Kad je vlast u pitanju, u trenutku nestaju svi veliki principi

Ivan Vrdoljak svojom je međuizbornom izjavom da je razgovarao s premijerom Andrejom Plenkovićem iznenadio političku javnost, a uznemirio svoju stranku.

Sve je iznenadio priznanjem da je s Plenkovićem razgovarao o mogućem preslaganju Vlade. Priznao je da bi za svoje podaništvo nakon izbora mogao postati potpredsjednikom Vlade, a njegov HNS dobiti četiri ministarstva. Iz tih činjenica vidljivo je koliko je do vlasti stalo i Plenkoviću i Vrdoljaku. Najednom su nestali svi veliki principi. Vrdoljak je pokazao da mu je vlast važnija od njegovih velikih priča o tome da njegova stranka može u koaliciju sa svima osim s HDZ-om. S druge strane, Plenković je pogazio svoje tvrdnje da će HDZ ulaziti u saveze samo sa sebi svjetonazorski sličnim strankama. Tako je i Plenković riskirao da unutar HDZ-a probudi neslaganje s nekim članovima vodstva stranke, kojima je još uvijek stalo do svjetonazorske bliskosti, kao preduvjeta za moguće političke sporazume. Ulaskom u savez s HNS-om HDZ-ova priča o sebi kao demokršćanskoj stranci postaje sve više neuvjerljiva, pa čak i sumnjiva. Osim ako premijer ne drži da HDZ postane politički i svjetonazorski bezlična stranka, poput nekih europskih tzv. demokršćanskih stranaka. Ali što bi Vrdoljak radio čak i u takvoj stranci? Za četiri godine koje je proveo u Vladi Zorana Milanovića nisu se vidjele neke njegove osobite sposobnosti. Sada bi možda mogao dobiti priliku da slične osobine manifestira i u Plenkovićevoj Vladi. Isto će biti i s budućim HNS-ovim ministrima.

Bez prilike koju će im dati Plenković, HNS bi bio stranka kojoj bi uskoro prijetio nestanak. Ona je do sada opstala samo zahvaljujući simbiozi sa SDP-om. Dakle, samo kao SDP-ov priljepak, odnosno parazitirajući na SDP-u. Pri tome se uvijek napuhivala da je jača i važnija nego što jest. Da je sama izlazila na izbore, vjerojatno ne bi uspjela prijeći ni izborni prag. Zapravo, HNS-ov je najveći uspjeh bio ovogodišnji rezultat Anke Mrak Taritaš na izborima za gradonačelnika grada Zagreba. Možda bi postigla i bolji rezultat da nije bilo te Vrdoljakove izjave. Doduše, ona ni tada sigurno ne bi ugrozila nepobjedivog Milana Bandića. Vrdoljakova je izjava vjerojatno naštetila HNS-ovu kandidatu za varaždinskog župana Predragu Štromaru. Tako se u politiku pobjednički vratio Radimir Čačić.

Ivan Vrdoljak je nakon svoje izjave, videći da bi ona mogla dovesti do raskola u HNS-u, izvalio još jednu od svojih blesavih metafora, da je HNS njegovo dijete!? Prije toga već se proslavio prezimenom Savke Dabčević Kučar. Prvo ju je nazvao Savka Dabčević ku..., potom Savka Dabčević Kučan, da bi se onda napokon sjetio da je prezime Kučar. Za tu prostotu do sada se nije javno ispričao. A sada bi tu vulgarnost odveo i u savez s HDZ-om, koji se voli predstavljati kao demokršćanska stranka. Vulgarnosti i prostota bilo je i u Splitu, gdje je Željko Kerum psovao svoga protukandidata Andru Krstulovića Oparu. Za razliku od Zagreba, u Splitu se nije vodio samo izborni dvoboj nego i duel između tzv. vlaškoga i varoškoga Splita. Možda su zapravo splitski izbori, kao što reče Opara, bili i civilizacijski referendum.

Nasuprot splitskim izborima, zagrebački su bili pristojni i kulturni. Oni će vjerojatno ostati zapamćeni i kao očajnički pokušaj Bandićevih protivnika da ga konačno smjene s mjesta prvog čovjeka Zagreba. SDP u tome pokušaju nije imao čak ni svoga kandidata. Gotovo je isto i s HDZ-om. HDZ je za svoga kandidata stavio Dragu Prgometa premda je Plenković znao da on nema nikakve šanse. Prgomet je na to pristao iako je i on to znao, jer očito jako voli vlast. Dojam je da je Prgometu vlast često ispred vlastitoga ponosa. Da bi se održao pri vlasti, pristao je biti stranački alibi-kandidat. No svi Bandićevi protivnici zaboravili su činjenicu da je Milan Bandić najjači upravo kada mu je najteže i kada se doima da više nema nikakvih izgleda.??

Sve o preslagivanju Vlade čitajte OVDJE.