Kad ne 'rasturaju' u školi, gledaju zvijezde, sviraju gitaru, pišu...

Ovo je veća urota nego ona Zrinsko-frankopanska, našalio se maturant na jednoj društvenoj mreži nakon pisanja testova iz državne mature.

Brojke su zabavne

I doista nije bilo lako odgovoriti na pikanterije poput onih tko se naziva Šepavim, ili zašto se Goetheov glavni lik Werther povlači u sebe. Tako je to bilo s hrvatskim jezikom, no kada su matematika i fizika u pitanju, barem onima koji su iz ta dva ispita osvojili maksimalan broj bodova i postali najbolji maturanti generacije 2013., stvar je bila puno jasnija. Rekli bi oni jednostavnim rječnikom: dva i dva su četiri.

I dok većina školaraca još od malih nogu muku muči s matematikom i protrne kada ih nastavnik ili profesor prozove da mu na ploči izračuna neku jednadžbu, osmero maturanata koji su sto posto riješili testove iz tih predmeta, nisu imali taj problem. Njima matematika nije bauk.

– Abak, znate ono sa šarenim kuglicama, bio je poklon koji sam dobila za prvi rođendan. Mislim da to dovoljno objašnjava od kada su mi ovi putevi zacrtani – našalila s Matea Prenc, srednjoškolka iz Gimnazije Pula.

Ona je “upala” na sve fakultete u Zagrebu, ali odabrala je medicinu. Ne zna hoće li na neku specijalizaciju, no htjela bi biti znanstvenica.

– Prerano mi je o bilo čemu govoriti ozbiljno, ali nekako mislim da ću se baviti znanstvenim radom. Ipak, sve se može promijeniti za šest godina

– skromna je brucošica.

Iako su česte predrasude da su matematičari i fizičari specifičnog izgleda, nezaobilazno s naočalama, asocijalni, ovih osam genijalaca posebni su samo po postignutim rezultatima.

– Naravno da izlazimo, imamo prijatelje i radimo sve što rade i drugi. Ne vidim u čemu se razlikujemo. Pa normalni smo, nismo neki geekovi – odgovara Hrvoje Jurinić, genijalac iz đakovačke Gimnazije A. G. Matoša na pitanje o svakodnevici i izlascima vikendom.

Prvi je “iz kuće” kojemu ovi predmeti idu. Nije ga nitko trenirao, nije od roditelja, bake ili djeda naslijedio talent za dva poteža gimnazijska predmeta.

– Ne znam, nisam nikada razmišljao o tome kao nečemu posebnom. To mi je lakše od drugih predmeta – slaže se ovaj srednjoškolac, koji je upao na sve prirodoslovne, a odlučio se na Farmaceutsko-biokemijski fakultet, sa svojom kolegicom iz Pule.

Smatra da je nepotrebno da se u novinama piše o tome ima li curu, no priznaje da je u srednjoj nekada znao i prepisivati; naravno, ne matematiku i fiziku.

Rezultat od sto posto iz, usudimo se ustvrditi, najteža dva predmeta, “ubrao” je i Tibor Žukina iz Gimnazije Petra Preradovića u Virovitici. No, nije uvijek bilo tako.

– Imao sam ja i svojih apsurda. Na jednom županijskom natjecanju, primjerice, deset sam puta zbrojio da je pet plus osam šesnaest. Zbog toga nisam uspio osvojiti nagradu. Vidite da i genijalci, kako nas sad popularno zovu, znaju griješiti u jednostavnim radnjama – priznaje budući inženjer elektrotehnike kojemu je hobi pisanje kolumne na lokalnom portalu.

Osim što mu se u najvažnijim trenucima znalo događati da jednoznamenkaste brojeve izračuna pogrešno, nije uvijek bio presretan što mora na natjecanja na koja ga profesori “tjeraju” još od četvrtog razreda osnovne škole.

– Odustao sam od medicine koju su odabrali moja mama i još davno moj djed. Nekako mislim da će mi zanimanje inženjera biti bolje od toga, a to mogu zahvaliti svojim roditeljima, nastavnicima i profesorima koji su me naučili da budem uporan – kaže Tibor te napominje da se nada kako ćemo se još nekada sresti na višoj godini fakulteta, kada namjerava postići rezultat vrijedan medijske pozornosti.

Po 6-7 sati zadataka

Čak dvije Jelene našle su se na listi osam veličanstvenih. Obje učenice zagrebačkih gimnazija skromno kažu da su i same iznenađene svojim uspjehom.

– U mom razredu ima i boljih matematičara od mene koji su svi redovito na natjecanjima, ali ja sam ovaj put, čini se, imala i malo sreće – kaže Jelena Prepolec iz V. gimnazije i buduća studentica Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Cijelu srednju školu tjedno je rješavala matematičke zadatke od šest do sedam sati, no stiglo se i izlaziti, zabavljati, učiti jezike.

Njezina imenjakinja Jelena Filipović odabrala je Prirodoslovno-matematički fakultet. O profesorskom smjeru kaže sve najbolje, ali njen izbor bit će nešto drugo.

– Za sada samo matematika, a kasnije ćemo vidjeti. Vjerojatno neki znanstveni smjer – kaže brucošica koja najviše uči zimi, a razlog je to što joj je dosadno.

Ni ona nema u obitelji nekog Nikolu Teslu, kaže, mama i tata su joj skloni prirodnim znanostima, pa otuda, šali se, valjda i crta za matematiku i fiziku. I Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile iz Pazina izrodila je jednog genijalca koji se svrstao na listu najboljih, a Marin Kačan odlučio se na Fakultet elektrotehnike i računarstva.

– Nekako u tome vidim budućnost, ima dosta predmeta srodnih matematici i fizici, što mi očito ide – kazao je. I kod njega je slučaj kao i kod njegovih kolega – matematika mu nije bauk i to je tako otkada zna za sebe.