Kad Božinovićevoj, Beroševoj i Plenkovićevoj državi ponestane novca, oni ogule ionako siromašne građane

Subota 27. ožujka

HDZ U ZAGREBU ŠIRI STRAH OD AKTIVISTIČE LJEVICE, A SAM SE ULIJEVIO

Na početku hrvatske demokracije Zagreb je bio HDZ-ova utvrda, prvi gradonačelnik metropole bio je njihov. Ali s vremenom se pokazalo da moćna Tuđmanova stranka nije imala osjećaj za politički senzibilitet urbanog biračkog tijela u glavnom gradu pa je sve više slabila. A 1995. godinu obilježila je kriza jer je Tuđman, po zakonu, jednog za drugim odbijao pobjedničke, SDP-ove i HSLS-ove prijedloge za prvog čovjeka Zagreba. Sad HDZ ima ne osobito karizmatičnog kandidata Davora Filipovića koji bar glumi optimizam pa kaže da mu je žao što su protukandidati od centra prema desnom centru unaprijed isključili mogućnost suradnje s njim i HDZ-om. Jer, svekolika desnica trebala bi se usprotiviti dolasku na vlast nekoga tko predstavlja krajnju aktivističku ljevicu. Ali kao što HDZ u Zagrebu desetljećima nije promicao prepoznatljivu politiku i prepoznatljive ljude, tako nije baš ništa učinio da uzvrati na stasavanje nove ljevice u glavnom gradu. Za to je zacijelo krivo i veliko HDZ-ovo skretanje ulijevo pa Filipović može biti siguran da birače neće pridobiti upozoravajući na opasnost od “aktivističke ljevice”. HDZ i ta ljevica, uostalom, imaju iste stavove o Istanbulskoj konvenciji.

Nedjelja 28. ožujka

NAJMOĆNIJEM POLITIČARU SRBA U HRVATSKOJ JOŠ ĆE VIŠE TREBATI ‘OLUJNA KOALICIJA’ S HDZ-om

Srbi se u Hrvatskoj mogu veseliti – o njih se otimaju njihov najmoćniji političar Milorad Pupovac i predsjednik države. Zoran Milanović je Pupovca optužio za “čaršijski lopovluk” te ga nazvao “prljavim” jer se “usudio reći za gospođu Đurđević da je padobranka”. Podsjetio je kako on od Srba “na svakim izborima dobije više glasova”, dok je “vođa hrvatskih Srba” s njihovih mizernih 10.000 glasova ušao u Sabor. Predsjednik SDSS-a je potom otkrio kako je predsjednik države prekršio Ustav jer je pokušao utjecati na njega i zastupnika Kajtazija te je objavio poruke koje mu je slao i nazivao bijednikom koji parazitira na siromašnim Srbima te ga optužio za “nemoralno stečene nekretnine u Preradovićevoj” i za dnevnice koje je “naroljao” kao njegov promatrač u Europarlamentu. Zacijelo zbog ove svađe likuju mnogi Pupovčevi protivnici, a ima ih i na desnici i među nekim viđenijim Srbima u Hrvatskoj koji Pupovca poput Milanovića optužuju za koristoljublje u “brizi” za svoje sunarodnjake. Pojačat će se uvjerenje da je vođa najjače srpske stranke etnobiznismen pa će mu, otpisanom i na ljevici i među mnogim Srbima, za politički opstanak još više trebati “olujna koalicija” s HDZ-om.

Ponedjeljak 29. ožujka

ŠTETA ŠTO JANDROKOVIĆ I ŠEKS NISU ŽIVJELI U SSSR-u

Da su Jandroković i Šeks živjeli u Sovjetskom Savezu, mogli su biti od velike koristi u obračunima režima s nepoćudnim pojedincima koji su često prisilno odvođeni u psihijatrijske bolnice. Jandroković izjavljuje: “Milanović ima očito poremećaj ponašanja i vjerojatno poremećaj ličnosti”. Šeksova dijagnoza još je opakija: “Mislim da su simptomi neke psihičke bolesti već visoko uznapredovali”. Svak dobronamjeran u Milanovićevim izjavama o nizu javnih ličnosti vidi vještog svađalicu osebujna stila, koji neke veseli, a nekima nije primjeren dužnosti predsjednika države. Kojom bi se “bolešću” moglo nazvati svakome poznat Jandrokovićev nagon za političkim održanjem, s kojim bi 100 godina mogao biti pri vrhu vlasti kakva god moralna ništarija i kriminalac bio na njezinu čelu? Kakvom bi se “bolešću” mogao nazvati onaj Šeks iz gomile optužbi koje su protiv njega sricane u posljednjih tridesetak godina, a jednu je u povodu njegova prijedloga da se Milanović opozove sročio mostovac Grmoja: “Dakle, nećemo podržati Šeksovu inicijativu, ali sam spreman odmah dati potpis i dignuti obje ruke za konačno micanje štetočine i suradnika Udbe Šeksa iz hrvatske politike i pravosuđa”. Molim?

Utorak 30. ožujka

STRANE TVRTKE USPJEŠNO NAM KRČME ZEMLJU

Optužnica protiv Todorića... Kad tražite tko su vlasnici Fortenova grupe, uz podatak da ruske banke drže 46,5 posto bivšeg Agrokora te američki investicijski fond Knighthead 29 posto, otkrit ćete i da iza njih “slijede domaće financijske institucije s više od 15 posto, a među njima prednjače Zagrebačka banka i Erste banka”. Tako Hrvati ismijavaju sami sebe, jer Zagrebačka banka i Erste banka nisu nikakve “domaće financijske institucije” nego strane banke u Hrvatskoj. Ali pomračenje uma tek dolazi. Oduševljeni blistavom prodajom Leda i Frikoma, dijelova strane tvrtke u Lijepoj Našoj, također stranoj tvrtki “Nomad foods” za 615 milijuna eura, novinari su pitali Plenkovića što misli o toj transakciji. On ju je ishvalio jer će “pripomoći financijskoj konsolididaciji” nekad velike hrvatske, a sada rusko-američke-i tko zna čije još tvrtke. Dakle, u ovoj velikoj gospodarskoj priči likovi su sami stranci i kao prodavači i kao kupci u krčmenju hrvatskog imetka. Prije lex Agrokora, “zakona kakvog nema nigdje u svijetu” (Dnevnik.hr), u priči o velikoj tvrtki koju su, kad su je sredili Plenković i Martina Dalić, prigrabili stranci, bio je i jedan Hrvat, ali on je završio u zatvoru.

Srijeda 31. ožujka

BISTRI PUPOVAC I LIJEPA NAŠA NERAZVIJENA JAVNOG UMA

U intervjuu Milorada Pupovca na Radiosarajevu.ba kaže se kako on “smatra da ‘Hrvatska, odnosno hrvatsko društvo nemaju, nažalost, jak i razvijen javni um’, zbog čega dešavanja poput posljednjih (riječ je o Milanovićevim istupima, op. a.) ostavljaju posljedice.” Koji rasizam! Hrvatska i hrvatski narod su glupavi, retardirani, zakržljalog javnog uma – govori “vođa Srba u Hrvatskoj”, koji u istom razgovoru optužuje Milanovića za “svojevrsni govor kulturalnog rasizma” prema Srbiji i BiH. Ovakva drskost Pupovca i njegova društva nije neuobičajena, pa ni kad je riječ o njegovu političkom savezniku Plenkoviću – u povodu premijerova dolaska na komemoraciju žrtvama fašizma u Jasenovac, srpski tjednik Novosti, koji potpisuje Pupovac, u travnju 2018. napisao je: “Svaki je obredni izraz pijeteta prema ‘žrtvama fašizma’, koji dolazi od strane licemjernog šljama, tj. od najviših političkih autoriteta ove zemlje vrijedan najdubljeg prezira”. Predsjednik hrvatske Vlade – “licemjerni šljam”!!! Od ovog jezika i rasističkog Pupovčeva jezika o nedostatku “jakog i razvijenog javnog uma” u hrvatskom društvu u posljednja tri desetljeća u Hrvatskoj je gora bila još samo oružana agresija na našu zemlju.

Četvrtak 1. travnja

NEMA DOKAZA DA JE ALOJZIJE STEPINAC BIO SOLUNSKI DRAGOVOLJAC

Ima sjajnih povjesničara, ali i onih koji su među njih zalutali, što se lako prepoznaje jer pišu i govore o značajnim temama kao da izvještavaju s nogometnih utakmica. No neće biti da je stjecaj okolnosti kardinalu Stepincu nabacio loptu te je postigao gol – postao solunski dragovoljac. Povjesničar Hrvoje Klasić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, objašnjavajući zašto je među ustašama imao protivnika koji su ga sumnjičili kao Jugoslavena, piše kako se “Stepinac 1918. pri kraju Prvog svjetskog rata kao dobrovoljac priključuje srpskoj vojsci odnosno jugoslavenskoj legiji”. Nema nikakva dokaza da je bio ili htio biti solunski dragovoljac, a znameniti britanski povjesničar Robert Harris piše: “Najvjerojatnije je pak da je glavni Stepinčev motiv za dobrovoljnu prijavu bio taj da napusti logor u Italiji i pođe na put koji će ga dovesti kući.” Harris ne piše izvještaje s nogometnih utakmica (koje inače rado čitam jer mi je nogomet velika strast i zabava), nego temeljiti, dugogodišnji istraživač kardinalova života koji je opisao u knjizi “Stepinac, njegov život vrijeme”. I na kraju bar nešto – Hrvoje Klasić bi se kao dragovoljac na fronti protiv Alojzija Stepinca zacijelo svidio ustašama.

Petak 2. travnja

EUROPSKI DRŽAVNICI VOZE SE BICIKLOM, NAŠI KAO ŠEICI

Dvije proturječne vijesti u jednom danu. Ministar Beroš je nakon Medikine uskrate lijekova bolnicama zbog dugova navijestio veće izdvajanje iz plaća, a upravo u zdravstvu, u požeškom Domu zdravlja, uhljebio se požeški gradonačelnik (brinut će o vozilima), jer nakon ostavke u Saboru koju je dao zato što je namještao gradske poslove – nema drugih primanja. Dakle, za političare novca mora biti, ali kad ga nema za bolnice i bolesnike, uvlače se ruke u džepove građana. Zašto, na primjer, ministru Berošu i kolegama te cijeloj Vladi nije palo na pamet da se dugovi bolnica namire novcem koji već postoji, koliko god ga nema napretek, i to preraspodjelom u kojoj bi manje trošili oni koji nam nisu tako važni kao liječenje i zdravlje ljudi. Evo primjera koji pokazuju kako se ne troši državni novac. Austrijski predsjednik na posao ide metroom, na službeni put u Švicarsku vlakom, Bečom se vozi autobusom, nizozemski predsjednik na posao ide biciklom, a islandska premijerka pješice! A u zrakoplovima uglavnom se voze kao običan svijet. Kako Beroša, Božinovića, Plenkovića i druge suvišnike nije sramota šeikovski se vozikati, a bolnice ostavljati bez lijekova ili im dugove plaćati guleći građane!