Kada od bombe pogine 22 djece do 14 godina, onda je jako lako proglasiti da je bombaš samoubojica bilo dijete u dobi između 12 i 14 godina. Jedno od tih malih tijela bilo je sigurno u takvom stanju da je bilo lako objaviti da je ISIL u terorističku misiju u Gaziantepu poslao dijete, i to baš na svadbu na kojoj su većina slavljenika bili članovi i pristaše parlamentarne prokurdske Narodne demokratske stranke koju vodi Salahatin Demirtaš. Uvijek me fascinira brzina kojom turske vlasti utvrde tko je bio bombaš samoubojica i tko je odgovoran za teroristički napad, a još je zanimljivije da javnost informira predsjednik Erdoğan osobno. Također, interesantno je da Islamska država nikada nije preuzela odgovornost ni za jedan napad koji im je prišio Erdoğan. Istodobno, ISIL s popriličnom samohvalom preuzima odgovornost za slične napade u Europi.
U posljednje vrijeme Erdoğanu i njegovoj stranci izvrsno ide prebacivanje krivnje za neke događaje na one koji s tim što se dogodilo i nemaju previše veze. Takozvani gulenisti praktički su postali dežurni krivci za sve loše što se u Turskoj događalo u posljednjih 20-30 godina. Po formuli “neka visi Pedro” Erdoğanova stranka sada te svoje bivše ključne partnere optužuje za rušenje ruskog zrakoplova iznad Sirije, za ubojstvo kurdskog novinara i aktivista Hranta Dinka i za bombardiranje jednog kurdskog sela u Turskoj kada su poginula 34 civila. Sjetimo se s kakvim su oduševljenjem dužnosnici Erdoğanove stranke slavili rušenje ruskog zrakoplova, kako su u velikom stilu propustili pozabaviti se hvatanjem i suđenjem Dinkovu ubojici i kako su zapravo nasilno obustavili istragu koja je trebala doći do onih koji su odgovorni za masakr kurdskih civila.
Najnovija taktika je da Erdoğan i njegovi okrivljuju guleniste i za šurovnje i udruživanje s Kurdskom radničkom strankom (PKK). U nastojanju da dokažu kako su upravo to snage koje su razarale Tursku. Jedan je dužnosnik Stranke pravde i razvoja kazao da su gulenisti zajedno s PKK i još jednom skupinom odgovorni za nesreću u rudniku u gradu Somi gdje je poginulo više od 300 rudara. Nakon nesreće, rudari i oporba željeli su osnovati parlamentarno povjerenstvo koje bi se bavilo istragom o njezinu uzroku, ali su radili i na tome da sigurnosni standardi u rudnicima u Turskoj budu bolji. I zamislite tko je sve to zaustavio? Erdoğan i njegova ekipa iz parlamenta tada su (2013.) blokirali osnivanje povjerenstva. Nakon neuspjelog puča, gulenisti su postali glavni krivci i za neuspjeh političkih i mirovnih pregovora s Kurdima, iako su i o tome dvojica potpredsjednika stranke na vlasti davala kontroverzne izjave. Nisu se baš precizno dogovorili.
Sultan Erdoğan i njegovi kao da žele iz kolektivnog sjećanja izbrisati sve svoje grijehe, pa i činjenicu da su sve do prije tri godine s gulenistima bili prst i nokat. Samo se pitam hoće li Erdoğan uskoro sebe proglasiti anđelom pravednikom koji je u zemlju Tursku došao istrijebiti sve zlo koje se u njoj nakotilo. Možda bi u sve to mogao uključiti i samoga sebe!