Kako da te zaboravim

Zašto nam se tako plače, zapitao se književnik Miljenko Jergović u tekstu posvećenom knjizi Kemala Montena "Za sve moje ljubavi", koja je prije dva dana predstavljena u Zagrebu. Nostalgične crtice iz vremena bliske nam prošlosti, kada je u glavnom bh gradu vladao optimizam, prije i poslije Olimpijade, dojmljivo su djelo spomenutog Jergovića i publicista Ahmeda Burića. Dok je Bijelo dugme nudilo općejugoslavenski zvuk, Kemal Monteno na lirski je prepoznatljiv način ocrtavao ono što je danas već prilično izlizano, a poznato i kroz termin "taj čudesni sarajevski duh". Danas od toga vremena nije ostalo puno.

Sarajevo robuje nacionalističkim stereotipima, a usporeno je vrijeme zamijenjeno strašnom privatizacijom ili, kako bi marksisti kazali, prvotnom akumulacijom kapitala. Danas se ljudi više bave pljuvanjem po onima koji žele uložiti u posrnulu naftnu kompaniju nego ljepotom koju slute zaljubljeni pjesnici. Ljubav prema gradu, istodobno, na posljednjem je mjestu zamišljene ljestvice stvari njegovih uglavnom novih stanovnika.

Kemal Monteno veliki je pjevač naših života, tvrde autori knjige. Rođen kao dijete sretnoga svemirskog slučaja u nesretnim vremenima, u ljubavi Bošnjakinje i Talijana - službeno okupatorskog vojnika - Kemo je živa metafora ovoga grada i njegovih duša. Njegov mekani melankolični glas čuvao je osjećaj neke potpuno lokalne tuge i nježnosti.

Priča o Kemalu Montenu je lijep prilog razmišljanju o propasti jedne urbane zajednice. Najljepše je tamo gdje nismo, volio je govoriti kultni profesor književnosti Slobodan Đurasović, čiji je životni hod iznenada prekinut prije dvije godine.