Kad u Hrvatskoj želiš nekoga denuncirati, kažeš da je udbaš

Zastupnik SPD-a u njemačkom Bundestagu, Hrvat Josip Juratović u posljednje je vrijeme na meti napada tjednika "7 Dnevno" koji je u više navrata pokušao u pitanje dovesti Juratovićev politički rad u Njemačkoj i u prvom redu njegovu vjerodostojnost kao političara i osobe. I to baš kad je u pitanju zloglasna Udba te slučaj s Josipom Perkovićem i njegovom predajom njemačkim vlastima. Sve je zapravo krenulo od smjenjivanja Mije Marića, predsjednika Hrvatskog svjetskog kongresa za Njemačku (HSKNJ), zbog nepravilnosti u radu koje su uočene za njegova vođenja te institucije u njemačkoj dijaspori.

:: Jeste li vi ikad imali ikakve veze s Udbom i uopće s jugoslavenskim represivnim sustavom?

Sama pomisao gotovo je naivna, da u njemačkom parlamentu radi zastupnik koji je u prošlosti radio u tajnim službama totalitarnih režima, bilo to u DDR-u ili u bivšoj Jugoslaviji. Tjednik "7 Dnevno" iznosi neistine, čime se pokušava naručeno naštetiti mojem ugledu, pri čemu razmišljam i o pokretanju pravnih mjera, jer ovo je već treći put ove godine od istog tjednika da me etiketira udbaštvom.

:: Zašto vas se pokušava vezati baš uz Udbu?

U Hrvatskoj je to idealan način ako se želi nekoga denuncirati. Nisam samo ja dobio etiketu udbaša, udbaši su veleposlanik RH, pojedini članovi HSKNJ i svi novinari koji su pisali o nepravilnostima u radu HSKNJ pod vodstvom Mije Marića. U nedostatku argumenata pribjegava se često lažnim optužbama. Jer bjesomučno ponavljanje lažnih optužbi zamjenjuje istinu i uspostavlja novu.

:: Jeste li na bilo koji način bili angažirani u onemogućivanju predaje Perkovića njemačkim vlastima?

Taj tjednik, iz ne znam kojih razloga, pokušava na jeftin način naštetiti mojem ugledu, ali takvom neprofesionalnošću zapravo najviše degradiraju sebe. Tekstovi "7 Dnevno" zapravo služe pojedincima za raspačavanje putem e-maila na bezbroj adresa ljudi iz javnog života, zatim kopiraju te tekstove pa dijele na skupovima Hrvata u iseljeništvu te na zadnjim Svjetskim igrama u Zagrebu, samo s ciljem blaćenja. Kao ime pošiljatelja na internetu stoji nepoznata pseudogrupa "Savez Hrvata Njemačke" koji pokušavaju jednog sitnog manipulatora heroizirati. Nisam bio ni u kojem smislu angažiran u neizručivanju Perkovića. S gospođom Vesnom Pusić nikada nisam izmijenio mišljenje o tom slučaju. Kao izvjestitelj uime SPD–a u Bundestagu, u Odboru za pitanja za zapadni Balkan, te kao demokrat, uvijek ću se zalagati za proces demokratizacije u Hrvatskoj i u regiji, a u to spada itekako i svladavanje prošlosti. U pravnoj državi zločin nikada ne smije zastarjeti.

:: Kako ste reagirali kad ste doznali da se u Zagrebu sprema donošenje "lex Perković" tri dana prije ulaska Hrvatske u EU?

Kada je nastao skandal oko izručenja Perkovića njemačkom pravosuđu, mislim da sam među prvima javno reagirao i negodovao. Budući da sam se u Bundestagu lobirao za ulazak Hrvatske u EU, kao socijaldemokrata najviše me je ogorčilo hrvatsko usvajanje "lex Perković", pri čemu mislim da je to ostavilo vrlo negativan dojam koji je bacio ružnu sjenu na sve napore Njemačke koji su učinjeni da bi Hrvatska ušla u EU. Neshvatljivo mi je bilo da se pojedinci usuđuju kockati s budućnošću svog naroda štiteći osumnjičene zločince iz jednog ideološkog režima. To je tada naravno ohrabrilo skeptike u EU koji su se protivili proširenju, a nama, koji smo te iste skeptike uvjeravali da je Hrvatska moderna demokratska zemlja, zakonom o Perkoviću tada je opaljen šamar.

:: Koga smatrate odgovornim?

Prije svega one koji su donijeli zakon iz meni nepoznatih razloga. Neshvatljivo mi je da su pokušali zaštititi zločince iz prošlog režima, a o zadovoljavanju pravde prema žrtvama nije bilo ni pomisli. To je za jednu modernu europsku zemlju poražavajuće.

:: Što se pokušalo dobiti, koja je bila pozadina njegova izglasavanja?

Na području svih država bivše Jugoslavije tajne službe nisu odgovarale ni za jedan zločin, tako da su kroz promjene sustava samo mijenjale gospodare i nalogodavce. Zašto je zastara trebala vrijediti do 2002. godine ako je ta služba štitila ustav tih demokratskih država? Pravdalo se i navodnom zaštitom branitelja, što je totalna besmislica, jer kakve veze branitelji imaju s tajnim službama? Na žalost, ni u tom slučaju nije se propustilo instrumentalizirati branitelje.

:: Koliku je štetu taj zakon nanio ugledu Hrvatske u EU i svijetu?

To je izazvalo veliko čuđenje u EU o pitanju hrvatske politike. Naime, očekivalo se da će Hrvatska krenuti s gospodarskim pitanjima kako bi što prije stigla u EU, a ono je ispalo političko ponašanje pred ulazak u stilu loših dečki iz kvarta po principu "'ajd da pređemo Europu". To je totalno neozbiljna politika koja je, nažalost, do danas obilježje velikog dijela političke scene u Hrvatskoj, ali i u regiji.

:: Jeste li pretrpjeli političku štetu?

Nisam pretrpio štetu, ali mi je bilo neugodno jer sam uvjeravao i najveće skeptike da je Hrvatska spremna za ulazak u EU. Već sam treći mandat u Bundestagu i dobro sam umrežen u svim strukturama Bundestaga. U pretpristupnim razgovorima uvijek sam govorio da Hrvatska i ostale države zapadnog Balkana pristupe što prije EU upravo zato što će biti lakše demokratskim snagama stvoriti društvo demokratskih vrijednosti. Drago mi je da se Hrvatska polako, ali sigurno mijenja.

:: Očito je da je sve vezano uz slučaj Mije Marića, ali zašto se on sa svojim lobijem obrušio upravo na vas?

Istini za volju, Mijo Marić je oprezan oko javnog izjašnjavanja, ali je nekoliko njegovih zagovornika sumnjivih svjetonazora konstantno na djelu uz neizostavnu pomoć tjednika "7 Dnevno" i upitnih hrvatskih portala u Njemačkoj koji izravno denunciraju. Pri tome se ne obrušavaju samo na mene nego i na veleposlanika RH Ranka Vilovića, urednika inozemnog izdanja Večernjeg lista Stipu Puđu te na novinare Sonju Breljak, Aleksandru Brnetić i pokojnog Emila Cipra, Udrugu hrvatskih nogometnih klubova Njemačke koja broji osamdeset klubova, na berlinske kulturne udruge i još na neka koja su sudjelovala u razotkrivanju nepravilnosti rada HSKNJ. Govorom mržnje iz svih raspoloživih sredstava šaka njegovih zagovornika počinje dijeliti Hrvate na dobre i loše starim ideološkim manirima, etiketirajući udbašem svakog tko ne dijeli njihovo mišljenje, pri čemu se nije razmišljalo da će obmanjivanjem hrvatske i njemačke javnosti najveću štetu nanijeti upravo Hrvatima.

:: Kako komentirate napade na urednika VL-a Stipu Puđu koji je također bio na meti Mije Marica i dijela HSKNJ?

Posebno moram zahvaliti uredniku inozemnog izdanja Večernjeg lista Stipi Puđi i čestitati na njegovoj hrabrost da se suprotstavi jednoumlju. Stipe Puđa je prvi koji je kroz Večernji list u Njemačkoj stvorio objektivniju sliku, pogotovo politički korektniju života Hrvata u Njemačkoj. Posebno sam mu zahvalan što je građane hrvatskog podrijetla u Njemačkoj medijski oslobodio političkog jednoumlja, naslijeđa totalitarističkih ideologija iz prošlosti. I time pridonio slobodi hrvatskih medija poštujući kodeks, te dao demokratsku notu. Upravo to smeta svima onima koji su do sada držali Hrvate u političkom zatočeništvu lijeve ili desne radikalne struje. Sloboda je nešto čega se najviše plaše. Jer ti demoni imaju samo šansu dok ljude drže u ideološkom zatočeništvu. Puđa je imao hrabrosti suprotstaviti se tim ljudima znajući što ga čeka. Skinuo je masku sitnom manipulatoru bolesnih ambicija i time si je stvorio neprijatelje, pogotovo među onima koji su do sada starim manirima vukli debelu korist.

:: Što ste sve doznali o vođenju HSKNJ u mandatu Mije Marića? I zašto ste reagirali, što vas je potaknulo?

Moja je trenutačna funkcija zastupnika zaduženog za pitanja integracije i zastupnika Kluba SPD-a, a bio sam ponukan izvještajima iz medija koji su neprestano pisali o nepravilnostima u radu HSKNJ. Potom sam više pažnje posvetio tome za što se troši novac naših poreznih obveznika koji je bio namijenjen za pitanje integracije. U lipnju sam osobno pozvao udruge u Berlinu, koje su se našle na udaru Mije Marića, i zajedno s predstavnicima njemačkih institucija razgovarali smo o tome kako taj problem riješiti a ne nanijeti štetu hrvatskim udrugama. Osobno sam se zauzeo da se Hrvatskom svjetskom kongresu pruži nova prilika na temeljima demokratskih vrijednosti, što je i učinjeno. Nažalost, očito je da je Miji Mariću uspjelo napraviti raskol u HSKNJ, a time je gotovo onemogućen daljnji rad HSKNJ s njemačkim institucijama zaduženima za integraciju.

:: Jeste li pokušali demantirati?

Nerijetko su osobe iz javnog života žrtve nepoštovanja novinarskog kodeksa. Vjerodostojni medij koji poštuje svoju publiku na to će obratiti posebnu pažnju. Znam da nikome nije jednostavno priznati pogrešku, ali to se u profesionalnom novinarstvu podrazumijeva. Međutim, demanti koji sam poslao na tekst u "7 Dnevno" u kolovozu ta tiskovina nije objavila, nego je ponovila neistinu, dok je minimum kod ozbiljnih medija, ako se ustanovi neistina, da se koristi institut isprike. To je očiti dokaz medijskog linča naručenog od istih struktura jer se konstantno ponavlja ista priča o mojem famoznom udbaštvu.

:: Traje suđenje Perkoviću i Mustaču. Koliko je u Njemačkoj taj sukob oko Perkovića ostavio traga? Pojedini analitičari tvrde da je Hrvatska i dalje pod tihim sankcijama.

Zemlje članice EU ne provode sankcije jedna prema drugoj, ali odnosi Hrvatske i Njemačke svakako bi mogli biti bolji.

:: Kako gledate na situaciju u Hrvatskoj i SDP-u? U prošlom razgovoru za Večernjak sugerirali ste prije izborne konvencije u SDP-u da bi bilo dobro razgraničiti mjesto šefa stranke i predsjednika Vlade.

SDP je ključna stranka u Hrvatskoj na gospodarskom, sociološkom i ekološkom planu. Budući da je SDP demokratska stranka, članstvo mora znati što je najbolje za SDP i za Hrvatsku. To je članstvo odlučilo nastaviti raditi po starom, ja se nadam da su bili u pravu, a kao demokrat tu odluku poštujem.

:: Sprema li nam se grčki scenarij?

Po mojem mišljenju, ne. Ali gospodarsku situaciju u Hrvatskoj moramo uzeti ozbiljno. Već sam nekoliko puta rekao da u Hrvatsku nitko neće investirati ako ne postoje adekvatni uvjeti. Hrvatska je prijavila 77 EU projekata, što je pohvalno i pokazuje da ima ljudi koji se brinu za budućnost svoje države. Međutim, u Hrvatskoj se mnogi bave previše prošlošću, a premalo budućnošću, pri čemu se čak i branitelji instrumentaliziraju, što govori da im ništa nije sveto kada je u pitanju prikupljanje političkih bodova. Hrvatska u svakom slučaju ide naprijed, pomalo usporeno, ali zasigurno mora biti vizionar i primjer u regiji. Uvjeren sam da to Hrvatska može. 

>> Akademik Pečarić: Thompsona napadaju jer je branitelj i pjeva o hrvatskim vrjednotama