Politička odluka o odmrzavanju i ponovnom uvođenju redovnog vojnog roka je, po svemu sudeći, donesena. No, mnogi se pitaju koliko je sustav u Hrvatskoj spreman za provođenje obuke i prihvat ročnika, kadrovski i infrastrukturno.
Vojni je rok u Hrvatskoj zamrznut 2008. godine. U godinama prije toga bilo je jasno da se ide ka njegovu zamrzavanju. Ročnike se svakoga vikenda puštalo kući, radi uštede proračunskog novca, uvažavali su se mnogi medicinski razlozi kao nesposobnost za vojni rok, a u trenutku zamrzavanja vojnog roka više od 70 posto mladih u generaciji imalo je priziv savjesti, zbog čega su bili oslobođeni vojnog roka i upućivani na tzv. civilno služenje. Priziv savjesti objeručke je prihvaćan u regrutnim centrima, a civilno se služenje svodilo na povremeno cijepanje drva ili pranje posuđa u domovima umirovljenika. Godinu dana prije zamrzavanja, 2007., napuštena je jedna od baza temeljne obuke ročnika – pulska vojarna Muzil, koja je od tada pa sve do danas prepuštena devastaciji.
Danas se temeljna obuka dragovoljnih ročnika, u trajanju od osam tjedana, obavlja u Središtu za temeljnu vojnu obuku u Požegi. Prošlo je kroz nju od zamrzavanja vojnog roka 40-ak naraštaja dragovoljnih ročnika, a u generaciji je bilo uglavnom između 100 i 250 ročnika. Ministar obrane Ivan Anušić rekao je kako se još raspravlja o trajanju vojnog roka, no zasad je najizglednija opcija od tri mjeseca njegova trajanja, te kako bi godišnje obveza vojnog roka vrijedila za oko 17.000 muškaraca.
No, uz Muzil, i mnogi su drugi vojni objekti i kapaciteti napušteni i otpisani, a mnogi i predani lokalnoj zajednici na upravljanje. A ako 17.000 podijelimo na četiri kvartala, dobijemo da bi se odjednom trebalo smjestiti i obučiti gotovo 4000 mladih ročnika. Na tu brojku i dalje treba primijeniti mogućnost priziva savjesti, no ne mora značiti da osoba s prizivom savjesti ovaj put neće morati proći neki oblik obuke.
VEZANI ČLANCI:
– Imamo infrastrukturu koja se koristila za te namjene, no mislim da bi je u većoj mjeri, najblaže rečeno, trebalo revitalizirati, a to znači ulaganje nemalih sredstava. Sada se pokazuje, u biti, da tu vojnu obuku nije trebalo ukidati, možda smanjiti trajanje ili je drukčije organizirati, jer sadašnje ponovno pokretanje sigurno će dugo trajati i puno koštati – smatra vojni analitičar Marinko Ogorec.
Uz napuštanje infrastrukture, ukidali su se i kadrovi korišteni u sustavu obuke, što je još jedna prepreka naglom odmrzavanju vojnog roka.
– Teško je reći kada bi sve to moglo početi, no jasno je da za to treba napraviti velik organizacijski i kadrovski posao te puno promjena u tom segmentu. No, trebat će prvo jasno postaviti ciljeve što se želi postići vojnim rokom, a i duljina vojnog roka ovisit će o tome. Najvažnije je ocijeniti što nam je najpotrebnije u ovim okolnostima. Nije svejedno hoće li trajati tri, jedan ili šest mjeseci. Sve to mijenja i potrebnu kadrovsku i organizacijsku strukturu i potrebnu infrastrukturu – kaže Ogorec, koji smatra kako bi za ozbiljniji početak trebalo barem godinu dana. Ali smatra i kako žurba, iz bilo kojih razloga, nije potrebna.
– Sad kad realno gledate, nemamo neku neposrednu opasnost. Nemamo neku prijetnju koja nam visi nad vratom da bi sve trebalo ići navrat-nanos i brzo. Dakle, ne mora ići brzo i, prema tome, imamo dovoljno vremena da se sve isplanira, organizira i pripremi te da se onda krene kako treba. I smatram da je takav uravnotežen, postupan pristup kudikamo bolji nego ako se nešto radi nabrzinu. Ako ima puno pogrešaka kad se krene, opet će nas koštati – smatra Marinko Ogorec.
I, konačno, ako se opet priziv savjesti primjenjuje kao u danima prije zamrzavanja, kad su tri od četiri ročnika bila oslobođena vojnog roka zbog toga, pitanje je postiže li se puno više ovime od sadašnjeg dobrovoljnog služenja vojnog roka. Marinko Ogorec smatra kako se u Hrvatskoj, svjesno ili nesvjesno, tih godina uoči zamrzavanja vojnog roka priziv savjesti tumačio potpuno pogrešno.
– Ne postoji civilno služenje umjesto vojnog roka, nije to to. Priziv savjesti u svim demokratskim zemljama shvaćen je tako da imate pravo odbiti koristiti oružje, dakle ne želite se koristiti oružjem iz nekih razloga. Ali to vas suštinski ne oslobađa služenja vojnog roka. Prema tome, i osoba s prizivom savjesti najnormalnije mora služiti vojni rok, kao i svaka druga bez priziva, samo što neće koristiti oružje. Suština je da u izvanrednim situacijama onoga s prizivom savjesti nitko ne smije poštedjeti opasnosti kojoj su izloženi ljudi bez prigovora savjesti. Svi idu u borbena djelovanja, gdje svatko ima neku svoju ulogu, s oružjem ili bez njega – objašnjava Ogorec, koji kao primjer ističe poznati film "Greben spašenih". U njemu, da podsjetimo, Desmond Doss dobiva najviše američko vojno odlikovanje "Medalja časti" jer je spasio desetke ranjenika u bitki za Okinawu, iako je istovremeno odbijao nositi oružje i ubijati neprijatelja.
Uglavnom, može se reći da je politička odluka o vojnom roku donesena u prigodno predizborno vrijeme, no da će realizacija ipak pričekati neku drugu prigodu jer za to treba vremena.
VIDEO Milanović komentirao poruke i Turudića
Milance, Plenky i Njonjo - tri najbitnije uloge u drzavi - nitko sluzio! Zakljucak izvedite sami!