Dubrovački lovci na oluje

Kad je najgore, oni izlaze i slikaju podivljalu prirodu

Foto: Daniel Pavlinović
Lovci na oluje
Foto: Daniel Pavlinović
Lovci na oluje
Foto: Daniel Pavlinović
Lovci na oluje
Foto: Daniel Pavlinović
Lovci na oluje
Foto: Daniel Pavlinović
Lovci na oluje
Foto: Daniel Pavlinović
Lovci na oluje
Foto: Daniel Pavlinović
Lovci na oluje
16.02.2017.
u 22:15
Sreća je što najbolje snimke nastaju s određene udaljenosti, jer unutar same oluje od kiše, vjetra i slabe vdljivosti nisu baš najbolji uvjeti za fotografiranje
Pogledaj originalni članak

Ugledni svjetski mediji poput CNN-a, The Guardiana, The New York Timesa, redovito navode Dubrovnik kao top turističku destinaciju, diveći se ljepoti obale, drevnih zidina i kula. Posljednjih godina atrakcija su i kulise za hit-filmove i serije kao što su Igra prijestolja, Ratovi zvijezda ili Robin Hood, koji se upravo snima. Najimpresivnija kulisa Gradu nastaje, međutim, kada priroda pokaže svoju opaku stranu. Kada se nadviju crni teški oblaci i munje počnu parati nebo, ljudi se sklone na sigurno, ali članovi Storm Chasers Dubrovnik ekipe tek onda kreću na posao koji najbolje rade – lov na oluje.

Fotografijom oluja, pijavica, munja, bave se desetak godina, a sama je grupa osnovana 2011. kada su pokrenuli i Facebook-stranicu.

– Kao dijete sam za vrijeme svake kiše i grmljavine bio zalijepljen uz prozor. Jednostavno mi je bilo zanimljivo promatrati vrijeme i njegove promjene, što sam počeo i zapisivati. U školskoj knjižnici tražio sam literaturu meteorološke tematike, no kako toga nije bilo puno, istu knjigu i slikovnicu posuđivao sam više puta. Unutra bih našao slike i opise različitih oblaka, što me inspiriralo da ih i sam pokušam fotografirati i fotografije priložiti uz svoje zabilješke. Tako se sasvim slučajno javio i interes za fotografijom. Otac mi je dao svoj stari SLR fotoaparat Zenit TTL. Tamo negdje 1995., s 13 godina, upisao sam prvi tečaj fotografije i uz jednu knjigu koju sam imao kući pomalo sam počeo učiti rukovati aparatom te osnovne stvari u vezi svjetla i kompozicije. To je sve trebalo naučiti da bi se uspješno fotografiralo s tim aparatom – priča nam Daniel Pavlinović, osnivač Storm Chasersa.

Osim Daniela, u grupi su još Zlatko Barać, Boris Bašić, Hrvoje Batinić, Hrvoje Margaretić i Teo Radić. Kako bi dobili fotografije od kojih vam doslovno zastaje dah, osim što se izlažu gotovo nemogućim vremenskim uvjetima i opasnostima, potrebna je i vrhunska oprema koja, naravno, nije nimalo jeftina.

Munja ih skoro ubila

– Prvi kompaktni digitalni aparat nabavio sam 2004., a prvi DSLR 2006. Bio je skup pa sam ga kupio na rate. Poslije se oprema pomalo nadograđivala, tijela aparata mijenjala, a objektivi postupno skupljali. Oprema je skupa i uvijek treba nešto novo, nema tu kraja. Potrebno je prije svega kvalitetno DSLR tijelo uz objektive koji pokrivaju sve, od vrlo širokog do tele područja, kako bi bilo moguće pohvatati što više detalja koje nudi tako dinamično i dramatično vrijeme kao što je prolazak hladne fronte – kaže Pavlinović te dodaje kako su Hrvoje Margaretić i on prije dvije godine pokrenuli tvrtku za fotografiranje i snimanje i kako su tako hobije podigli na višu razinu. Danas im je, kaže, ulaganje u opremu ujedno i ulaganje u razvoj. Zadivljujuće fotografije Storm Chasersa pobjeđivale su na brojnim natječajima, pa je tako Boris Bašić nedavno imao najbolji rad na velikom izložbenom fotografskom projektu “Hrvatski svjetionici“. Pavlinović se pak može pohvaliti time da su mu dvije godine uvrštene u službeni kalendar Svjetske meteorološke organizacije.

– Iskreno, svima nam je najdraža dobra reakcija publike na izložbama ili u online komentarima na reportažama. Jer, iako zaista uživamo u svemu što radimo, to je sve zbog toga da razna lica vremena približimo drugima. Da nemamo s kime to sve podijeliti, sve skupa ne bi imalo puno smisla – kaže Pavlinović i objašnjava kako dobra fotografija ne ovisi samo o njihovu umijeću i opremi nego i o tome što će na kraju samo vrijeme ponuditi.

– Kod nekih drugih žanrova fotografije vi sami kreirate svoj set ili scenu, a ovdje to priroda čini umjesto vas. Često se vratimo razočarani, bez onoga što smo htjeli postići. Ponekad su i najjače oluje, što na prvu zvuči kao “zicer” za dobar materijal, toliko ispunjene oborinama i s toliko smanjenom vidljivošću da ne možete gotovo ništa napraviti. Zapravo je često povoljnije biti negdje sa strane, pored oluje. Treba se poklopiti vizualno dojmljiv vremenski događaj s dobrom procjenom lokacije za snimanje – otkriva Pavlinović.

Njihovi najbliži, sasvim razumljivo, nisu previše oduševljeni kada usred orkanske bure ili grmljavinske oluje idu na teren. Ali oni sami kažu da dobro znaju gdje je granica i gdje treba stati te da im je sigurnost na prvom mjestu.

– Sreća je i što najbolje snimke nastaju s određene udaljenosti od oluje, jer unutar same oluje od silne kiše, vjetra i slabe vidljivosti nisu najbolji uvjeti za fotografiranje. Bar ne za ovakvu vrstu fotografije kakvoj mi težimo.

Ipak, u takvim vremenskim uvjetima dogode se situacije koje su dio rizika usprkos oprezu. Daniel nam priča kako je najopasnije fotografiranje munja.

– Jednom prilikom munja je udarila nekih 30-ak metara od Borisa. On je bio dobro zaklonjen, na balkonu jednog objekta, ali to je situacija koja se može bilo kome dogoditi. Prokrvarilo mu je iz uha, ali nikakvih drugih posljedica nije bilo. Osim izvrsne fotografije munje – kaže Daniel.

Prije nekoliko godina tijekom snimanja na Srđu dogodila se slična situacija. Tada su se Pavlinović i Hrvoje Batinić popeli iznad grada kako bi što bolje snimili jako grmljavinsko nevrijeme. Kad su “opalili” nekoliko snimaka, krenuli su dalje, a nakon samo 15-ak prijeđenih metara munja je udarila točno u mjesto na kojem su do prije nekoliko trenutaka stajali.

Među stotinama doista fantastičnih fotografija podivljale prirode Daniel kaže kako mu je ipak najdraža pijavica s jahtom koju je uhvatio u ljeto 2007.

– To je prva takva fotografija koju sam uhvatio svojim prvim DSLR-om i još se sjećam koliko mi je to uzbuđenje i sreću predstavljalo – kaže naš lovac na oluje.

Iako je uvriježeno mišljenje kako je na krajnjem jugu pretežno lijepo, vedro i toplije, istina je da područje Dubrovnika općenito ima više oborina od ostalih gradova u Dalmaciji te veću učestalost pojave grmljavine. Pavlinović objašnjava kako su kroz praćenje vremena i dojava na Crometeu tijekom proteklih 12 godina primijetili da je i pojava morskih pijavica češća nego drugdje na Jadranu.

Kolaps zbog oluje

– Odlazimo i izvan dubrovačkog područja ako se očekuju zanimljive vremenske prilike. Najljepše mi je bilo na Dolomitima, a i Žabljak u Crnoj Gori je predivan kraj za pejzažnu fotografiju. Najveće strahopoštovanje u meni je izazvala orkanska podvelebitska bura. Vlastitim anemometrom izmjerili smo 218 km/h blizu Paškog mosta – ispričao je Pavlinović.

Popularnost koju uživaju u Dubrovniku te brojna priznanja same struke nisu ih “digla u oblake”, najavljuju brojne nove projekte i planove kako bi proširili i unaprijedili svoje djelovanje.

– Do sada smo ostvarili dobar dio planiranoga. Kao udruga postali smo pravna osoba i potpisali suradnju s Europskim laboratorijem za opasne oluje (European Severe Storms Laboratory – ESSL), postavljanjem senzora za detekciju električnih pražnjenja u atmosferi uključili smo se u Blitzortung mrežu za detekciju munja, postavili tri automatske postaje koje rade uspješno u Dubrovniku, Mokošici i Trstenom, organizirali veliku i vrlo posjećenu izložbu fotografija u dvorani Visia... Trenutačni planovi koji se odnose na bliže razdoblje su postaviti još nekoliko automatskih postaja na meteorološki atraktivne lokacije te još jedna velika izložba. Također, u izradi je web stranica na kojoj će svi podaci biti centralizirani – najavio je Daniel Pavlinović.

Dok Storm Chasersi jedva čekaju priliku da izađu na teren i snime nebo prošarano gromovima, pijavice ili snijeg (koji je nedavno prekrio Dubrovnik nakon dugo godina) Dubrovčani, nažalost, najviše strahuju od obilne kiše. Možda zvuči nevjerojatno, ali za olujnog nevremena praćenog pljuskovima u gradu je doslovno izvanredno stanje. Izvori se zamute jer pročistača još nema i voda nije za piće pa su Dubrovčani danima prisiljeni kupovati flaširanu vodu. Zbog katastrofalnog i zastarjelog sustava odvodnje, ulice su potopljene i promet je redovito u kolapsu. Kuće i podrumske prostorije poplave. Ako tome dodate nestanak struje, zatvorenu zračnu luku i trajekte koji ne voze, imate grad koji je doslovno izoliran i tih se dana većina prisjeti nesretnih ratnih godina. Dok se gradske vlasti ne udostoje osigurati u takvim situacijama barem najosnovnije uvjete za normalan život, utjehu Dubrovčani mogu potražiti jedino uživajući u fascinantnim prizorima koje im donesu Storm Chasersi.      

>> Ciklona Lucijan 'otpuhala' ljeto: Pijavice u Dalmaciji

>> Pogledajte fascinantnu snimku pijavice u Dubrovniku

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.