Presušilo je imotsko Modro jezero. Vilenjaci i Vukodlaci sišli su svaki sa svoje strane jezera i na ispucanom dnu odmjerili snage. Riječ je spektakularnoj, jedinstvenoj nogometnoj utakmici. Okršaj su čekali duge tri godine, kada je posljednji put Modro jezero ostalo bez vode. Stoljetni rivali, Vukodlaci s istočne i Vilenjaci sa zapadne strane jezera, odmjeravaju snage u nogometnoj utakmici uvijek kada Modro jezero presuši.
Igrali su tek 15. put
Prvi su put igrali ratne 1943. godine, a ove godine to se dogodilo 15. put. Igraju srčano iako se unaprijed zna: rezultat mora biti neriješen. I to je dio tradicije.
Mi smo prije utakmice posjetili istočnu stranu jezera. Petar i Joško Mustapić pripadaju Vukodlacima od rođenja.
VIDEO: Na dnu Modrog jezera odigrana je tradicionalna nogometna utakmica
– Riječ je o stoljetnoj tradiciji rivalstva s dvije strane jezera. Vukodlaci su šarmantni, zgodni momci, koji su ljubili vile s druge strane jezera, žene Vilenjaka. Normalno je da su oni ljutiti na nas jer Vukodlaci su znali preplivati duboko i hladno jezero, a vile bi spuštale kose s najviše stijene do vode. Oni bi se uz tu kosu popeli i ljubovali s vilama – tvrdi Petar, ponosni nositelj rekorda najvećeg skoka u Modro Jezero, s 30 metara visine.
– Nakon ljubavi s vilom nijedna ženska više nije zanimljiva. Zato su naše žene i nevjeste uzimale vodu s Modrog jezera, polijevale se njome po prsima, nakon čega su i same postajale zamamne poput vila i onda bi svi ovi Vukodlaci s ovih strana Modrog jezera uživali i vilinskoj magiji sa svojim vilama. Nikada kod Mustapića žena nije otišla od muža. Nikada kod nas nije bilo rastava braka, ne, ne, ta ekstaza koja je ovdje je neponovljiva i vječna! I nikad se Mustapići ne žene kada nema vode u Modrom jezeru. Voda im jamči dugovječan brak – tvrdi Joško Mustapić.
Pripremaju se Vukodlaci za okršaj. Nakon obilata ručka, pečene svinjetine, maskiraju se perikama i nanose ratničke boje po licu. Vile su se u njih zaljubljivale, uvjeravaju nas, i dozivale ih. Tome svjedoči i narodna pjesma:
“Dovikuju iz jezera vile
Vitar nosi, njihov glas se čuje
Di si, momče, Mustapiću Mile...”
VIDEO: Odigrana je tradicionalna nogometna utakmica Vilenjaka i Vukodlaka!
Svi se vesele utakmici.
Okupili su se Mustapići, Bage, Jažići i Ćosići... Svi su oni Vukodlaci. Mladež je zainteresirana, mnogi žele sudjelovati pa ekipa ima čak 40-ak igrača. Puškonoša je Milan Bago zvani Ćiko. On će hicem iz puške označiti početak spuštanja Vukodlaka na jezero. S njihove strane, po liticama, bez probijenog puta.
Vilenjaci će se spustiti sa svoje, zapadne strane, putem koji je napravljen još u doba Austro-Ugarske. Mi se ipak odlučujemo za spust s vilenjačke strane, a tim smjerom dolaze i ostali gledatelji.
Strmina je velika.
VIDEO: Odigrana je tradicionalna nogometna utakmica Vilenjaka i Vukodlaka
Serpentine vode prema dnu jezera. Posljednjih pedesetak metara, koji su gotovo uvijek pod vodom, puta nema, već se treba spuštati preko kamenih gromada i šljunčanog brda koje se obrušava u jezero.
– Jezero zna biti duboko i do 130 metara. Do onoga čempresa tamo – pokazuju ponosno Imoćani. Kažu da nikada prije nije presušilo, već 28. kolovoza.
Utakmica Vilenjaka i Vukodlaka tradicionalno izaziva velik interes gledatelja. Na dnu jezera okupilo se nekoliko stotina ljudi, što je ništa, kažu, koliko ih je bilo proteklih godina, kada nije bilo korone. Suho, ispucano dno na dnu jezera djeluje kao Mjesečev pejzaž. Sunce prži.
Zna se da nitko neće pobijediti
Milivoj Đuka pripada Vilenjacima. Njih je 16 pa ga pitamo je li to pošteno, s obzirom na to da je Vukodlaka 40.
– Pošteno je. Pravila su takva, koliko god hoće igrača može igrati. Naravno, igra ih 11, ali broj zamjena je neograničen – objašnjava Đuka.
– Pripremili smo se. Dobro smo ručali! – kaže i uopće se ne šali.
– Draž utakmice je da se igra jer nitko neće pobijediti. Mi smo Vilenjaci i predstavljamo dobre duše i vile oko jezera, a Vukodlaci su gore s brda, pomalo divlji narod. Tu nema pobjednika, ravnoteže mora postojati. Ne pobijedi uvijek dobro – kaže Đuka.
Na golu Vilenjaka je Frenki Skako.
– Moj je zadatak pustiti Vukodlacima onoliko golova koliko moji Vilenjaci njima daju – uvjerava nas.
Rivalstvo između Vilenjaka i Vukodlaka, kaže on, postoji i bez utakmice.
VIDEO: Na dnu presušenog Modrog jezera odigrana je tradicionalna nogometna utakmica Vilenjaka i Vukodlaka!
– Oni se kupaju sa svoje strane jezera, mi sa svoje. Nema mišanja. Mišamo se jedino kada su žene u pitanju. Ženimo se s obje strane. Mi imamo ljubavnice gore, a oni s naše strane – smije se Skako.
Sudac utakmice je Ivica Poštenjak. To mu je pravo prezime, na što su ponosne obje momčadi jer tko se još može pohvaliti da mu sudi poštenjak?
– Pravila su da nema pravila. Ja ih smirujem crvenim i žutim kartonima. Ove sam kartone naslijedio od pokojnog ćaće i on je sudio – pokazuje nam Ivica Poštenjak, a kroz smijeh nam kaže kao se on modernizirao u odnosu na ćaćino vrijeme, pa ima i VAR. Doduše od kartona, ali tko mari u ovoj nogometnoj utakmici.
– Kartoni su više za prevenciju. Evo počelo je podmićivanje, to s gnušanjem odbijam. Ja ću sve učiniti da ova utakmica završi neriješeno. Ako netko bude u prednosti, igraju se produžeci do izjednačenja – objašnjava nam Poštenjak.
Razgovor prekidaju pucnji puškonoše Bage i Vukodlaci se spuštaju uz veliku buku. Predstavljanje, razmjena darova, Gradska glazba, koja ove godine slavi 150 godina postojanja, svira himnu i spektakl može početi. Utakmica s mnogo žestine i obrata, napadali su i branili se i jedni i drugi i nakon što su se svi dobro izmorili, Poštenjak je odsvirao kraj. Rezultat, regularan, 2:2.
– Normalno je da rezultat mora biti neriješen. Tako se rivalstvo održava i, kada opet presuši jezero, opet moramo vidjeti tko je bolji! – najavljuju i Vilenjaci i Vukodlaci.
koji su je 1943 bili Vukodlaci, koji Vilenjaci ?, i ko od njih je prezivi 1945u