Kad je uz stado, pastirski pas ima samo jedan zadatak - on čuva

Bježati pred psom koji čuva svoje stado, a na kojeg ste sasvim slučajno naišli u šetnji područjem koje možda i ne poznajete dobro, zasigurno nije ugodno. A nije ni pametno. Što napraviti u takvim trenucima, kako izbjeći neugodnosti, a možda i ozljede, posebno ako je u šetnji s vama i vaš četveronožni ljubimac. O zadacima pastirskog psa, koji je uz stoku s ciljem da je zaštiti, o tome što napraviti i što bi trebalo izbjegavati, razgovaramo s Andreom Movrić, članicom Kinološkog kluba Tornjak Zagreb i tajnicom Kinološke udruge Otočac.

– Stoljećima su psi uzgajani za različite potrebe i upravo tako su formirane pasmine pasa, ali i skupine pasmina predodređenih za specifičnu namjenu. Tako imamo pse za lov, pse za pratnju, sportske pse, pastirske pse i mnoge druge skupine. Danas je pas najčešće kućni ljubimac. No, ne treba zaboraviti kako još uvijek postoje psi koji rade posao za koji su prvotno bili namijenjeni. Jedna od takvih skupina su i pastirski psi – objašnjava A. Movrić. U pastirske pse, kaže, ubrajaju se sve one pasmine pasa čija je primarna namjena čuvanje i obrana stoke, imanja ili ljudi. To su najčešće krupni psi, čvrstog karaktera i vrlo otporni na surove klimatske i općenito životne uvjete. Na našim prostorima najčešći radni pastirski psi su tornjaci (naša autohtona pasmina pasa), šarplaninci, srednjoazijski ovčari, kavkaski ovčari, turski kangali i slične pasmine te njihovi križanci.

U šetnji šumom, poljima, brdima, izvan naseljenih mjesta, velika je vjerojatnost da susretnete pastirskog psa na zadatku. Može se dogoditi i da on u trenutku susreta nije pod nadzorom vlasnika, ali da savjesno i odgovorno obavlja svoj posao.

Neočekivani susret

– Pastirski psi najčešće nisu dresirani psi, kako se to obično krivo tumači. Oni ne napadaju ni po kakvoj naredbi i nisu ubojice. Većinom su to psi odrasli uz stada koja čuvaju i njihov se posao temelji na vlastitoj procjeni situacije. Oni uče iskustvom, a posao im se sastoji od obilježavanja terena na kojem im obitava stado (tako daju predatoru informaciju da je stado zaštićeno), obilaska terena ne bi li utvrdili da je siguran, upozoravanja nepoželjnih posjetitelja da se ne približavaju, upozoravanja stada da je na vidiku opasnost, pratnje stada u pregonu. Na kraju krajeva, i udaljavanja neprijatelja. Zato je vrlo važno razumjeti kako se ponašati u slučaju neočekivanog susreta s pastirskim psom na zadatku – ističe.

Za početak, važno je znati da ako sretnete pastirskog psa na zadatku, pa makar i bez nadzora vlasnika, psu treba omogućiti da u miru i dalje radi svoj posao i povući se pri prvom upozorenju lavežom s njegove strane.

– Pas će nepoželjnog gosta upozoriti lavežom već izdaleka. Zato je dobro da vas pas na vrijeme uoči. Uvijek savjetujem šetačima u prirodi da se nikada ne kreću neprimjetno, niti u tišini. Dobro je da vas pas čuje ili uoči na vrijeme kako bi vas upozorio prije negoli se previše približite i ugrozite njegovo stado. Lavež psa ne označava nužno napad. Njega treba shvatiti kao upozorenje da ulazite u teritorij na kojem pas čuva ili da ste se previše približili njegovom stadu. Na vama je samo da promijenite smjer kretanja i na taj način psu dajete informaciju da ne planirate ugroziti ono što on čuva. Kada se dovoljno udaljite, pas će prestati lajati i mirno će se vratiti svome stadu. Ljubitelji prirode, šetači, turisti, berači gljiva, izletnici, često požele pomaziti pse koji čuvaju stado. Događa se i da ih žele hraniti ili se poigrati s njima. Ono što nikako ne smiju zaboraviti jest da je radni pas uz stado, zapravo, pas na zadatku – na svome poslu. Većina tih pasa neće prići nepoznatim ljudima, ne žele kontakt, igru ni hranu i to je sasvim normalno. Nemojte niti pokušavati uspostavljati kontakt s njima. Oni nisu gladni ni žedni, nisu željni igre, nisu napušteni. Ti psi rade, čuvaju i brinu se za svoje stado. To treba poštovati i dati im njihov prostor i mir. Najbolji način da to poštujete jest da ih ignorirate ili im se tek smirenim tonom obratite, promijenite smjer kretanja i bez naglih pokreta, trčanja ili intenzivnijih zvukova, nastavite svojim putem. Pas će vas pratiti pogledom dok se ne udaljite dovoljno daleko da više ne predstavljate opasnost. Možda će vas poneki pas i onjušiti izbliza. To mu dopustite. Ako se bojite, pripazite da ne priđete bliže od 50-ak metara od stada i on vjerojatno neće imati potrebu da vam se približava – objašnjava nam Andrea.

Samo mirno prođite

Strah je sasvim opravdan, kaže, jer riječ je o velikim i gromoglasnim psima. No, ne treba paničariti. Psu nije cilj napad na vas, već obrana stada. Koje će sredstvo koristiti, hoće li to biti samo upozorenje ili konkretan napad, ovisi o tome hoćete li se vi povući ili nastaviti ugrožavati njega i stado.

– Nikada ne posežite za štapovima, kamenjem ili ičime što dohvatite pod ruku. To su najčešće krive reakcije s kojima se susrećemo kod neupućenih posjetitelja. Ljudi instinktivno kreću u samoobranu, smatrajući da su napadnuti. Podigavši štap ili bacivši kamen, zapravo ste započeli napad. Tako to gleda pas. Do tog trenutka sumnjao je da biste vi mogli biti opasnost, a sada postaje siguran i kreće u konkretnu obranu. Psu treba dati do znanja da dolazite/prolazite u miru, a to ćete učiniti upravo tako da mirno prođete ili u širem luku zaobiđete psa i stado. U situacijama kada je s vama kućni ljubimac, najčešće pas, postoji vjerojatnost da će pastirski pas njega doživjeti kao veću ugrozu za svoje stado nego čovjeka. Bilo bi dobro ljubimca skloniti, primiti u naručje ili skloniti iza sebe te mu ne dopustiti da laje ili na bilo koji način pokazuje neprijateljsko ponašanje. Pastirski će pas drugog psa doživjeti kao predatora pa je tu potreban oprez. Najbolje se čim prije polako udaljiti od stada i psa koji ga čuva – napominje. Pastirski psi znaju burnije reagirati na motoriste i bicikliste.

– Vjerojatno ih doživljavaju kao veću prijetnju od šetača. U slučaju da na motociklu ili biciklu naiđete na psa uz stado, siđite s vozila i gurajte ga dok se ne udaljite. Isključite motor – savjetuje A. Movrić. Najvjerojatnije je da ćete na psa uz stado naići automobilom.

– Oni često hodaju u pratnji ovaca šumskim, poljskim ili seoskim cestama, ili ih prelaze. Većina pastirskih pasa automobile ne doživljava kao veliku prijetnju stadu i dopušta im da se približe. Većina ih također zna kako skloniti stado uz cestu i propustiti automobil. Imajte strpljenja i pričekajte. Pas će vam najčešće svojim tijelom zapriječiti da nastavite vožnju sve dok sve životinje nisu prešle cestu. Ako hodaju cestom, pas će ih skloniti u stranu kako biste mogli proći pored njih. Naravno, ako pas procijeni da je vaš prolazak siguran za njegovo stado. U toj situaciji najbolje je prepustiti psu da odradi onako kako je već naučio iz iskustva. Nemojte trubiti životinjama ili ih pokušati tjerati automobilom. One imaju čuvara koji će vas u tom naumu pokušati zaustaviti – kaže. Ono što treba znati jest da pastirski psi razmišljaju i procjenjuju situaciju. Znanje stječu iskustvom. Vrlo su inteligentni i znaju donositi zrele odluke. Na vama je samo da im dajete znakove da dolazite/prolazite u miru, da ne želite ugroziti njegove životinje.

– Nijedan vas pas neće bezrazložno napasti ako poslušate njegova upozorenja. Čak i ako vas vlasnik stada pusti blizu, imajte na umu da stado ima dodatno osiguranje – psa. Nemojte dirati niti loviti životinje. Konkretno, imali smo situaciju reakcije psa na osobu koja je ulovila janje da ga pomazi u prisutnosti vlasnika – kaže Andrea i dodaje da iako ljudi često svjedoče neugodnim iskustvima pri susretima s pastirskim psima uz stado, to ne mora biti tako.

– Uvijek treba imati na umu da je pas na zadatku, da radi svoj posao i da je najbolje pustiti ga na miru. Njegov je glavni zadatak da vas udalji od svoga stada, na vama je samo da ga poslušate i na vrijeme shvatite njegova upozorenja – zaključuje.