Procjena je da najmanje 40 posto, a po nekima i tri od pet igrača engleskog Premiershipa bankrotira u roku od pet godina nakon što završe karijeru. Čak 33 posto ih se razvede u roku od jedne godine nakon završetka karijere.
Prosječna je plaća igrača te financijski najsnažnije svjetske nogometne lige 30.000 funti tjedno, što je oko tri i pol tisuće funti više nego što iznosi prosječna engleska plaća. Jedino je razlika u tome što se radi o godišnjim primanjima. Kod nekih, poput vrhunskih igrača kao što su Wayne Rooney ili Eden Hazard, ta se primanja približavaju i 200.000 funti tjedno. Ipak, i dalje znatan broj igrača ne uživa u tom novcu do kraja života.
Rasipništvo stil života
Kako i bi, ako, recimo, Thierry Henry sebi izgradi akvarij visok četiri kata. Unutar kuće u kojoj zapravo nikada ni ne boravi. Mediji tek nagađaju koliko egzotičnih automobila ima Stephen Ireland, a na koje sve načine troši Mario Balotelli bolje da ni ne pokušamo nagađati. Da je nekadašnji arsenalovac Paul Merson propao, doznalo se tek nakon što više nije mogao otplaćivati kredit za automobil od 900 funti mjesečno. Kocka mu je pojela sedam milijuna funti koliko je bio zaradio.
Nigerijac Celestine Babayaro, nekadašnji igrač Chelseaja i Newcastlea, ali i LA Galaxyja gdje je igrao s Beckhamom, opovrgao je kako je bankrotirao, no državni dokumenti pričaju drugačiju priču. Na sudske je oglasne ploče prispio nakon što nije uplaćena rata za njegovu kuću u Londonu koju je zapravo kupio za rodbinu tako da tamo ne bude sam. Priča se da je kriva kocka, neki tvrde žene, no činjenica je da je Babayarova karijera vrlo rano krenula nizbrdo. Česte pauze bez prihoda nisu pomogle njegovoj financijskoj situaciji. Dok je igrao, zarađivao je i 25.000 funti tjedno.
Keith Gillespie član je Unitedove generacije '92. u kojoj je igrao s Davidom Beckhamom, Ryanom Giggsom, Paulom Scholesom, braćom Neville... I njega je kocka stajala, i to 7,2 milijuna funti. Tvrdi kako je "betove" uplaćivao i za samog sir Alexa, a potpuno je krahirao kada je posljednji novac uložio u jedan film. Samo što taj film nikada nije snimljen, ali mu je svejedno na naplatu došao porez. O svemu je napisao knjigu "Kako NE biti nogometni milijunaš".
Jednosmjerno ka bankrotu
I Lee Hendrie koji je igrao za Aston Villu "pukao" je na filmu, ali i na nekretninama. Na kraju je ostao dužan i porez pa je sve rezultiralo službenim bankrotom, i to u iznosu 200.000 funti. A zarađivao je 30.000 tjedno. Bankrot je teško podnio, pokušao se dva puta ubiti. Hendrie je bio u generaciji s Lampardom, Gerrardom i Riom Ferdinandom te je smatran podjednako talentiranim. Nije bilo dovoljno.
– Nogomet je poznat po tome da imate veliku kuću, skupe automobile, dobar odmor, skupocjenu odjeću. A lako je doći do toga kada imate novca. Prosječna osoba to ne može, a vi se na takav stil života jako lako naviknete.
Lee Hendrie imao je “pomoć” i oca, bivšeg škotskog profesionalnog nogometaša Paula Hendrieja kako i gdje uložiti novac. Vrijednost njegove imovine u kratko je vrijeme dosegla 10 milijuna funti. Do 2010. izgubio je sve. Hendrie mlađi jednom je otkrio što je bilo.
– Da vam kažem kako sam novac prorajtao kockajući ili da me za nj nije bilo briga, lagao bih vam. Imao sam jedan skupi razvod, uložio sam novac u neke skupe nekretnine koje kasnije nisam mogao prodati i to je bilo to – ispričao je.
– Činilo se kako ljudi koje sam do tada pitao za savjet nisu više imali ideja, više se nisam imao kome obratiti – dodao je Hendrie koji i danas igra za niželigaša Basford United.
Ostavljeni na cjedilu
Gordon Taylor predsjednik je Professional Football Associationa, udruženja profesionalnih nogometaša. On će poreći da možda i trećina profesionalnih nogometaša bankrotira ubrzo nakon završetka karijere. Taylor tvrdi da ih je tek deset, najviše dvadeset posto. Zanimljivije je nešto drugo što je on govorio u doba pisanja o Hendrieju.
– Moram biti oprezan kada govorim o agentima, no oni su ovdje kada stvari idu dobro, ali odjednom nestanu kada krene nizbrdo, kao da su leptiri. Svi profesionalni igrači dolaze u naše udruženje tek kada zaista krene po zlu. Sve je to stvar štednje, opreza, da ne očekujete kako ćete isti stil života moći zadržati i nakon karijere – rekao je Taylor.
No, zanimljivo je kako je prošle godine sam Taylor došao pod povećalo javnosti, ali ne zbog posla, nego zbog činjenice i da je sam nakupio nekih sto tisuća funti u kockarskim dugovima. On je navodno na različite oklade, njih više od dvije tisuće, stavio više od četiri milijuna funti te bio u minusu tih sto tisuća koje je ta neimenovana kladionica tražila natrag. I još je javno pružao podršku Tottenhamovu krilu Androsu Townsendu koji je zbog kršenja propisa o klađenju u nogometu bio suspendiran na četiri mjeseca.
Svijetli primjer Fowlera
Bankrot je proglašen i poznatom Johnu Barnesu, no onda i povučen, a objašnjenje je bilo kako se radilo o pogrešno obračunatom porezu. Cijela stvar ostala je “u limbu”, a Barnes je kruh nakon toga nastavio zarađivati kao - trener Ruande. Treba li se onda čuditi Paulu Gascoigneu koji se nedavno vratio iz bolnice s detoksikacije ili izjavama Georgea Besta da je “sav novac spiskao na alkohol i žene, a ostatak potrošio”. Više se, čini se, treba čuditi Robbieju Fowleru koji danas drži predavanja o tome kako uspješno baratati nekretninama. Fowler je danas “težak” oko 28 milijuna funti, ima oko 80 vrijednih nekretnina, a 2005. stavljen je na listu tisuću najbogatijih Britanaca po Sunday Timesu.
>> Ni stotine milijuna dolara nije im bilo dovoljno, sve su potrošili i završili na ulici!