Haag, Haag i samo Haag! Nađite i predajte Gotovinu i svi su vaši problemi riješeni! Takve su otprilike poruke dolazile iz Londona kad god bi Hrvatska postavila pitanje svoga pridruživanja Europskoj uniji. Zbog Gotovine su i pregovori bili blokirani jer trebali smo pokazati da smo pravna država i da moramo ispuniti sve sudske naloge. Velika Britanija je bila zemlja predvodnica u takvom tvrdom stavu prema Hrvatskoj. I Gotovina je na kraju nađen, i svi naoko sretni i zadovoljni.
Ali otkrila se i druga strana medalje britanske politike. Prvo je razotkriveno da mirnim i bezbrižnim životom u toj zemlji, i to još u državnom stanu, živi Milan Španović, za kojim je Hrvatska raspisala međunarodnu tjeralicu jer je u Sisku osuđen na 20 godina zbog ratnog zločina. Umjesto izručenja, Španović je dobio azil! Što će sad London učiniti kad je otkrivena ta farsa? A onda ne treba zaboraviti da ta ista zemlja već četiri godine odugovlači s izručenjem Hrvatskoj drugog ratnog zločinca, Damira Travice, koji je pravomoćno osuđen davne 1993. godine! Gotovina Hrvat, a ova dvojica Srbi. Ima li zločin nacionalno obilježje? Svi znamo da nema. Niti se za ikoga može reći da je zločinac dok mu se to ne dokaže. Ali Gotovina je trebao biti pošto-poto uhićen, a drukčije se i nije moglo ako želimo biti pravna država.
Ali što je s tom dvojicom koja su pravomoćno osuđena i za koje se s pravom može reći da su ratni zločinci? Koja oni to veća prava imaju pa da izbjegavaju pravdu?! I kakva je to politika koja nema jednaka mjerila za sve ratne zločine?! To je politika, a ne pravna država! I moglo bi se zaista pitati: Tko se tu pravi Englez?