Europarlamentarci su najgenijalniji ljudi od svih koji su se ikad dosad bavili politikom. Njihove su sposobnosti toliko puno veće od bilo čijih. Oni su najzaslužniji za sve dobro što nam se događa, a na vrijeme su upozoravali na sve loše, samo što ih nitko nije slušao. Sve su to naši dobri europarlamentarci... – ili bi barem oni sami željeli da vi u sve to povjerujete. Šalu na stranu, no istina koju vam svi prešućuju je ta da se europarlamentarci svakodnevno bave agitacijom i propagandom. Razmjeri toga koliko neki od njih glancaju svoj vlastiti imidž poprimaju karikaturalne oblike. Vrijeme je da netko na to upozori birače, koji imaju pravo znati kad im izabrani zastupnici serviraju propagandu o sebi i svojim “uspjesima”.
Najsvježiji je primjer nedavni pokušaj SDP-ova europarlamentarca Tonina Picule da vijest o tome da je Europska komisija predložila zakonodavni paket o energetskoj sigurnosti predstavi kao vijest o tome kako je on osobno zaslužan za to što se projekt LNG terminala na Krku našao na listi prioritetnih projekata od strateške važnosti za EU.
Problem je u tome što je jedan dio prethodne rečenice točan, a drugi je izmišljen. Točno je da je Europska komisija uvrstila LNG terminal na Krku na listu strateških projekata. Izmišljotina je da Picula ima ikakve veze s tim. Ali to Piculu ne sprečava da, uz pomoć asistenata koje plaća novcem europskih poreznih obveznika upravo s ciljem da poliraju njegov lik i djelo, pomiješa stvarnost i izmišljotinu, pa servira ovakav spin: “Zastupnik Picula prošle je godine za LNG terminal dobio najprije snažnu podršku iz Washingtona, a nakon toga i od povjerenika za energetiku Maroša Šefčoviča” (priopćenje Piculina ureda, 17. veljače 2016.).
U stvarnosti, Komisija je u listopadu 2014. odabrala LNG terminal na Krku kao jedan od prioriteta važnih za energetsku sigurnost EU. U stvarnosti, Piculino naknadno lobiranje u Washingtonu i kod povjerenika Šefčoviča nije nikakvo dobivanje snažne podrške, nego kurtoazno potvrđivanje nečeg što se već dogodilo. Ali u Piculinoj propagandi stječe se dojam da je upravo “snažna podrška” koju je dobio Picula bila presudna za stratešku važnost LNG terminala na Krku.
Kad je Piculino priopćenje obradila Hina, ta je agencija objavila vijest koja ima ovakav kostur: EK je dala podršku LNG terminalu na Krku, Picula smatra da je to dobra vijest za Hrvatsku, a Picula je prošle godine za LNG terminal dobio najprije snažnu podršku iz Washingtona, a nakon toga i europskog povjerenika. Vijest izgleda legitimno, osim što to nije, jer počinje kao vijest, pa zatim nasjeda i preuzima Piculinu samopromidžbu, pa se vraća formi vijesti pa završi kao Piculina propaganda. Neupućeni čitatelj mogao bi zaista povjerovati da jedan hrvatski europarlamentarac (s mjesečnim proračunom od 20-ak tisuća eura za troškove svog ureda, a vidimo kakvi su) kreira geostrateške odnose tako što za projekte u Hrvatskoj dobiva “snažnu podršku najprije u Washingtonu”, a onda i u Bruxellesu.
Istina je, zapravo, da je za uvrštenje LNG terminala na Krku na listu strateških projekata zaslužna (prethodna) hrvatska Vlada, tvrtka LNG Hrvatska d.o.o., hrvatski sektorski diplomati u Bruxellesu i drugi koji su radili na tome da se projekt prijavi na natječaj Komisije i da bude odabran. Ali svi ti ljudi nemaju svoj osobni ured za agitprop, kao što imaju zastupnici u EP-u, pa ne šalju priopćenja u kojima izvrtanjem datuma i događaja pripisuju sebi zasluge.
Druga je omiljena tema na kojoj si europski zastupnik Picula voli pripisivati nepostojeće zasluge ukidanje američkih viza za Hrvate, koje, ako ste zaista spremni u to povjerovati, evo samo što se nije dogodilo zahvaljujući neumornom radu Tonina Picule.
Dok štanca samopromovirajuća priopćenja o temama o kojima zapravo ne odlučuje, Picula uredno izbjegava novinare koji ga pokušavaju priupitati nešto o pitanjima o kojima odlučuje. Primjerice, kad ankete pokažu da birači SDP-a nakon izbornog poraza žele upravo Piculu vidjeti kao kandidata za novog predsjednika, on se danima i tjednima najprije sakrije, izbjegava i odbija novinare, štanca priopćenja o LNG terminalima i američkim vizama, a onda nakon duljeg vremena ipak nešto odluči progovoriti o pitanju o kojem ga novinari toliko gnjave.
Najveća zamka u koju europarlamentarci mogu upasti je da umisle kako, zahvaljujući enormno visokim plaćama i još većim novcem za troškove svojih ureda, mogu zanemariti stvarni interes javnosti, izbjegavati stvarna novinarska pitanja i priopćenjima na granici propagande hraniti ono što oni sami misle da je interes javnosti.
>> 'Protiv mene je dokoličarski kulturni agitprop i ‘pokretni prijeki sud’, zasad bez egzekucije'
>> HNiP: Na agitpropovski način konstruiraju se svjetonazorske javne afere