Kad me prvi put udario, nazvala sam Centar za socijalnu skrb, a oni policiju. Pozvali su me na razgovor. Jedan mi je policajac, od njih trojice, kazao da pazim što ću napraviti jer će nas sve zatvoriti, ako obitelj kaže da sam rekla nešto ružno protiv ukućana. U tom sam trenutku mislila samo na svoju djecu. I povukla se. U centru su me pitali zašto sam to učinila. Oni bi se pobrinuli za djecu. Smjestili ih u dom? Nije dolazilo u obzir – izgovara žena u tridesetima.
Devet godina pakla
Našli smo se u prostorijama Ženske grupe Karlovac-Korak koja ja je za nju i njezino dvoje djece lanjskog siječnja osigurala smještaj najprije u sigurnoj kući, a zatim i u stanu, pomogavši joj da pronađe stalni posao i skrasi se. Djeca su u Karlovcu krenula u školu još dok su bili u sigurnoj kući. Drukčije ih ne bi mogla upisati jer sud već dulje od godine nije donio odluku o skrbništvu. Ako netko od njezinih školaraca bude imao prilike sa školom otići na izlet u inozemstvo, neće moći otputovati jer mu mati, zato što nema skrbništvo, ne može bez bivšeg supruga napraviti osobnu. Za ovo vrijeme otkako je napustila obiteljsku zajednicu u kojoj je, kaže, provela devet godina pakla, otac nije tražio ostvarivanje prava na susrete s djecom, no pravo na viđanje djece traže njegovi roditelji i brat. Svog je bivšeg upoznala kada je u njegov kraj došla u potrazi za poslom. Ona je radila u hotelu, on, zaljubljenik u lov, povremeno u fušu. Najprije su bili podstanari, zatim su doselili k njegovima. Roditelji u prizemlju, mladi par na katu. U razmaku od trinaest mjeseci dva puta je rodila.
Odlučila otići
– Starije se unuče više voli, govorila mi je svekrva, praveći razliku među djecom, kako bih ja izgubila autoritet. Ja sam radila, muž je hodao okolo i pio... Svekar je tražio da pobacim kad sam drugi put ostala trudna. Muž je govorio da bi mogao naći neku od 15. Svekrva je pod jastuke stavljala nekakve trave, uroke... Prije nekoliko godina uspjela sam s mlađim djetetom otići k svojima na istok. Otišla sam potražiti pomoć u tamošnji centar, izgovoriti sve o psihičkom zlostavljanju koje sam proživljavala. Ali žena u centru nije me primila ni u sobu, već mi je na hodniku punom ljudi kazala da to može riješiti samo sud. Vratila sam se mužu. Kad je drugi put nasrnuo na mene, opet sam zvala centar. Trebala su mi tri dana da ih dobijem. Opet su zvali policiju i k nama je došao onaj isti koji mi je kazao da pazim što ću napraviti... Odlučila sam otići – rekla je.
I to će se riješiti usvajanjem Istanbulske..? Takve stvari rješavaju se primjenom zakona koje već imamo, a ne usvajanjem Konvencija kojom se uvodi rodna ideologija i kojom se žene uopće ne štite - naprotiv, žene koje nisu feministice i koje ne prihvaćaju tu rodnu ideologiju bit će njome jednako progonjene i maltretirane kao i muškarci koji se ne slažu s tom ideologijom. Uvođenje te konvencje nasilje je nad zdarvim razumom. U Kanadi je zbog takvih idiotarija nedavno promijenjen tekst himne kako bi bio "rodno neutralan". Slijedi li nama promjena teksta "Lijepe naše" jer i tamo se spominje "stare slave DJEDOVINO", pa bismo mogli uskoro pjevati "stare slave RODITELJEVINO". U SAD i Kanadi izbacuju se iz upotrebe izvdenice riječi "man" i "male" (tj. izbacuju se riječi "MANkind", "huMANity", "feMALE" i mnoge druge). Iz službenih formulara u Kanadi se brišu rubrike otac i majka. Iz upotrebe se brišu riječi gospodin i gospođa jer aludiraju na SPOL! Od profesora na fakultetima i drugih traži se pod prisilom zakona da nauče 30 i više novostvorenih rodnih zamjenica, jer "ona" i "on" više nisu dovoljne i da njima oslovljavaju tzv. transrodne ljude - pod prijetnjom prvo novčane kazne ako to odbiju činiti, a potom i zatvorske ako odbiju platiti novčanu kaznu. Itd. Puno dalje ide to ludilo od samo problema wc-a, koji je tu zaista najbenigniji. Uvodi se prisilan govor, a to je nešto što čine samo totalirarni režimi, diktature. I ukida se sloboda govora. Pa si vi mislite što ratificirate...