Caritas je opet na tapetu, istina onaj zagrebački, i to nanovo zbog njegove bivše šefice Jelene Brajše. No što to vrijedi da je u pitanju samo zagrebački Caritas kad se samim spomenom Caritasa u negativnom prizvuku baca ljaga na sve Caritase, od onog krovnog, Hrvatskog Caritasa, pa na sve biskupijske i župne, a onda i na sve ljude koji u njima pošteno rade. Neosporno je da je Caritasu učinjena nemjerljiva šteta otkad plamti afera s J. Brajšom i Brezovicom, i to ponajprije na razini njegova kredibiliteta kao humanitarne organizacije. Povjerenje je najvažnije ne samo u radu Caritasa nego i drugih sličnih organizacija.
Je li i koliko kriva J. Brajša, trebao bi konačno utvrditi sud, kako za zlostavljanja u Brezovici tako i za financijske malverzacije u zagrebačkom Caritasu. Drugo je koliko će sudu biti dostupni potrebni dokazi. No, totalno neuvjerljivo zvuče riječi njezina odvjetnika Silvija Degena da ona nije imala ništa s financijama, nego šefica računovodstva. A zna se i te kako da se bez Brajše u Caritasu nije moglo učiniti baš ništa. Ona je imala posvemašnju kontrolu i nad ljudima i nad sredstvima.
Krivnja, međutim, nije samo na Jeleni Brajši. Još je veća krivnja na onima iznad nje, koji su joj svih godina njezina šefovanja bili formalno nadređeni, od samog kardinala Josipa Bozanića pa naniže. Sve dok kardinalu nije "puknuo film", nije imao petlje razmrsiti Caritasov gordijski čvor i J. Brajšu ispratiti u već davno zasluženu mirovinu, ako već ne i istražiti što se sve to zbivalo za vrijeme njezina šefovanja. Dok je u nekim drugim područjima povukao, kako kažu, reformatorske poteze, u zapećku je ostavio situaciju u Caritasu, bez obzira na to što je naglašavao kako je Caritas jedna od najvažnijih crkvenih institucija preko koje se potvrđuje ili pada sav crkveni nauk.
Brajša je za njega sve ovo vrijeme bila prejaka, iako je bio dosta dobro informiran o događajima u Caritasu i oko njega, pa je izabrano solomunsko rješenje. Neće se ništa dirati u nju, nego će se čekati da to riješi biologija, kako god to mučno zvučalo. No svjedoci smo da biologija nije riješila ono što se od nje očekivalo, pa su se svi problemi i propusti kao bumerang vratili kardinalu Bozaniću. Ali umjesto da priznaju i vlastite propuste ili da barem ponude logične odgovore, koliko god oni bili šifrirani, za sve su opet krivi novinari i mediji. Da, mediji nisu bezgrešni, često je Crkva na meti nekih od njih, ali u ovome slučaju ne bi se situacija pomaknula s mrtve točke da nije bilo tih istih medija.
Kardinal Bozanić trebao bi biti medijima zahvalan što su mu pomogli da zaobiđe spomenutu biologiju. Druga je stvar što ta afera škodi sjaju njegove nadbiskupske karijere. Ali o tome treba voditi računa na vrijeme.