Na današnji dan, prije 16 godina, ubijena je Benazir Bhutto - prva premijerka u islamskom svijetu. Samoubilački napad dogodio se na predizbornom skupu, u centru grada Rawalpindija, 27. prosinca 2007., neposredno prije parlamentarnih izbora. Nakon što je, s više hitaca, ustrijelio bivšu pakistansku premijerku, napadač se raznio eksplozivnom napravom, pri čemu je poginulo još dvadesetak, a ranjeno više desetaka osoba. Stravični prizori masakra, o kom su tada izvještavali i novinari Večernjeg lista, obišli su svijet.
Benazir Bhutto rođena je 1953., u pakistanskom gradu Karachiju, a u povijest je ušla kao prva žena – premijer, na čelu jedne postkolonijalne, muslimanske države. Premijersku je dužnost obnašala čak dva puta - od 1988. do 1990., te drugi put, od 1993. do 1996. Čvrst temelj za briljantan, politički uspon zasigurno je bila i njena obitelj - bila je najstarije dijete dobrostojećeg odvjetnika, Zulfikara Alija Bhutta, koji je s navršenih 30 godina, 1958. godine, prvi put postao ministar, da bi 1963. preuzeo dužnost pakistanskog ministra vanjskih poslova, a nedugo zatim, 1971., postao prvi, demokratski izabrani, civilni predsjednik Pakistana. No, njegov streloviti uspon, pratio je strmoglavi pad. S vlasti je svrgnut 5. srpnja 1977., vojnim udarom generala Mohammada Zia ul-Haqa, a dva mjeseca kasnije, uhićen je te je 18. ožujka 1978. osuđen na smrt. U zoru, 4. travnja 1979., Bhutto je obješen u zatvoru u Rawalpindiju. Svojoj kćeri Benazir, koja je tada imala 26 godina, 'u naslijeđe' je ostavio Pakistansku narodnu stranku, koju je osnovao.
Mlada Benazir školovala se tada u SAD-u i Velikoj Britaniji. Studirala je filozofiju, politologiju i ekonomiju, a nakon studija na Harvardu i Oxfordu, magistrirala je pravo i diplomaciju. No, neposredno nakon rušenja vlade njenog oca, Benazir je bila uhićena te je u zatvoru provela pet godina. Kada je puštena na liječenje u London, 1984. godine preuzela je vodstvo pakistanske Narodne stranke, koju je jedno vrijeme vodila u progonstvu. Odmah po povratku u Pakistan, 1986. godine, započela je kampanju za demokratske izbore. Popularnost joj je brzo rasla te su se na njenim političkim skupovima počele okupljati tisuće pristaša. Nakon što je diktator Zia ul-Haq poginuo u zrakoplovnoj nesreći, 1988. godine, u Pakistanu su, 2. prosinca, održani prvi izbori. Benazir Bhutto, koja je samo tri mjeseca ranije rodila svoje prvo dijete, na tim je izborima trijumfirala, postavši prva žena-premijer u jednoj islamskoj zemlji.
Turbulentna politička karijera
No, samo 20 mjeseci kasnije, zbog optužbi za korupciju, Benazir je smijenjena, odredbom tadašnjeg predsjednika Pakistana Gulam Išak Kana, da bi tri godine nakon toga, 1993., ponovno bila izabrana za premijerku. Turbulentni se niz i nakon toga nastavio, te je 1996. ponovo smijenjena s dužnosti premijerke, zbog sličnih optužbi za korupciju, koje su taj puta bile adresirane i na njenog supruga. No, mnogi su smatrali da je pravi razlog za smjenu premijerke bio njen politički smjer, koji je naginjao prema zapadu te njen pokušaj demokratizacije zemlje, što se nije svidjelo pakistanskom vojnom vrhu. Iako je, u sklopu svoje izborne kampanje, obećala ukidanje zakona koji su narušavali prava žena, bitku protiv fundamentalističkih, islamskih zakona Benazir Bhutto ipak nije u potpunosti dobila, no, za svojih je mandata, osnovala Vijeća žena svjetskih vođa, imenovala sutkinje te stvorila ženski odjel u Vladi.
Dan o kom je sanjala postao je noćna mora
Nakon državnog udara, 1999., kojim je vlast preuzeo general Pervez Musharraf, Benazir, sa svojom obitelji, odlazi u progonstvo u London i Dubai, odakle nastavlja voditi stranku. U to su vrijeme ona i njen suprug, milijarder Asif Ali Zardari, s kojim je imala troje djece, zbog korupcije, bili osuđeni na zatvorsku i novčanu kaznu. Tek kada ju je, 18. listopada 2007., amnestirao tadašnji predsjednik Musharraf, Benazir Bhutto se, iz progonstva, trijumfalno vratila u Pakistan. Kada je zakoračila na tlo rodne zemlje, uzbuđena i sretna, svoj je povratak nazvala čudom. No, dan o kom je, kako je tada rekla, godinama sanjala, pretvorio se u krvavu, noćnu moru. Iako je, zbog prijetnji islamističkih militanata, njen dolazak osiguravalo oko 20 tisuća vojnika i policajaca, samo nekoliko sati nakon povratka iz progonstva na njen je konvoj, u Karachiju, izvršen napad. Tog je četvrtka, u večernjim satima, u samoubilačkom napadu ubijeno oko 150, a ranjeno više stotina ljudi. U sveopćem kaosu, Benazir je prošla bez ozljeda, no novi napad, koji se dogodio dva mjeseca kasnije, nije preživjela.
POVEZANI ČLANCI:
Nakon što se, na stranačkom skupu u Rawalpindiju, kobnog 27. prosinca 2007., obratila okupljenima, Benazir Bhutto je ušla u blindirani automobil. No, kada je, kako bi pozdravila svoje brojne pristaše, u jednom trenutku izvirila kroz otvor na krovu automobila, postala je meta. Atentator je na bivšu premijerku ispalio nekoliko hitaca iz vatrenog oružja, pogodivši ju u vrat i prsa. Ozljede su bile kobne te je nedugo nakon atentata preminula u bolnici. Samo nekoliko trenutaka nakon što su se prolomili pucnji, pored automobila smrtno ranjene Benazir Bhutto, eksplodirala je i bomba, kojom je napadač presudio sebi, ali i ubio još 20-ak te ranio nekoliko desetaka ljudi. Prva žena na čelu postkolonijalne muslimanske države pokopana je u obiteljskom mauzoleju, u provinciji Sindh, a s njom je u povijest otišla i dinastija Bhutto.
Jadan narod tamo nikako da krenu normalno. Ženska prava i dalje ne postoje. Zamisli svoju majku ili sestru u tom društvu.. strava.