Kada otkrijem tko mi napada obitelj, onda ću odlučiti koga ću podržati na izborima

Gotovo pet mjeseci osječki gradonačelnik Ivan Vrkić nije kročio u zgradu Gradske uprave. Oporavljao se za to vrijeme od teške operacije srca, ali i kasnijeg moždanog udara, koji su ga zadesili u travnju. Zbog bolova u prsnom košu, liječen je u osječkoj bolnici. Nalazi su tada pokazali da nije riječ o novom infarktu, ali i da je zbog suženja srčanih arterija nužno kardiokirurško liječenje i operacija. Zbog složenosti dijagnoze prevezen je ubrzo u KBC Zagreb, gdje je operiran 18. travnja. Vratio se na posao sredinom rujna, iako oporavak još traje.

Iza njega je zavidan politički životopis. Mlad je kročio u politiku, bio je sudionik Hrvatskog proljeća. Još kao mladiću, uzeli su mu 1971. putovnicu, a vratili mu je 18 godina kasnije. Preuzeo je na sebe osjetljiv zadatak mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. Čovjek je za SOS situacije, za koje ga angažiraju i lijevi i desni. U misiju spašavanja Belja, tada potresanog štrajkovima očajnih radnika, poslao ga je HDZ prije 17 godina. Već je bio u mirovini. Tvrtku je postavio na noge i prodao Ivici Todoriću. Sličan scenarij primijenio je i 2012., kada ga je Kukuriku koalicija dovela u Tvornicu ulja Čepin. Uljara je prodana Marku Pipuniću. Poslovi su to u kojima treba vješto balansirati između gospodarstva i politike. Pozvan je u pomoć i kada je lijeva koalicija 2013. namjeravala na izborima rušiti HDSSB-ovca Krešimira Bubala. Upravo gradonačelnički posao, priznao nam je prije dvije godine, na početku drugog mandata na čelu Osijeka, najteži je koji je radio. I bez obzira na sve, čak i nakon operacije srca i moždanog udara, 72-godišnji Ivan Vrkić za narušeno zdravlje neće kriviti politiku...

Operacija srca i kasnije moždani udar ostavili su vidljive posljedice na vama. Kako se nosite s njima svakodnevno?

Pa, uključio sam u svoj oporavak i brigu za posao. Zato relativno često, tri do četiri puta tjedno, dolazim na posao, da radom pokušam poboljšati taj svoj oporavak. Inače, osjećam se dobro, ali imam tehničkih problema jer još ne mogu dobro hodati i potpuno razgovjetno govoriti, kažu mi u šali da malo “vučem” na Bandića. Dakle, to su tehnički elementi koji me susprežu da bih mogao aktivno raditi jednako kao što sam radio prije nego što sam završio u bolnici. Što se, pak, tiče mentalnih sposobnosti, ne osjećam nikakvu razliku između prethodnog i sadašnjeg razdoblja.

Poznavajući vas kao vrlo aktivnu osobu, pretpostavljamo da vam je prilično teško nositi se s takvim barijerama.

Teško mi je zato što u svakom trenutku moram voditi računa o tome da imam neka ograničenja na koja nisam navikao. No, svaki dan to sve lakše podnosim.

Dogodi li se da se malo zaboravite pa se preforsirate?

Ne, pazim na sebe.

Prije iznenadnog odlaska u travnju u bolnicu, jeste li osjećali ozbiljne tegobe ili vas je samo sasjeklo?

Imao sam neke probleme koje nisam znao opisati, pa nisam bio siguran jesu li ozbiljni sve dok to nisu rekli liječnici. Kad su me liječnici uzeli u svoje ruke, postavili su pravu dijagnozu i tada sam završio i na operaciji i oporavku, ugradili su mi dva stenta. Nakon operacije srca, u bolnici sam doživio moždani udar pa i dalje ne mogu dobro hodati. No, ne osjećam nikakvu fizičku bol, nije mi loše, samo što još uvijek ne vladam savršeno situacijom.

Jeste li u ijednom trenutku očajavali?

Nikada nisam očajavao, nisam pokleknuo, nisam se predao. Liječnici su mi omogućili da bezbolno prođem kroz sva stanja, i na tome sam im neizmjerno zahvalan. Nisam, naime, pretrpio ništa, jer ništa nisam osjetio, nikakvu bol. Ne sjećam se, jedino, nekih trenutaka, pa tako ni da sam bio u komi.

Koliko ste prisutni u radu Gradske uprave? Štedite li sami sebe, štede li vas suradnici?

Svakodnevno sam u telefonskom kontaktu sa suradnicima, a tri do četiri puta tjedno dolazim u zgradu Gradske uprave i držim kolegije. Ključne odluke ja donosim, u dogovoru s mojim zamjenicima, koji onda, svatko u domeni svoje odgovornosti, rade posao za koji su nadležni.

Kakve su liječničke prognoze za vaš oporavak? Kada ćete biti onaj stari?

Prošlo je sedam mjeseci od operacije, 18. travnja sam operiran, a kažu da intenzivni oporavak traje do godinu dana, a potom ide sporije. Zato sam napustio Krapinske toplice i došao u Bizovac, gdje svakodnevno idem na tretmane, vježbam određene pokrete i polako napredujem. Samoinicijativno sam otišao iz Krapinskih toplica jer mislim da u Bizovcu imam bolji tretman.

Što je obitelj rekla na to što ste se relativno rano vratili “u pogon”? Čuli smo da ste se, i dok ste bili na bolovanju, znali iskrasti na kavu i zabrinuti sve oko sebe...

Obitelj misli da sam trebao pričekati, ja mislim suprotno i nisam ih poslušao jer sam stava da će mi to pripomoći u vođenju poslova, ali i u oporavku. Očekivali su od mene da se držim potpuno svih uputa, ja sam ih se držao onoliko koliko mislim da je bilo potrebno, a to je bilo i više nego što su oni govorili. Ali nisam ostao samo na tome da ih slušam, nego sam i ja preuzimao inicijativu.

Jeste li u ijednom trenutku razmišljali o tome da napustite funkciju gradonačelnika Osijeka i ne vratite se na posao?

Razmišljao sam o tome hoću li imati mentalne snage, a ni u jednom trenutku nisam osjetio da imam nekih mentalnih problema. U iščekivanju, to me dovelo u situaciju da su prošle prve dvije godine mandata, kad sam mogao podnijeti ostavku. Kako to nisam učinio na vrijeme, sad više ne mogu dati ostavku, moram, ali i želim, ostati do kraja, uz pomoć suradnika i zamjenika. Mislim da se snalazim u problemima i da stvari polako, ali sigurno, preuzimam u svoje ruke. Nije mi naporno jer mi posao čini silno zadovoljstvo.

Dok vas nije bilo, vaši su se zamjenici morali nositi s prozivanjima da se u Osijeku ništa ne gradi, da grad zaostaje. Što biste odgovorili građanima i političkim oponentima koji iznose takve kritike?

Nisu se borili s prozivkama građana, nego s pojedinim institucijama, vodstvom jednog lokalnog medija i pojedincima iz HDZ-a. Jedan dio ljudi iz HDSSB-a prešao je u HDZ i nastavio istu politiku kao u vrijeme kad je postojao HDSSB. Grad normalno funkcionira i ni od čega nije odustao.

Spekulira se da HDZ planira rušiti predsjednika Gradskog vijeća Osijeka Željka Požegu jer savjetuje predsjedničkog kandidata Miroslava Škoru, kao i da ta stranka planira, u konačnici, preuzeti Vijeće. Što vam je poznato o tome?

Imam o tome neke poluslužbene i službene informacije. Rekao sam svoj stav: koaliciju sam dogovarao na početku, i ostat ću u njoj do kraja. Oni ako imaju većinu, neka rade ono što misle da trebaju.

Poznati ste kao političar koji oko sebe uspješno okuplja i lijeve i desne. Kako biste funkcionirali kada bi HDZ preuzeo Vijeće? Na izborima su vas, podsjetimo, podržali HNS i SDP...

Provodio bih program opcije koja me podržala na izborima za gradonačelnika Osijeka, a ne one koja bi sa mnom, kako sam čuo u razgovorima, kohabitirala. Ostajem pri svome i svojim projektima i ništa ne bih mijenjao.

Koliko se može vidjeti na društvenim mrežama, čak i neki veliki gradski projekti, poput uređenja trga u baroknoj Tvrđi, naišli su na kritike, a nastavilo se to na niz negodovanja zbog sječe zelenila...

To je zato što čitate samo jednu stranu, ne čitate i moj Facebook, gdje su reakcije izvrsne. Inženjerima koji nisu dobili posao na našem natječaju ne preostaje ništa drugo nego da prigovaraju. Ali mi smo završili velik posao, grad je bogatiji za jedan novi, sjajno izvedeni urbani prostor vrijedan 70 milijuna kuna, a to je Trg Vatroslava Lisinskog u Tvrđi. Uređenje tamošnje zgrade vojne pekare, stare 300 godina, u završnoj je fazi i uskoro će biti predano na upotrebu građanima kao mjesto okupljanja kreativnih urbanih ljudi, udruga, tvrtki, odnosno svih onih čiji potencijal može dodatno oplemeniti ovaj predivni grad. Naravno, na tome nećemo stati. Dobili smo još novca, za bastionsku trasu. Tražili smo da nam naprave projekte i oni su u fazi provjere, evaluacija i razgovora. Svatko može iznijeti svoje mišljenje jer su sastavni dio velikog urbanog projekta Tvrđe, jedinstvenog u Hrvatskoj, i primjedbe, sugestije i savjeti građana i struke.

Pratite li utrku za Pantovčak? Imate li favorita?

Pratim, nemam favorita. Imam dvojbe. Naime, netko mi teško napada obitelj. Ne znam koja je to osoba ili koja je to stranka. Kad saznam tko je to, odlučit ću koga ću podržati i za koga ću glasovati na predsjedničkim izborima.

Kako to mislite da vam netko napada obitelj?

Tako što mi napadaju sina, kćer i suprugu da u nekim projektima sudjeluju u donošenju odluka. U mojim projektima i odlukama sudjelujemo samo ja, moja struka i moj tim. Netko tko vodi tu kampanju očito ima nešto protiv mene, mojih projekata i moje obitelji. A ja ću do izbora saznati tko.

Čitav niz istaknutih osoba u predsjedničkoj kampanji ima veze s Osijekom – Ivan Anušić, Mate Radeljić, Miroslav Škoro... Sumnjate li na nekoga od njih?

Moja obitelj nije dobra sa Škorom, ja s njim ne komuniciram. Dakle, tu je kraj. Izvrstan sam bio s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović, Zoranom Milanovićem, ali i s Ivanom Anušićem. No, moji suradnici govore da Anušić radi protiv mene. Ja u to ne vjerujem jer izvrsno s njim surađujem. Ne znam tko je...

Osječani su, već smo spomenuli, ponovno na nacionalnoj političkoj sceni, a među njima i Ivan Vrdoljak, koji vas je i “nagovorio” 2013. da se prvi put kandidirate za gradonačelnika Osijeka. U kakvim ste danas odnosima s njim?

S Vrdoljakom sam u izvrsnim odnosima i mislim da je, bez obzira na to koliko je to bio njegov životni salto mortale, napravio pravi potez kad se ujedinio s HDZ-om, jer je dao HDZ-u mogućnost da sve negativne “inpute” pretvori u pozitivne i na taj način izvuče Hrvatsku iz krize.

Šest je godina gradonačelničkog mandata iza vas, žalite li zbog ičega?

Ne žalim ni zbog čega, jedino stalno preispitujem jesam li dovoljno posvećen poslu koji sam preuzeo i onome o čemu sam govorio. Još moram preispitati i provjeriti hoću li imati zdravlja i snage da završim započeti posao.

Pretpostavljam da se, nakon isteka mandata, nećete više politički angažirati.

I ja tako mislim, ali ako me zdravlje posluži, vjerojatno ću sam sebe prevariti.

Znači, niste politici rekli zbogom?

Ne, nisam, u politici sam više od 50 godina i smatram da još imam što reći i učiniti.

A zdravlje?

U izvrsnom sam stanju, jedino tehnički još ne funkcioniram potpuno, ali liječnici kažu da će i to doći na svoje. Sin i supruga su mi velika podrška i samo traže da budem strpljiv i čekam da sve dođe na svoje mjesto.

U politici ste od mladosti, bili ste sudionik Hrvatskog proljeća, odradili ste i mirnu reintegraciju... Ne mislite li da vas je politika stajala zdravlja?

Ne, nije uopće. Dijabetičar sam, kao što je dijabetičarka bila i moja majka, i mislim da posljedice dolaze od šećera, a ne od politike. Politika je moj život, živim za nju i od nje.