Kako bi kćer spasila iz ralja prostitucije, majka ušla u "posao"

Dokle seže majčinska ljubav? Ustreba li, i do pakla, pa i pakla prostitucije. Upravo tamo zavirila je jedna majka: zove se Svjetlana, Beograđanka je, ali Hrvatica rođenjem pa i uglednim podrijetlom, jer njezino obiteljsko stablo seže do vremena slavne Habsburške Monarhije.

Premda bi se o tome dala napisati podeblja knjiga, svoje je mjesto pronašla u recentnoj književnosti zahvaljujući nevjerojatno hrabroj i opasnoj avanturi ukoričenoj u knjizi “Prostitucija kroz vekove” (u izdanju Srpskog bibliofilskog društva) autora Ivana Lazarevića.

  Provincijalka u Beogradu

– Jednostavno sam morao zabilježiti surovu i bolnu priča majke čija se kći, do tada besprijekorno dijete, upustila u prostituciju. Ona je i pouka i poruka svima nama jer kao što nam dijete, do tada uzorno, može postati loš đak ili narkoman, tako se može upustiti i u posao prodaje svoga tijela i mladosti – kaže beogradski pisac, koji je Svjetlanu upoznao pukim slučajem kada je zatrebao uslugu njezine tvrtke. Kada joj je povjerio da piše knjigu s tematikom prostitucije, otvorila je dušu. Iz manjeg mjesta na jugu Srbije, Svjetlanina kći Zorana uputila se na studij u Beograd potkraj 90-ih. Kada je Svjetlana, na drugoj godini studija, odlučila posjetiti kćer, dočekala ju je u velikom stilu.

– Čekala me na postaji s buketom cvijeća i taksijem. Rekla mi je da radi u dva kafića – ispričala je Svjetlana. No, pozivi na mobitel bili su sve češći i u sve neobičnije vrijeme. Gonjena sumnjama, iz kćeri je iscijedila priznanje da radi u agenciji za poslovnu pratnju, kao sekretarica. Djevojka je počela plakati, njezina majka nije mogla: bistar um započeo je kovati plan kako spasiti kćer.

– Bila je dobar “materijal”, dijete razvedenih roditelja, sama u nepoznatom gradu, ljutita na oca koji je zahtijevao da se vrati kući ako ne poboljša ocjene na fakultetu. Prestao je slati novac, a ona je pod svaku cijenu odlučila ostati – prisjetila se Svjetlana. Zoranu je, ispostavilo se, “nanjušio” lukavi mladić, rekao joj je da može imati još više novca i ponudio posao u agenciji za poslovnu pratnju. Počela je kao sekretarica, koja je shvatila da kao “djevojka” može zaraditi više.

 – Znala sam, ako gazdama donosi dosta novca, neće je tako lako pusti. Tko bi se odrekao koke koja nosi zlatna jaja? Kada sam osjetila da razmišlja da otamo ode, rekla sam joj da im kaže da su roditelji saznali čime se bavi, da sam ja u Beogradu. Vratila se nekoliko sati poslije ponoći. Pretučena – kazuje Svjetlana, koja je odlučila kćer odvesti u Hrvatsku, što dalje od beogradskih ulica. No, Zorana je imala drukčije planove, pa je obavijestila majku da odlazi u Italiju, poslom. I s lažnom putovnicom.

– Izgubila sam sve. Kćer. Obitelj. Tvrtku. U samo nekoliko mjeseci izbivanja moj me poslovni partner doveo do bankrota. Bila sam bez sredstava za život – kaže Svjetlana, koja se za pomoć obratila nevladinoj udruzi koja se bavi trgovinom ljudima u kojoj joj je dodijeljen savjetnik. Uzeli su Zoraninu fotografiju i rekli da će učiniti sve što je u njihovoj moći da je vrate, a kad se to nije dogodilo, Svjetlana je odlučila prijeći s druge strane zakona.

 Sekretarica u agenciji

U časopisu “Halo, oglasi” u rubrici za nova radna mjesta naišla je na oglas koji traži sekretaricu u – agenciji za poslovnu pratnju. Sutradan je popila sedativ i ušla u zgradu u samom središtu Beograda.

– Prvi sam put bila na ugovaranju prodaje ženskog tijela. Marija govori u slušalicu kratko i odrješito: “A kog oglasa”, pita, kratka tišina, “Ta djevojka trenutačno nije ovdje, možda neka druga”, opet tišina, zatim nastavlja: “25 godina, smeđa, skladno građena, grudi trojka ..” S drugog aparata zove, shvaćam 988, raspituje se za ime i adresu vlasnika broja telefona .... Ponovo bira broj, govori, očito djevojci da bude spremna, zove vozača ... I posao je dogovoren. Te noći oprostila sam se od sebe kakvu sam do tada poznavala – kazala je Svjetlana, koja je idućih mjeseci, u ulozi “sekretarice”, stjecala povjerenje “djevojaka”, a s vremenom i gazde Vlade. Nakon što je jedne noći uspjela “nanjušiti” raciju i spasiti djevojke i gazde od uhićenja, upravo je gazdi otvorila svoje srce, priznala svoju misiju i zamolila za pomoć. I nije pogriješila jer je upravo gazda Vlado svojim kontaktima pomogao da se Zorana vrati kući. Svojoj majci, koja je danas, kao i kći, daleko od ulice, ali vjeruje da njezina priča treba biti zabilježena kao upozorenje drugim majkama.