Politički triler zvan “lex Perković” u fazi je izbora raspleta. Oko toga traju multilateralne konzultacije radi pronalaženja kompromisnog rješenja prihvatljivog za sve. Više je scenarija u igri, a izdvojili smo ih pet, ovisno o akcijama političkih “redatelja” i “producenata”, a o kojima ovise prijetnje sankcijama i primjena europskog uhidbenog naloga (EUN). Optimizam premijera i ministra pravosuđa da sankcija neće biti izvire iz tumačenja tzv. zaštitne odredbe iz famoznog članka 39. Ugovora o pristupanju RH EU u kojem se govori o “ozbiljnom nedostatku u prenošenju ili stanju provedbe akata” da bi se mogle aktivirati mjere kojima se sada prijeti.
1. Ukida se vremensko ograničenje za EUN, ali s primjenom od 15. srpnja 2014.?
Koga god se htjelo zaštititi, udbaše, branitelje ili druge osumnjičenike, od tog datuma više se ne štiti. Od odgode mogu profitirati oni za koje nastupi zastara, odnosno izručenje mogu izbjeći oni koji budu procesuirani kod nas. Ta opcija, pa i varijante s jednostranom izmjenom datuma, najteža je za Hrvatsku zbog potencijalne opasnosti od sankcija. Vladajuća koalicija u problemima je s javnošću.
2. S Europskom komisijom kao kompromis se prihvati puna primjena EUN-a, ali u kraćem roku
Ako EK prihvati rješenje s izmjenom datuma primjene EUN-a na sva kaznena djela, recimo od 1. siječnja 2014., onda bismo izbjegli sankcije te bi tada počela puna primjena EUN-a. To bi bio častan uzmak za premijera, prihvatljivo za koalicijske partnere, ali pitanje je može li se time zadovoljiti autoritet EK
3. Koalicijski partneri SDP-a zajedno s HDZ-om dogovore se i usklade zakon s europskim zahtjevima
Izbjegavamo sankcije, ali Kukuriku koalicija je u velikim problemima, osim ako takvo rješenje nije rezultat unutarkoalicijskog dogovora radi spašavanja premijera
4. Premijer i Vlada se predomisle i popuste EK
S obzirom na sve izrečeno proteklih mjeseci, riječ je o praktički neostvarivoj opciji. Iako bi za premijera osobno to značilo da je priznao poraz i pao na koljena, s gledišta države poslali bi poruku da hrvatska politika stvarno nikog ne štiti i da poštujemo potpisano čak i kad smo s “naknadnom pameću” ustanovili da smo neravnopravni kao članica EU. Time bi bila popravljena sva učinjena politička šteta.
5. Ustavni sud intervenira i ukida vremensko ograničenje i/ili obveže Vladu da u kratkom roku izmijeni zakon
I to bi rješenje moglo, a ne mora voditi k izbjegavanju sankcija. Ali sigurno bi dodatno zaoštrilo odnose Vlade i Ustavnog suda, ali na štetu premijera, Vlade i koalicije kojima najmanje što treba jest još jedna ustavnopravna lekcija.
U razgovoru s pravnim stručnjacima koji zbog politiziranja “lex Perković”, žele ostati anonimni, pitanje je tko sada postupa po zahtjevu Njemačke i gdje je uopće EUN za Josipa Perkovića i ostale. Jesu li policija, Državno odvjetništvo ili sud nadležni da odgovore kako se Perkovića može ili ne može izručiti zbog vremenskog ograničenja, zastare ili čega drugog. Ne zaboravimo riječ je o Zakonu o pravosudnoj suradnji između “pravosudnih tijela” država članica. Policija tu nema što tražiti. Naše državno odvjetništvo pak zastupa zemlju koja je izdala nalog, Njemačku. Prema tomu sud bi trebao biti to pravosudno tijelo koje treba odlučiti. Možda bi suci interpretacijom okvirne odluke odbili primijeniti “lex Perković” te pozivajući se na europsko pravo bez izmjena zakona i Ustava odlučili izručiti Perkovića. Smisao EUN-a i jest u tome da se politika isključi i sve prepusti pravosuđu.
Dok traže častan uzmak ili što već, političari moraju kalkulirati i s mogućom intervencijom Ustavnog suda, koji to neće učiniti dok se traži politički izlaz, ali potom to mogu učiniti i po službenoj dužnosti. Okvirna odluka o EUN-u nije međunarodno pravo, ne proizvodi direktne učinke, već se njome nalaže članicama EU da u svojim propisima sukladno svrsi i ciljevima implementiraju odluku. Tomu smo udovoljili 2010., dok je “lex Perković” suprotan ciljevima i značenju okvirne odluke. Odluka nije međunarodni ugovor da bi se mogla ocjenjivati usklađenost zakona s njom, ali Ustavni sud može ocjenjivati je li “lex Perković” usklađen s Ustavom koji smo uoči ulaska u EU mijenjali radi usklađenja s europskom pravnom stečevinom, odnosno kako bi se i naše državljane moglo izručiti radi izvršenja odluke donesene u skladu s pravnom stečevinom EU. Ustavni bi sud još istoga dana kad izmijenjeni zakon bude objavljen mogao ocjenjivati njegovu usklađenost s člankom 9. Ustava, ali i s aspekta vladavine prava, a jedno je od temeljnih pravila da se potpisani ugovori moraju izvršavati.
>>Na pomolu rješenje: Izmjene 'lex Perković' od 1. siječnja 2014.?
>>Milanović pisao europskim povjerenicima, a oni ga ignorirali