Najbolji potez koji je Zoran Milanović povukao otkad je u sukobu sa Slavkom Linićem bio je kad je zatražio da Glavni odbor tajno glasa o Linićevu izbacivanju iz SDP-a. Tim je potezom zatražio legitimitet na čelu stranke, a time i Vlade. Ali nije ga dobio. Par glasova više znači pobjedu nad Linićem, ali ne i potvrdu liderske pozicije.
Sukob između njega i Linića otišao je toliko daleko da nije poštedio gotovo nikog. Zbog silnih lobiranja i pritisaka kojima su bili izloženi članovi Glavnog odbora svi su istjerani na čistac i prisiljeni opredijeliti se – jesu li za Linića ili za Milanovića. Nema sredine, a nakon ovoga nema ni natrag. Ovakvo prebrojavanje kojemu je Milanović izložio SDP znači raskol. Pitanje je samo kada će se on dogoditi. Hoće li to biti za nekoliko mjeseci ili nakon što ova vlada dogura mandat do kraja. Milanoviću je borba za glasove članova Glavnog odbora značila borbu za preživljavanje.
Rekonstrukcija Vlade
No, u njegovu slučaju preživljavanje ne znači i ozdravljenje. Očuvanje pozicije na čelu SDP-a u ovim okolnostima znači biti pokretna meta koju će do kraja mandata nastojati bušiti tko stigne. Prvi motivirani bit će Linićevi pristaše u stranci, drugi svi koji preko njega ne mogu ostvariti željeni interes, sljedeći će biti Milanoviću neskloni mediji, a oporba koja po prirodi stvari treba granatirati vlast imat će najmanje posla.
Kako će Milanović u takvim uvjetima voditi stranku? Teško. A kako će premijer Milanović voditi Vladu? Još teže. U okolnostima kada će morati stalno okretati glavu i čuvati leđa teško će se baviti državom. A to je već ozbiljan problem koji se tiče svih građana i o njemu je dužan položiti račune narodu. Dakle, Milanović treba odmah izaći pred građane i objasniti što i kako dalje. Izvjesno je da se Milanović neće, nakon drame koju je prošao kao šef SDP-a, dodatno izložiti i raspisati prijevremene izbore, ali je realno očekivati da povuče radikalan potez i ozbiljno rekonstruira Vladu koja je također izgubila kredibilitet.
>>Linić izbačen iz SDP-a sa 50 glasova ZA, 47 PROTIV
>>Milanović: Žao mi je što smo cijeli dan terorizirali javnost!
>>Milanović je izašao za govornicu i rekao: Želim vam da vas nikad nitko ne okleveće!
Nisam SDP-ov birač i neću to nikad biti, ali nakon svega ovoga što se kod njih dogodilo (plus svega što su prethodno napravili Hrvatskoj) ne mogu a da ne osjećam kako je sve to duboko negativno za sve nas. Činjenica kojoj sada moraju pogledati u oči i oni najvjerniji SDP-ovi birači jest ta da je Milanović tip koji duboko dijeli i svađa ljude. U vrijeme dok su SDP-ovci svi još bili listom za njega, poneseni oduševljenjem što je HDZ konačno izgubio vlast, počeo je ljude okretati jedne protiv drugih. Nikad se, još od pada Jugoslavije, nije kod nas tako otvoreno zagovaralo onaj famozni "antifašizam" (a zapravo blaćenje svega u Hrvatskoj i zagovaranje zločina iz bivše države) kao otkako su Milanović i njegovi poltroni (među koje ubrajam i Josipovića) došli na vlast. Prvo što su napravili jest da su ukinuli pokroviteljstvo Sabora nad Bleiburgom, počeli opet plesati kozaračko kolo u Kumrovcu i inzistirati na nekoj "ustaškoj zmiji" iako je svima jasno da je to odavno završena tema, jednako kao što je i taj "antifašizam" završena tema. Činili su to isključivo zato da bi ljude antagonizirali i okrenuli jedne protiv drugih. Ideološke podjele (čitaj: svađanje ljudi) nastavilo se pokušajem uvođenja pedofilskog zdr. odgoja, pa pričom o gay brakovima i svim drugim, da ne nabrajam sada jer toga ima dosta. Posvađali su sve koje su mogli posvađati: profesore i roditelje, zaposlene u javnom sektoru s onima u privatnom, poslodavce i radnike, bolesnike i liječnike... Na hrvatsku političku scenu uveli su dotad neviđen način brutalnog vrijeđanja, vulgarnosti i agresivnosti u obračunavanju sa svima kojih bi se u nekom trenutku odlučili dohvatiti. A sada, na kraju balade, posvađali su i raskolili i sam SDP, i to onako kako ni jedan vanjski faktor ne bi uspio. Milanović je, budimo otvoreni, SDP-u učinio ono što je (ali u puno manjoj mjeri i na kulturniji način) HDZ-u učinio Sanader. Obojica kao da su u stranku i na njezino čelo dovedena upravo s tim ciljem: njezina što većeg sramoćenja i uništenja. Nije to samo po sebi toliki problem, problem je što se sve to reflektira na cijelu Hrvatsku, na sve njezine institucije i kvalitetu života ljudi u njoj. A za njih vidimo kako izgledaju. Sve je to loše. I ne radujem se ovome što se zbiva u SDP-u, iako bih se po logici stvari, kao čovjek koji nikad nije imao veze s tom strankom i njezinom ideologijom, trebao radovati jer SDP nikad, čak ni početkom 90-ih, nije bio u tako lošem stanju kao što je sada. SDP-u bi bilo sada najbolje da se što prije, kako znaju i umiju, riješe Milanovića i svih njegovih nesposobnih i agresivnih poltrona na čelu s Jovanovićem, i da predaju vlast te iskoriste vrijeme u oporbi za popravak štete koju im je ta bratija nanijela. A Josipovića koji Milanoviću cijelo vrijeme drži svijeću i koji nije nimalo bolji od njega te je doprinio ovoj dubokoj podjeli zemlje treba na predsjedničkim izborima maknuti s pozicije predsjednika.