Imovinske kartice, što su već postale obvezom državnih dužnosnika, od iduće godine bi se trebale uvesti za sve građane. Prema Vladinu prijedlogu izmjena Zakona o porezu na dohodak, građani bi do kraja veljače morali sami poreznoj upravi prijaviti svoju pokretnu i nepokretnu imovinu, u tuzemstvu i inozemstvu. Detalje će propisati poseban pravilnik, ali već sada u zakonskome prijedlogu piše da bi prijaviti trebalo nekretnine (dakle stanove, kuće, vikendice, zemljište), i pokretnu imovinu (u koju se ubrajaju automobili, motocikli, plovila, zrakopolovi, umjetnički predmeti, zbirke, dragocjenosti). Prijaviti bi trebalo gotovinu, dionice i druge vrijednosne papire, vlasničke udjele...
Tragovi utaje vide se i sada
Imovinske bi kartice tako postale baza za usporedbu s prijavljenim prihodima u idućim godinama, kad bi u obvezi građana ostalo da je sami prijave samo ako im se imovina uveća više od 75 tisuća kuna.
Ivan Šuker, HDZ-ov saborski zastupnik i gradonačelnik Velike Gorice, sa solidnim iskustvom iz porezne prakse, upozorava na nekoliko okolnosti s kojima će se projekt imovinskih kartica susretati. Porezne uprave još nisu stigle obraditi oko 500 tisuća prijava poreznih obveznika iz ove godine, a iduće godine bi se na njih moglo sručiti više od 3,5 milijuna imovinskih kartica koje bi trebalo obraditi uz redovit posao.
Neke vrste vrijedne imovine država ni uza sav taj trud neće opet moći registrirati. Ne samo zato što im građani neće prijavljivati baš sve što imaju po kućama, nego i zato što oni spretniji imovinu drže u vlasništvu tvrtki, a ne na osobno ime. Većina skupih jahti i glisera glasi na poduzeća, upozorava Šuker. Mišljenje je toga saborskog zastupnika da su porezne uprave mogle i po sadašnjim zakonima ulaziti u trag neprijavljenim prihodima. Kada netko kupi stan ili kuću, ta transakcija prilikom plaćanja obveza državi ionako prolazi kroz ruke porezne uprave. Poreznici su i po sadašnjem zakonu mogli vrijednost nekretnine usporediti s prijavljenim prihodima građana.
Poreznici bi imali sasvim dovoljno posla da žele na taj način provjeriti imovinu i prihode iz tekuće godine, a teško da će se moći baviti i slučajevima, primjerice, kroz pet godina unatrag.
SDP-ov zastupnik Pavle Kalinić smatra da imovinske kartice mogu biti korisne, osobito kada bi mogle istinito obuhvatiti imovinu i upozoriti na slučajeve u kojima je prijavljeni prihod kroz određeno razdoblje bio, primjerice, 15 milijuna kuna, a stečene nekretnine - 15 milijuna eura. Kao politolog, Kalinić je svjestan toga da obvezno prijavljivanje imovine za sve građane neće biti dočekano s ravnomjernim simpatijama.
- Nemojmo biti naivni! Nije sporno da država ima evidenciju o imovini građana, nego to što država zapravo želi. Već ima znakova da je pravi cilj oporezivanje te imovine, a ne samo hvatanje porezne utaje - kaže IDS-ov saborski zastupnik Damir Kajin. Embrij tog političkog nauma Kajin vidi u porezima na neiskorištene poslovne objekte i zemljište, koji su zakonski uvedeni, ali je lokalnoj samoupravi prepušteno hoće li ih primjenjivati. No u općinama i gradovima bilo je dovoljno razuma da se na to ne nasjedne.
- U Istri je oko 40 posto neobrađene zemlje u vlasništvu države. Kako bismo u isto vrijeme mogli ubirati porez na neobrađenu zemlju privatnih vlasnika, - pita Kajin.
400 tisuća tranzicijskih "kapitalista"
Sumnjajući, dakle, da je prava namjera imovinskih kartica uvesti porez na imovinu, Kajin smatra da politika koja se na to sprema, ne razaznaje razliku između imovine nastale u kapitalizmu i one u tranzicijskim sustavima. Oko 400 tisuća građana Hrvatske stanove su stekli u vlasništvo otkupom društvene imovine. Njihovi su prihodi nerazmjerno mali u odnosu prema toj imovini, a nova porezna obveza mogla bi ih uništiti.
Razlike u stajalištima kreću se od toga da je uvođenje imovinskih kartica prijeko potrebno, kao što tvrde predlagatelji zakona, preko dvojbi o sposobnosti državne administracije da tu ideju realizira, do sumnji u prave namjere te zamisli. To pak obećava, u najmanju ruku, zanimljivu saborsku raspravu.
Deana Knežević