Kada je Kata Šoljić pronašla tijelo četvrtog ubijenog sina tiho je zajecala: 'Takvo što povijest još nije zapisala'

Beskrajno tuzna priča.

Sramotno je i ponižavajuće da se slučajne bitange slikaju uz spomenik hrvatske majke Kate koji su e skrivali u mišjim rupama čekajući pobjednika da dignu njegovu zastavu, dok su njezini sinovi ginuli za našu slobodu

Tužno ječi majka stara na zgarištu Vukovara, oči digla k nebu gore usta plaču i govore: Niko, Ivo, Mijo, Mato od Boga mi blago dato. Sokolovi lijepi mladi moja radost moji jadi jesul bile teške muke od dušmanske klete ruke? Niko, Ivo, Mijo, Mato utrobe mi suho zlato imal igdje znak krvavi imal pusti grob u travi? Majka bi mu dopuzala sinke svoje otkopala tužno jeca majka Kata za srce se bolno hvata. Tješila je bijela ptica sa Mitnice golubica. Ne jsuči stara majko mučenice Šoljić Kato sinci tvoji junaci su kukavički mrli nisu u oku im prkos sjao domu svaki život dao. Sokolovi tvoji mili Hrvatskoj su vjerni bili. Majko nasa Hrvatice nacije nam uzdanice nek ti povijest ime pamti ljubav za dom neka plamti. Žrtvu tvoju Bog nek plati Vukovarska slavna mati.Duša boli ponos žari svijeće pali na Ovčari sinova joj glas govori. Majko stara nemoj plakat nemoj stare ruke sklapat vec podigni glavu gore trobojnici svud vijore.Sikolovi tvoji mili Hrvatskoj su vjerni bili. Slava im