'Kaj bi ja štel? Oroslavje 2.0, a zatim i Hrvatsku 2.0'

Viktor Šimunić zviždač iz Zagorja i nezavisni kandidat za gradonačelnika Oroslavja odgovorio je na tri pitanja za Večernji list.

1. U aferi koja je odjeknula zemljom otkrili ste kako vas je HDZ pokušao kupiti u zamjenu za podršku na lokalnim izborima. Sada na izbore za gradonačelnika izlazite sami. Najmlađi ste vijećnik, najmlađi kandidat za prvog čovjeka grada, ali i trenutačno najpoznatiji čovjek u Oroslavju. Zašto ste se kandidirali?

Kandidirao sam se i prije četiri godine, bilo mi je tada 26 godina. Građani me još nisu prepoznali, i s time sam bio O.K. Tražio sam način kako kao gradski vijećnik najviše mogu pomoći svom kraju. U međuvremenu su za mene ljudi već čuli te znaju da sam nepotkupljiv. Stavljam se svojim građanima na raspolaganje za javnu funkciju kako bismo zajedno mijenjali stvari koje ne štimaju. Ima ih koliko hoćete, od korupcije, podataka koji su nedostupni pa sve do šodera kraj nogostupa koji čak dvije godine nije počišćen... Tko zna kakvi će još sve kosturi izletjeti iz ormara gradskih otaca u Oroslavju kada ga otvorimo.

2. Kada su vas pokušali potkupiti, postavili su vam pitanje: ‘Kaj bi ti štel’. Što biste, na kraju, vi htjeli?

Mlad sam, želim se prvo dokazati u svojem kraju, da Oroslavje bude grad za primjer. Ako je mogla Sveta Nedjelja, zašto ne bismo mogli i mi? Zašto ne bismo podigli ljestvicu još i više? Samo tako Hrvatsku možemo mijenjati nabolje. Želim sa svojim susjedima stvoriti Oroslavje 2.0, i biti primjer za Hrvatsku 2.0. Da sve bude javno dostupno, propisano i da se rješava po prioritetima, a ne po principu: ‘Halo, meni treba...’, odnosno kad netko nazove nekoga da mu što riješi. Želim da se odreknemo naknada za vijećnike, da ljudi mogu uživo gledati naše sjednice, da znaju kako se proračun troši. Jer, ako postanem gradonačelnik, ja sam taj koji će trošiti novac svojih susjeda i želim da zajedno biramo u kojem smjeru ćemo razvijati grad. Ako u nečemu i pogriješimo, sve će se transparentno znati.

3. Proputovali ste od Sjeverne Koreje sve do Černobila, vidjeli svijet. I blještavilo i tugu. Gdje ima mjesta za napredak u turizmu, to nam je ipak najvažnija grana?

Najveća prednost Zagorja, što svaki put vidim kad se vratim s puta kući, jesu naši brežuljci i kleti, a svuda vlada mir. Ekoturizam treba biti naš adut. Zamislite da netko iz Emirata dođe u Zagorje i vidi u kojem smo prekrasnom zelenilu, s pitkom vodom. Ne moramo mi raditi zip-lineove i čuda. Imamo prirodu i mir. Kud ćeš ljepše, to moramo iskoristiti.