i liberalne stranke. Zašto? Zato što je Tuđman bio zaštita jedne hrvatske općenitosti iznad svjetonazorskih ograničenja i isključivosti. Bila su to drukčija vremena s drukčijim brigama, ali ipak – ne sjećam se da je bio, i ne mogu zamisliti da bi Tuđman bio isključiv prema Titu, ćirilici u normalnim uvjetima, prema homoseksualcima, a za neka svjetonazorska pitanja vezana uz kršćanstvo i nije bio vjerski “kvalificiran” jer većinu života i nije živio kao vjernik. Zaključno rečeno: premda se za predsjednika države natječe u drukčijim uvjetima, Kolinda Grabar Kitarović može pokazati tuđmanovsku državničku superiornost.

Subota, 20. rujna

Denuncijanti bi i danas drugove slali pred metak

Šokirale su se jedne ljevičarske dnevne novine otkrićem da je ministar lijeve, Milanovićeve vlade, Siniša Varga, 2011. godine potpisao peticiju Kruga za trg kojom se tražilo preimenovanje Trga maršala Tita u Zagrebu. Glumeći nevjericu, novinar ga je, pomalo mu ironizirajući stručnu titulu, nazvao i pitao je li on onaj dr. med. dent. spec. Varga čije je ime ispod peticije, što je ministar potvrdio. I objasnio: ja sam socijaldemokrat, ali nemam duga prema SKH, živio sam uglavnom izvan Jugoslavije, i za mene je Tito komunistički diktator koji ne zaslužuje da se taj trg po njemu nazove. Kratko i jasno. Normalan se čovjek pita – ne bi li danas, kad bi bili u prilici, ti novinari, njihovi urednici, vlasnici medija i drugi istomišljenici radili isto što je radila i njihova ikona Tito: denuncijacijama slali drugove pred metak, ubili desetke tisuća ljudi bez suda i presude, osnovali politički “antifašistički” sustav u svemu bitnom nalik na fašistički, te u njemu logore i zatvore (Goli otok, Stara Gradiška...) u kojima su, kako je svjedočila jedna židovska zatvorenica Golog otoka, preuzete metode Gulaga i – usavršene.

Nedjelja, 21. rujna

Revolucionari šakom u glavu udaraju iz – razuma

Odakle je sijevnula šaka koja je na Cvjetnom trgu u Zagrebu teško ozlijedila katoličku aktivisticu Ružicu Ćavar. Iz – razuma. Iz Glasa razuma – pokreta za sekularnu Hrvatsku, koji je organizirao prosvjed protiv Vatikanskih ugovora, odnosno izdvajanja novca iz proračuna za Crkvu, a hrabra Ćavar prosvjedovala je protiv prosvjeda. Riječ “razum”, osobito afirmirana u vrijeme prosvjetiteljstva (doba razuma), pripada tradiciji prevratničkog jezika koji je služio kao pokriće za rušilaštvo i zločinstva, pa i ateističko rušilaštvo i zločinstva osobito izražena u Francuskoj revoluciji i svim kasnijim sličnim pokretima. Iz te tradicije je i šaka u glavu Ružice Ćavar, osobe koja i spolom i starošću svakog normalnoga poziva na zaštitu, pa je utoliko bezobzirniji sramotni napad muškarčine na Cvjetnom trgu, koji simbolizira isti revolucionarni bijes s kojim su progonjen i ubijani Stepinac i mnogi drugi svećenici i vjernici.

Utorak, 23. rujna

Povijesna uloga smeća u Mesićevoj biografiji

Kad je prije desetak godina “Jutarnji list” objavio tekst s naslovom “Tajna provizija od 240.000 dolara na uvoz Gadafijeve nafte”, popraćen Mesićevom i Gadafijevom slikom, Mesić je izjavio: “U tom članku sve sasvim drukčije izgleda, ali oprema članka je uređivačka politike, a to je smeće”. Dakle, smeće ima popriličnu ulogu u Mesićevu vokabularu, ali i u životu. Sirotinja koja kopa po kontejnerima našla je u smeću dvije Mesićeve spomenice, kasnije na sajmu starina prodane jednom kolekcionaru, a jedna je Spomenica Domovinskog rata kojom ga je odlikovao Tuđman. Mesić je izjavio da su se slučajno našle u hrpi drugih papira koji su bačeni. Značilo to ili ne značilo smetlarski Mesićev odnos prema Domovinskom ratu, jedno je očito: smeće u Mesićevoj političkoj biografiji ima povijesne dimenzije.

Srijeda, 24. rujna

Sinovi sirotinje ne trebaju ići u svjetske klaonice

O tome da je Hrvatska pristupila koaliciji protiv Islamske države (IS-a) Hrvate nije obavijestila njihova vlast nego američki State Department. Premda je ta odluka očekivana jer je Hrvatska članica i EU i NATO-a, ne osobito oštro, ali ipak nezadovoljstvo tom činjenicom izrazili su neki mediji i najveća oporbena stranka, HDZ. Taj prezir prema hrvatskim građanima je uobičajen, oni nikad nisu ni pitani žele li u NATO a za ulazak u EU glasovalo ih je manje od trećine. Uvjeravaju nas da Hrvati ipak neće ići u rat protiv IS-a, ali nikad se ne zna, jer, reče ministar Kotromanović, od obveza koje imamo u NATO-u “ne možemo pobjeći”. Pa neka ne bježe ni Kotromanovićevi i Milanovićevi sinovi ni sinovi drugih ministara i dužnosnika, neka oni idu prvi, jer EU i NATO, što se Hrvatske tiče, manje-više i ne služe drugome doli promociji hrvatske političke elite. Pa preuzmite cijenu te promocije, a hrvatska sirotinja treba se pobuniti ako joj sinove budu slali u svjetska klanja!

Četvrtak, 25. rujna

Ulizičko poklonstvo pred svjetskim “veličinama”

Ivo Josipović hoće u Hrvatsku dovesti Ala Gorea, slavnog borca protiv globalnog zatopljenja. Ali neka dovede i uglednog francuskog geofizičara Claudea Allegrea koji je Gorea nazvao varalicom koji se želi obogatiti na sve unosnijem ekobizbisu. Pa onda i negdašnjeg savjetnika Margaret Thatcher, znanstvenika Christophera Monctona, koji tvrdi da je u “Oscarom” nagrađenom dokumentarcu Ala Gorea našao 38 znanstvenih pogrešaka, te piše: “Otkad sam čuo da je Al Gore dobio Nobelovu nagradu za mir, nisam se prestao smijati”. Neka dovede i druge autoritete za koje je Al Gore obmanjivač i grabežljivac. Ali dovest ih neće, te će i njegovo nastojanje oko Al Gorea biti ulizičko poklonstvo pred svjetskim veličinama kao što je svojedobno bilo i pred planetarno poznatom narkomankom Angelinom Jolie.

Petak, 26. rujna

Nekima bi više pasao spomenik Madonni

Gospin kip postavljen na diskretnom mjestu, uz učionicu za vjeronauk, u jednoj zadarskoj osnovnoj školi, izazvao je silnu pozornost medija, uglavnom negativnu. Kao da je postavljen spomenik Hitleru, Al Caponeu ili Jacku Trbosjeku. Istim tim medijima nikad nisu smetali kipovi zločinca Tita, njegovo ime u nazivima trgova, ulica i škola. Nikad im nisu smetale slike nekih ljevičarskih ikona, kao što je slika Che Guevare, niti izložbe o tom zločincu kojemu je ubijanje bilo užitak. Da se tko sjetio postaviti kip jedne druge madone, “moralizirajuće kurve” Madonne, cijelo bi mu medijsko ljevičarstvo pljeskalo.