regionalni rat

Kad bi se dogodio napad na Siriju, bio bi to početak regionalnog rata

Foto: REUTERS/Jamal Saidi
Sirija
Foto: VLM
Hassan Haida Diab (1)
Foto: AFP/PIXSELL
jusef ahmed, sirija (1)
16.11.2011.
u 12:00
Nakon odluke Arapske lige da suspendira Siriju iz punopravnog članstva, u Damasku su napadnuta veleposlanstva Turske i Jordana
Pogledaj originalni članak

Damask je, nakon odluke Arapske lige da suspendira Siriju iz punopravnog članstva, doslovce proključao. Na ulicama je vidljiva nervoza, na jednom kraju grada napadi na tursko i jordansko veleposlanstvo, na drugom kraju žene režu kosu i traže da se Assad nipošto ne dira, na trećem protivnici režima zasad šute jer su ovdje, izgleda, u manjini.

Svi se pitaju samo jedno: Hoće li nas napasti?

Oni koji podržavaju režim misle da će Arapska liga sada, uz uvođenje sankcija, od UN-a zatražiti i donošenje rezolucije o zaštiti civila, što bi otvorilo vrata vojnoj akciji Zapada protiv Assadovih postrojbi. Ipak, eventualna vojna akcija u Siriji mnogo je složenija nego u slučaju rušenja Gadafijeva režima. Gotovo je sigurno da bi se otvoreni rat protiv Assadovih postrojbi u vrlo kratko vrijeme pretvorio u sukob regionalnih razmjera. Može se očekivati da bi se rasplamsavanjem borbi u Siriji u okršaje uključili i Iran, libanonski Hezbollah te palestinske militantne islamističke organizacije.

– Sirija nije Irak ili Libija, riječ je o znatno jačoj i složenijoj vojnoj sili. Uz to, treba uzeti u obzir da je Sirija prije dvije godine potpisala vojni savez s Iranom i Hezbollahom, a ne treba zaboraviti ni Hamas i Islamski džihad koji će zasigurno otvoriti bojišnicu u pojasu Gaze – kaže za Večernji list vojni analitičar i nekadašnji časnik libanonske vojske, pukovnik Amin Hutait, napominjući kako bi uz okršaje na Bliskom istoku sirijski balistički projektili predstavljali opasnost i za ciljeve na području Europe.

Sudjelovanje u eventualnom regionalnom sukobu već je najavio i glavni tajnik Hezbollaha Hassan Nasralah. Službeni Teheran za sada se još nije javno očitovao što će učiniti ako bombe počnu padati na Damask, Ahmadinedžadovi ljudi, prema nekim izvorima, već potajno razgovaraju sa sirijskom oporbom. Ali, ne treba sumnjati da bi iranska Revolucionarna garda svojim ljudstvom i dalekometnim raketama pritekla Assadu u pomoć.

Spremni su poginuti

Kao što može računati na svoje saveznike, Assad se može pouzdati i u dio Sirijaca koji su spremni na bitku do smrti kako bi obranili režim od intervencije. – Neka Assad odmah proglasi ratno stanje i objavi mobilizaciju – kaže za Večernji list tridesetčetverogodišnji Muhamed, trgovac u prometnoj ulici Damaska. Ne podržavaju Assada samo rata željni muškarci, već i žene. – Sirija je jedina imala hrabrosti suprotstaviti se SAD-u i Zapadu pa zato sada plaća cijenu – kaže studentica Ahlam.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 6

OB
-obrisani-
12:17 16.11.2011.

dršte se, ljudi... i čuvajte što imate...

PE
penicilin
13:31 16.11.2011.

i kaže : “.....kaže za Večernji list vojni analitičar i nekadašnji časnik libanonske vojske, pukovnik Amin Hutait, napominjući kako bi uz okršaje na Bliskom istoku sirijski balistički projektili predstavljali opasnost i za ciljeve na području Europe.“ dražesno dakle vojni analitičar otvoreno kaže da Sirija posjeduje balističke projektile kojima se mogu gađati cijevi u Europi, doista dražesno, sve za miran san dinastije Assad,no kako mi se čini situacija je podosta “složena“ u Siriji, no neka budala bi mogla ispaliti raketu samo da pokaže svoju odanost “pravednom cilju“ bilo obrani dinastije bilo prema muslimanskom bratstvu.

PA
patria
14:53 16.11.2011.

Bez obzira na svu kompliciranost situacije oko Sirije, kako u širem regionalnom kontekstu, tako i na unutarnjem planu, jedna stvar je ipak veoma izvjesna. Ako bi zbilja došlo do nekakve vanjske intervencije od strane zapadnih sila podržanih članicama Arapske lige, onda bi to svakako bio kraj za sadašnji sirijski režim, odnosno za Assada mlađega, kojemu i ovako razvoj sadašnje situacije nikako ne može ići na korist, već samo nužno prema sve izglednijem kraju na ovaj, ili onaj način. Sa takvom mogućnošću već neko vrijeme ozbiljno računaju svi relevantniji faktori kojih se stanje u Siriji nekako tiče, osim izgleda samoga Assada koji je zacrtao ići linijom otpora do kraja. Mnogi diktatori i režimi u proteklih dvadesetak godina su se prijetili nekakvim reprizama Vijetnama, rata u Afganistanu osamdesetih, dugotrajnim i iscrpljujućim ratovima koji bi se prenjeli na nekakvo šire okruženje... itd., ali svi oni, Saddam, Milošević, Talibani, Gaddafi su završili znamo kako neslavno.