Zašto naši političari bježe na društvene mreže

U jeku skandala s ministrom kulture Zlatkom Hasanbegovićem kojemu se fotelja opasno drmala nakon što se doznalo da je u studentskim danima pisao za časopis Nezavisna Država Hrvatska, a i fotografirao se s upitnom kapom na glavi za koju još nije sto posto sigurno je li bila ustaška ili su je nosili pripadnici HOS-a, tenzije u ionako podijeljenoj Hrvatskoj još su više uzavrele.

Upravo u tom periodu i predstavnik srpske nacionalne manjine, saborski zastupnik Milorad Pupovac pisao je predsjednici države Kolindi Grabar-Kitarović. I na gotovo četiri stranice požalio joj se na porast atmosfere netolerancije u društvu i poruke mržnje prema političkim, etničkim, ali i svim drugim manjinama u Hrvatskoj.

Sve oštriji dijalog

Hitna reakcija premijera u tim je trenucima bilo nešto što se podrazumijevalo i očekivalo. I do nje je na kraju i došlo. Međutim, kanal koji je Tihomir Orešković odabrao za obraćanje naciji bio je ipak, s obzirom na situaciju, iznenađenje. Jer nije se odlučio ni za konferenciju za novinare, ni za priopćenje za javnost, ni za izjavu za medije. Odlučio se za – društvenu mrežu Facebook.

“Pluralizam podrazumijeva različitost mišljenja i dijalog. Nažalost, dijalog u hrvatskom javnom prostoru postaje sve oštriji i u njemu je sve manje tolerancije. Ne smijemo zaboraviti našu prošlost, ali cilj nam mora biti bolja budućnost. Većina građana koji me zaustave na ulici želi razgovarati o egzistencijalnim pitanjima i o budućnosti. Nažalost, to raspoloženje javnosti ne odražava se u prostoru javne komunikacije i u medijima. Očekujem od svih sudionika javne komunikacije da im tolerancija prema sugovorniku, činjenice i istina budu polazište s kojeg će voditi rasprave”, objavio je premijer Orešković na svom profilu. Što su potom brzinom svjetlosti prenijeli svi portali, čitalo se u radijskim vijestima te svim televizijskim dnevnicima.

I nije to više ništa neobično. Već neko vrijeme političari su dobar dio svoje komunikacije prenijeli upravo na društvene mreže, pogotovo na Facebook.

Popularnost mu je počela rasti još u predsjedničkoj kampanji, a nastavila se dalje, još žešćim intenzitetom, te u izbornoj kampanji za parlamentarne izbore. Danas smo došli do situacije u kojoj ga koriste gotovo svi pa i oni političari koji su mu se trudili oduprijeti.

– Za to ste krivi najviše vi mediji jer ste u nedostatku drugih informacija počeli prihvaćati objave s Facebooka i čitati ih u dnevnicima. Političari su se, logično i očekivano, brzo na to navikli i sada im to i odgovara – kaže Krešimir Macan, stručnjak za odnose s javnošću.

I nije to, dodaje, nikakva specifičnost Hrvatske. To je trend svuda u svijetu. Dovoljno se prisjetiti zadnjih američkih predsjedničkih izbora. Obje kampanje američki predsjednik Obama dobio je upravo na Facebooku.

Politička komunikacija na društvenim mrežama, kaže PR stručnjakinja Aleksandra Kolarić, ima dva cilja. Prvi je, kaže, prijenos poruka u klasične masovne medije, odnosno korištenje Facebooka kao redovitog kanala, što ide više-manje dobro i što će s vremenom, vjeruje Kolarić, zamijeniti dosta starih načina komunikacije.

– A drugi je cilj usmjeren prema građanima i biračima i taj segment je trenutačno jako loš. Dovoljno je otići na profile nekih političara i vidjeti što im pišu građani. Naići ćete na popriličnu količinu netolerancije sa svih strana, verbalnu agresiju i primitivizam – upozorava Kolarić.

Brišu, popravljaju, dodaju...

Popularnost Facebooka među političarima nije neobična s obzirom na sve prednosti koje komunikacija preko takve društvene mreže pruža. Kao prvo, Facebook je za pošiljatelja poruke kontrolabilniji i to mu je jedna od ključnih prednosti.

– Ako se odlučite za konferenciju za novinare ili priopćenje za medije tada uvijek postoji opasnost da će se dio vaše izjave koju ste odlučili prenijeti javnosti staviti u kontekst, ili će mediji izrezati samo dio poruke, koja će uz to biti i podložna tumačenju urednika i novinara. Preko Facebooka možete komunicirati izravno i, što je također jako bitno, vrlo brzo. Zapravo, odmah. Stajalište koje želite podijeliti možete staviti na Facebook kad god vam to odgovara, u bilo koje doba dana i nitko neće moći prigovoriti da niste reagirali na nešto na što ste trebali prije zaključenja novinskih izdanja ili televizijskih vijesti – kaže stručnjak za komuniciranje Mario Aunedi Medek.

A osim što nema vremenskog ograničenja Facebook je, dodaje, popularan i zato što omogućava dvostranu komunikaciju. U realnom vremenu nakon objave statusa političar i njegov tim dobit će reakciju na komunicirani sadržaj, što zna biti itekako vrijedno za daljnje korake. Također, na Facebooku se neke stvari mogu i brisati, popravljati, dodavati...

To je, primjerice, kaže Krešimir Macan, znao raditi HDZ. Međutim, brisanje odgovora i negativnih reakcija pod nekim statusom je isto tako kontraproduktivno jer smisao Facebooka upravo i jest ta dvosmjerna komunikacija.

– U suprotnome se Facebook svodi na samo još jedan propagandni alat za stvaranje zajednice koja će samo slušati, a ne i diskutirati. A to dugoročno nema smisla – kaže Macan.

Međutim, kod nas još uvijek nisu preboljene neke dječje boljke pri korištenju Facebooka. Za početak, napominje Macan, svi bi političari trebali imati verificirane profile. Jer su jedino takvi profili i službeni, pa sve što se na njima napiše može se smatrati i službenom komunikacijom. I nitko se od političara ne može kasnije izvlačiti da to nije njegov službeni profil.

‘Peglanje’ situacije

Još jedna dobra strana korištenja Facebooka u politici je i to što je pogodan za krizno komuniciranje. Primjerice, kada neki političar javno kaže nešto zbog čega je kasnije požalio i što otvara nova pitanja, često timovi koji rade za njega na Facebooku pokušavaju “ispeglati” situaciju. Odličan je alat i za one političare koji nemaju najbolji javni nastup, poput, primjerice, šefa HDZ-a Tomislava Karamarka ili upravo premijera Tihomira Oreškovića koji ima problema s hrvatskim jezikom. Pri izjavama, na konferencijama ili pri obraćanju ti se nedostaci ne mogu skriti. Osim toga, konferencije za novinare uvijek se organizriraju kada se javnosti želi poslati određena poruka, otvoriti neka konkretna tema.

– Međutim, konferencija je i mjesto na kojem novinar ispred sebe ima nekog visokopozicioniranog političara od kojeg želi čuti odgovore i na neka pitanja koja i nisu tema konferencije. Objavom na Facebooku upravo se takve situacije izbjegavaju – kaže Mario Aunedi Medek.

A kao što ima prednosti, Facebook ima i mana. A ta je što si neki političari na njemu dopuste komunikaciju koja je neprimjerena i koja im samo šteti. Nužno je da političari paze na razinu komunikacije na Facebooku, jer je kod nekih sramotno niska i doslovce se pretvorila u verbalne ratove ispod svake razine. Za Krešimira Macana ključno pravilo kojeg bi se svi trebali držati je da ne pišu na Facebooku ono što nikada ne bi izgovorili u izravnoj komunikaciji.

– Zadnjih dana imali smo dosta primjera upravo te žestoke, neprimjerene komunikacije među političarima na Facebooku. I to je očiti dokaz da su političari svoje statuse pisali sami, odnosno da ih nitko nije savjetovao. Išli su na osobnu razinu, a to nije dobro. Zbog toga je uobičajeno i pametno da statuse političarima pišu timovi, a ne uvijek oni sami – kaže Macan.

Zadnji u nizu takvih nepotrebnih i štetnih ratova na Facebooku imali smo prošli tjedan kada su na svojim profilima zaratili SDP-ovac Gordan Maras i mostovac Nikola Grmoja. Rezultat je bio salva uvreda i s jedne i s druge strane.

Maras je Grmoju nazivao grmom iz Metkovića i Karamarkovim vodonošom. Grmoja njega uhljebom koji je postao ministar poduzetništva bez minute provedene u poduzetništvu. I tako su se častili nekoliko dana.

Za stručnjakinju za odnose s javnošću Aleksandru Kolarić takva je komunikacija nedopustiva i šteti političkoj raspravi.

– Razgovore s forama iz kvartovskih kladionica ili prepucavanja koja na Twitteru jednom tjedno vode dvije najjače stranke – HDZ i SDP – besmisleni su. Riječ je o komunikaciji punoj prijetnji, uvreda, ima tu i usporedbi sa životinjama, što posebno vole neki SDP-ovci poput Ranka Ostojića. Ljudi to gledaju i normalno da si potom misle: čekaj malo, ako mogu oni, što ne bismo i mi njima opsovali člana obitelji ispod nekog njihova posta. I tako to počne – kaže Kolarić.

Facebook je, dodaje, odraz onoga što u ljudima postoji i na njemu nema kočnica. A nakon takve komunikacije, upozorava, ne slijedi ništa drugo nego psovke, a potom i šake. I premda će se Facebook, smatra, koristiti sve više, nikada neće potpuno istisnuti ostale oblike komuniciranja. Međutim, taj će se kanal samo dodatno razvijati te će komuniciranje pomoću Facebooka dobivati i nove dimenzije.

– Naši bi političari trebali na Facebooku više testirati neke odluke, prijedloge. Primjerice, ako imaju neku inicijativu, bilo bi dobro da je objave na Facebooku i pitaju svoju publiku što misli o tome. Takve reakcije mogu biti itekako korisne. Primjer političara koji je to izvrsno radio je laburist Miroslav Varga iz osječke županijske skupštine. On je znao na svom profilu objavljivati i materijale za sjednicu skupštine te je tražio građane da daju prijedloge, traže gluposti u materijalima... To je ta izravna demokracija koja još uvijek nedostaje – kaže Krešimir Macan.

Volio bi doživjeti, dodaje, da političar tipa Zorana Milanovića komentira na Facebooku stranicu Tomislava Karamarka. Takve prepiske do sada smo vidjeli samo na stranicama dviju najvećih stranaka na Twitteru, ali njihovi šefovi još se nisu usudili napraviti i taj korak.

– Uvijek je lakše ratovati kada ste anonimni. No mislim da bi bila super fora da Milanović ili Karamarko nešto komentiraju jedan drugome ili da Milanović komentira nešto na profilu predsjednice. Svi bi to pratili i gledali ima li reakcije ili je li što brisano. Sve su to situacije koje tek čekamo – kaže Macan.

Ponekad je za političara iznimno važno poslati poruku za koju želi da je vidi što više ljudi.

Fanovi nisu glasači

– U tim slučajevima pojačava se doseg poruke. Naime, do deset posto fanova na Facebooku vidi poruku besplatno. Sve preko toga dodatno se plaća i može stajati od 100 do 2000 kuna – kaže Macan.

To se posebice radi u izbornim kampanjama kada je političarima i njihovim timovima iznimno važno doći do što više ljudi. Upravo u vrijeme kampanje stranke su i bilježile najveći porast fanova.

– Između rujna i studenoga prošle godine, dakle u ta dva ključna mjeseca kampanje, HDZ je povećao porast fanova na Facebooku za čak 188 posto, SDP za oko 85 posto, a Most za oko 105 posto – kaže Kolarić.

Međutim, također je važno znati da broj fanova i broj glasova nije jedna te ista stvar.

– Fanovi ne znače puno i konverzija fanova u glasače je dugačak proces – kaže Kolarić. Kao primjer navodi neke stranke koje su pred parlametnarne izbore imale više fanova na Facebooku nego što su dobile glasova na izborima.

– Živi zid je, primjerice, imao 104 tisuće fanova, a lista je dobila ukupno 95 tisuća glasova. Stranka Pametno imala je 7300 fanova, a dobila je ukupno 6000 glasova – kaže Kolarić.

S druge strane, stranke poput ORAH-a, IDS-a i HDSSB-a dobile su pet puta više glasova nego što su imale fanova, SDP čak 27 puta više, a HDZ oko 15 puta više.